Onečišćenje na Drenovi

Za opasni otpad na Velom vrhu državu nije briga

Vedrana Simičević

Iako sve uključene institucije priznaju da se radi o opasnom otpadu u zoni koja ima dodatni stupanj zaštite od takvih situacija jer bi one mogle ugroziti izvore pitke vode, počistiti u kratkom roku 200 četvornih metara od dvadesetak kanti s mazutom, našoj je državi u 21. stoljeću i dalje nemoguć zadatak 



Prošlo je gotovo mjesec i pol dana od kad je na Velom vrhu na Drenovi otkriveno zabrinjavajuće onečišćenje uzrokovano ilegalnim odlaganjem otpada. Kako su to tada utvrdili i djelatnici PU primorsko-goranske koji su izašli na očevid, odbačeno je dvadesetak plastičnih i metalnih kanti iz kojih je istekao sadržaj – crna tekućina nalik mazutu.


Na teren su izašli i predstavnici Direkcije za komunalno redarstvo Grada Rijeke, ustanovivši između ostalog da je onečišćeno otprilike 200 četvornih metara površine, o čemu je potom obaviještena i Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša i energetike. Posebno zabrinjavajuća u cijeloj priči je činjenica da se onečišćena čestica – inače u vlasništvu države – nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite izvorišta vode za piće, a pod tu zonu zaštite spada jer se nalazi u blizini izvorišta Zvir, jednog od najvažnijih riječkih izvora pitke vode.


Policija je u međuvremenu provela kriminalističko istraživanje i krajem prosinca kazneno prijavila 41-godišnjaka kojeg se tereti da je na spomenutoj lokaciji »protivno propisima u okoliš bacio više metalnih i plastičnih kanti s oko 400 litara krutih i tekućih naftnih derivata, čime je mogao trajnije ili znatno ugroziti tlo, biljne i životinjske vrste, ali i zdravlje ljudi«. Ilegalni dio priče tako je dobio svoj epilog, no onaj drugi, ekološki, i dalje je daleko od razrješenja. Unatoč činjenici da sa svakom novom kišom dio »krutih i tekućih naftnih derivata« teoretski može prodrijeti dublje u krško podzemlje, a time i do izvorišta vode za piće, opasni otpad s tih zapravo nevelikih 200 četvornih metara i dalje nije počišćen.


Povratne informacije




Slučaj onečišćenja na Velom vrhu zapravo je odličan dokaz da su ekološki problemi, čak i onda kad predstavljaju potencijalnu opasnost za građane, nisko prioritetni institucijama koje, između ostalog, postoje da bi ih rješavale. Uzmimo primjerice, instituciju kojoj takva zadaća stoji i u imenu – Ministarstvo zaštite okoliša i energetike pod čijim se okriljem nalazi i Inspekcija za zaštitu okoliša. Na naš upit poslan još na dan kad je zagađenje na Velom vrhu tek otkriveno, iz ovog su nam Ministarstva odgovorili da je Inspekcija zaštite okoliša zaprimila prijavu, te da je u tijeku »postupanje«, a o inspekcijskom nalazu, ustvrdili su oni tada, »pravovremeno će izvijestiti javnost«. Kojih 25 dana i bar desetak obilnih kiša kasnije kante i njihov razliveni sadržaj i dalje su stajale u nepromijenjenom stanju u trećoj zoni sanitarne zaštite, pa smo upitali Ministarstvo je li »postupanje« dalo kakva saznanja i hoće li čestica ikad biti očišćena.


Foto. M. GRACIN


Foto. M. GRACIN



Iz Ministarstva ovog puta odgovaraju da je Inspekcija zaštite okoliša obavila nadzor tri dana nakon što je zagađenje otkriveno. Za razliku od policije i Direkcije za komunalno redarstvo koji su napravili procjenu o kojoj se vrsti i količini otpada radi, Inspekcija zaštite okoliša ostaje tada na zaključku da je »nepoznata osoba odbacila nepoznatu količinu opasnog otpada na navedenoj lokaciji«. Temeljem članka 18. Zakona o upravnom postupku, a sukladno odredbama članka 28. i članka 36. Zakona o održivom gospodarenju otpadom – podučili su nas početkom siječnja iz ovog Ministarstva – predmet su »dostavili na nadležno postupanje Gradu Rijeci« te »čekaju na povratne informacije«. U navedenim člancima Zakona o održivom gospodarenju otpadom, naime, stoji da je za uklanjanje otpada odbačenog u okoliš nadležna služba za komunalni red jedinice lokalne samouprave.


