Mjesto gdje nikad nije dosadno

Žabica – vječna pljuvačnica: “Ovdje nikada ne znaš što će se dogoditi”

Majda Bembić

Često ni autobusi ne mogu do perona / Snimio Roni BRMALJ

Često ni autobusi ne mogu do perona / Snimio Roni BRMALJ

Autobusi, osobna vozila, taksiji. Trube jedni drugima, viču, mašu rukama, guraju se jedni mimo drugih. Autobusi često naprave i gužvu jer od parkiranih automobila ne mogu na peron, vozači koji stanu »pod sva četiri« jer su samo skoknuli do kioska onda mašu... A tu su i taksisti koji, iako su njihova stajališta vrlo blizu, ipak budu najčešće na peronu...



RIJEKA  Da je Rijeci prijeko potreban novi autobusni kolodvor, to valjda već i ptice na grani znaju. To je jedna od onih riječkih tema o kojima svatko ima neko svoje mišljenje, komentari pljušte sa svih strana o tome tko je kriv što ga nemamo, što bi se i kako trebalo napraviti drugačije…


Ali ovo nije još jedna priča o pustim obećanjima kako će se izgraditi novi kolodvor, kao ni o tome tko je što obećao, a nije ispunio. Ovo je priča o ljudima.


Većina nas Žabicom prolazi tek povremeno, zaustavljamo se kratko i idemo dalje svojim putem. Ako putujemo, onda nas se svakodnevica kolodvora već malo više tiče, ali i dalje je sve to prilično prolazno.




Ali što je s onim ljudima koji su tamo svakodnevno? A ima ih. Na malom prostoru neurednog i neuglednog kolodvora i po danu i po noći rade ljudi koje mi sretnemo tek nakratko, a ono što oni kažu, može se svrstati pod jedan nazivnik – kaos!


Sramota i ruglo


A to je vidljivo svakome tko barem kratko vrijeme provede na Žabici. Krenimo od prometnog kaosa. Autobusi, osobna vozila, taksiji. Trube jedni drugima, pa viču, pa mašu rukama u znak prosvjeda, guraju se jedni mimo drugih.


Autobusi često naprave i gužvu jer od parkiranih automobila ne mogu na peron, vozači koji stanu »pod sva četiri« jer su samo skoknuli do kioska onda mašu vozačima jer »u čemu je problem, pa stao sam samo na minutu«. Većina nas vozača je to barem jednom napravila. A u cijeloj priči tu su i taksi vozila, a ta se pak situacija može opisati onom narodnom »ne znaš tko pije, a tko plaća«.


Taksisti se bore za svakog putnika / Snimio Roni BRMALJ


Taksisti se bore za svakog putnika / Snimio Roni BRMALJ



Iako je taksi stajalište predviđeno s bočne strane kolodvora, kao i preko puta, izgleda da se jako mali broj taksista tog reda i drži. »Ovo je sramota i ruglo grada«, kaže jedan od taksista s kojim smo razgovarali, koji je bio na propisnom taksi stajalištu i koji je bio posebno ogorčen upravo na svoje kolege.


– Pogledajte samo koliko ih stoji na kolodvoru, a ne bi to smjeli i policija bi to trebala kažnjavati. Imamo predviđena mjesta za nas, ali malo tko se toga drži. A sad je došao i taj Uber, i oni nam upropaštavaju posao koji je i tako slab. Pa se ljudi svakako parkiraju, pa ne možemo izaći našim vozilima. Ovo vam je hrvatski Černobil, tako napišite.



I za kraj, iskustva putnika. Nismo naišli na strane turiste, možda i bolje, jer ovi domaći naviknuti su na kaos od države, a kamo li ne bi bili na kaos autobusnog kolodvora. Ni od njih nije bilo baš nekih pozitivnih komentara. »Peroni su neadekvatni, navečer se tu skupljaju sve neki sumnjivi ljudi, sve smrdi, gužva je, previše taksija ima, ništa nije natkriveno kako treba, sramota…« to su bili komentari one nekolicine s kojima smo razgovarali, koji su uopće htjeli izreći svoje mišljenje. A većina njih je započinjala riječima: »A što da vam kažem, vidite i sami«. Da, vidimo. Vidimo kao i svi ostali da Rijeka zaista zaslužuje novi autobusni kolodvor. Ne zato jer bi nova infrastruktura riješila sve probleme, mnogi od njih bi se samo preselili na novu lokaciju, ne čak ni zato da bi se ispunilo neko davno dano političko obećanje, već zato što je mnogima upravo autobusni kolodvor prva slika Rijeke koju vide i koja je negativna, naspram toliko ljepota koje ovaj grad nudi.