Pitanje bez odgovora


I dalje u potrazi za jednostavnim odgovorom »tko će i kada počistiti«, mi se tad obraćamo Gradu Rijeci i doznajemo da je njihova Direkcija za komunalno redarstvo poslala još u prosincu rješenje Ministarstvu državne imovine »u kojem im je naređeno uklanjanje otpada i sanacija onečišćenja na lokaciji Veli vrh«. I oni se, naime, pozivaju na članak 36. Zakona o održivom gospodarenju otpadom te su prema njegovim odredbama uklanjanje i sanaciju naložili vlasniku čestice – a to je Republika Hrvatska, odnosno Ministarstvo državne imovine. O tome su, poručuju iz Direkcije, obavijestili i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, iako ne navode kada su im poslali obavijest.


Na naš novi upit, iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike odgovaraju pak da su informaciju o dotičnom rješenju Direkcije za komunalno redarstvo zaprimili baš na dan kad je Novi list svima slao upite i potvrđuju da će Ministarstvo državne imovine pristupiti sanaciji. I dalje pokušavajući saznati kad će opasni otpad na Velom vrhu biti uklonjen, informaciju smo potom potražili od institucije koja bi sukladno famoznom članku 36. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, to u konačnici trebala učiniti – dakle od Ministarstva državne imovine. Petnaestak dana nakon upita i dalje od njih nismo dobili odgovor. Opasni otpad, da ne bude zabune, u međuvremenu i dalje stoji tamo gdje je odbačen.


S obzirom na to da se, vrijedi to ponoviti još jednom, onečišćenje nalazi na području sanitarne zaštite izvorišta vode za piće, priču možemo zaokružiti i »reakcijom« iz Hrvatskih voda, državne institucije koja »upravlja vodama« i u čijem opisu djelatnosti između ostalog stoji i »primjena i nadzor nad primjenom drugih obveznika primjene mjera iz Državnoga plana mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja«. Nakon što je onečišćenje zamijećeno početkom prosinca, iz Hrvatskih voda su nam, naime, odgovorili da njih nitko nije informirao, već da su o događaju saznali iz novina. U istom odgovoru su, međutim, prema tim istim, kako sami kažu »manjkavim« informacijama, zaključili da »ovakva vrsta incidenta spada u nisko rizične po pitanju utjecaja na kvalitetu podzemnih voda«. Što se njih tiče, pojasnili su nam tada, »sukladno Državnom planu mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda, ključna je uloga Inspekcijske službe«.


Odlična ilustracija


Mjesec dana poslije provjerili smo je li se itko iz Hrvatskih voda zanimao što je s opasnim otpadom odbačenim na području sanitarne zaštite izvorišta vode za piće. Iz državne institucije koja upravlja vodama na naš su upit šturo ponovili da »onečišćenje mazutom na lokaciji Velog vrha nije u nadležnosti njihovog djelovanja jer se radi o opasnom otpadu koje je u nadležnosti Inspekcije zaštite okoliša«.


Nije, jasno, nikakva novost da ekološki problemi već godinama nisu prioritet u Hrvatskoj, no primjer Velog vrha jedan je od onih koji se dodatno razlikuju od mnogobrojnih slučajeva u kojima frustrirani građani uzalud ukazuju na onečišćenje prirode ili ilegalno odlaganje otpada u samoj blizini kuća. Iako apsolutno sve uključene institucije priznaju da se radi o opasnom otpadu u zoni koja ima dodatni stupanj zaštite od takvih situacija jer bi one mogle ugroziti izvore pitke vode, počistiti u kratkom roku 200 četvornih metara od dvadesetak kanti s mazutom, našoj je državi u 21. stoljeću i dalje nemoguć zadatak. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, najvažnija državna institucija kad je o zaštiti okoliša riječ više od tri tjedna nije u stanju provjeriti što se zbiva s otpadom.


Ministarstvo državne imovine nije u stanju dva tjedna odgovoriti na novinarski upit, pa je uopće teško reći hoće li preuzeti odgovornost sanacije. Državnu firmu koja pak upravlja vodama i čija djelatnost ima i kategoriju »zaštite vode« uopće, pak, ne zanima što se događa s opasnim otpadom u vodozaštitnoj zoni jer to »nije njihova djelatnost«. Komunikacija između uključenih ministarstava i Grada Rijeke doima se kao »prebacivanje loptice«, a ne kao učinkovito zajedničko rješavanje problema. Onečišćenje male čestice na Velom vrh možda nije najalarmantnija ekološka situacija u Hrvatskoj, ali zato odlično ilustrira (ne)funkcioniranje države po pitanju zaštite okoliša.