Ne znaš što će se dogoditi


Drugi taksist, kojem smo prišli na samom autobusnom kolodvoru, kaže kako zna da se ovdje ne bi smio zaustavljati, ali kaže kako se nitko ne drži pravila zaustavljanja na predviđenom taksi stajalištu i da ako ne stane tu, od posla neće biti ništa.


Kaže, nema poštovanja među kolegama, tako da je to svakodnevna borba za putnike. Na pitanje o iskustvima s policijom, kaže da dobivaju kazne i da ih policija svakodnevno tjera, ali iz priloženog naša »sigurnost i povjerenje« očito tu nema prevelikog uspjeha.


Žabica: Nikad nije dosadno, nikad ne znaš što će se dogoditi / Snimio Roni BRMALJ


Žabica: Nikad nije dosadno, nikad ne znaš što će se dogoditi / Snimio Roni BRMALJ



Najpozitivnija je bila gospođa na jednom od dva kioska koja je gotovo uz osmijeh rekla kako je rad na autobusnom kolodvoru živopisan i nikad dosadan, jer da nikad ne znaš što te taj dan čeka i što će se dogoditi.A događa im se na svakodnevnoj razini svašta.


Gotovo svi s kojima smo razgovarali kao jedan od najvećih problema istaknuli su ljude koji se skupljaju na Žabici, pogotovo u večernjim i noćnim satima.


»Psihički je ovdje jako teško raditi«, priča nam djelatnica jednog ugostiteljskog objekta na kolodvoru. »Evo, baš mi kolegica priča kako je noćas došlo do tučnjave, policija je morala intervenirati. Ljudi nam baš rade probleme. Zovemo policiju, zaštitare, pa ih oni maknu, ali sve je to kratkog vijeka, oni se opet vraćaju i tako iz dana u dan. To su manje-više uvijek isti ljudi, mi ih već znamo. I nitko ne rješava taj problem, niti policija, niti sustav koji bi ih trebao zbrinuti«.


Žabica - autobusni kolodvor u centru grada / Snimio Roni BRMALJ


Žabica – autobusni kolodvor u centru grada / Snimio Roni BRMALJ



Sve na dohvat ruke


– O kanalizaciji i o smradu autobusnog kolodvora da i ne pričam. Tako da, ovdje je stvarno jako teško izdržati, samim time što je naš objekt otvoren 24 sata na dan, ističe konobarica.


Ali to je problem više-manje svih kolodvora, ne samo autobusnih, i ne samo u Rijeci, ali postavlja se pitanje trebaju li radnici na takvim mjestima ipak imati neku određenu zaštitu i sigurnost pri obavljanju svog posla.


Ili ćemo o tome pisati tek kad se nešto dogodi, pa ćemo se onda svi čuditi kako i zašto, i upirati prstom u sustav koji je zakazao. Majstori smo u traženju krivca, svi mi, kao društvo, ali onome tko radi na takvom mjestu, ukoliko se nešto dogodi, to baš i nije neka utjeha. I dok čekamo izgradnju novog kolodvora koji već pomalo sliči na Godota, možda bismo se mogli usredotočiti na rješavanje trenutnih problema.


Često ni autobusi ne mogu do perona / Snimio Roni BRMALJ


Često ni autobusi ne mogu do perona / Snimio Roni BRMALJ



Treba li Žabica biti »vječna pljuvačnica« kao sinonim svega onoga što u gradu ne valja, mislimo da ne. Trebalo bi to gledati kao problem sam za sebe i iskreno reći, autobusni kolodvor nam je zaista, pa, ne baš reprezentativna stavka ovog našeg lijepog grada za koji smatramo da je lijepo i ugodno mjesto za život.


A da ne bude baš sve tako negativno, što ima dobroga na Žabici, osim što je smješten u centru grada i sve nam je odmah na dohvat ruke? Kava! Kava u popularnom Putniku u koji je većina nas zavirila barem jednom, bilo danju, bilo noću, stvarno je odlična!