Ostanimo doma

ŽIVOT U DOBA KORONE Upustili smo se u virtualnu šetnju zavičajem upitavši neke drage ljude – ča mislite kako će finit se ovo?

Slavica Mrkić Modrić

Klana pusta da pustija nikad nije bila Snimio / Foto  I. MARINČIĆ

Klana pusta da pustija nikad nije bila Snimio / Foto I. MARINČIĆ

Takovo j vrime - da se ne družimo, da ne pijemo kafe, da si mahnemo kroz poneštru, da se harmonika svira va kamari a ne pred kapelicun. Mi smo si va »karanteni« i čuvamo se ove nedobre boli. Rekli bi na Zlobinu da dudurimo, rekao je Alen Polić



U vremenu u kojem je jedini poželjni kontakt s drugom osobom onaj putem telefona ili društvenih mreža, eto i ja sam odlučila svoju prvu reportažu u životu napraviti po tim pravilima.


Zanimalo me je kako izgleda »život u doba korone« u Rijeci i njezinoj okolici pa sam putem moba, skajpa, vibera i WhatsAppa krenula u propitivanja. I opet – najveća sreća nije imati novaca, nego imati prijatelje koji su uvijek spremni pomoći, ma koliko se u početku nasmijali svakoj mojoj suludoj ideji pa i ovoj.


Poslije smijeha, uvijek uslijedi pristanak. Iskreno sam se i ja nasmijala ponekim njihovim odgovorima, a smijeh je lijek, zar ne?




Prvi je na red došao Alen Polić – Zlobinjar, pjevač, zabavljač, imitator i nenadmašni »šaptač kokošima«. I ne samo njima! E, na upit – Alene kako se ti nosiš sa svim ovim što donosi »život u vrijeme korone«, uslijedio je pisani odgovor sljedećeg sadržaja:


– Pitaš me kako j va prigradu va izolaciji? Poslušaj ovo! Pred par dan, rano vjutro, mat, oca i mene, aš opet bivan š njimi kako se staromu mladiću i pristane, zbudilo j nikakovo čudno škrtanje. Koda, miš gloje po paredu, samo puno jače. Zleteli smo van z kuće ko opareni, a kad smo zišli imeli smo ča i vidit. Deset migranti na krovu od kuće! I ča delaju? Jidu krov!!!! Tu smo mat, otac i ja videli da j vrag zel šalu i počeli smo bižat. Tekli smo tekli i našli se na plinovodu kadi j med bageri i pikameri na panjiću sidel Zvjezdan Ružić i na kori od slanine sviral zlobinsku himnu. Ja na kori od slanine, dobro si pročitala! A do njega j stala Josipa Lisac, pivala i z nožićun čistila češanj. Malo dalje, u tijeku je bila svadbena ceremonija. Brak su sklapali dva Kineza, muška. Ja, oba su bila muška, a vjenčaval ih je velečasni Čibarić. Namesto hostije morali su saki zagrist šišmiša. Kad je ov drugi zagrizal šišmiša ja san se skočil z postilje aš me zbudil potres.


Jurić i Alen Polić ili kako tata i sin paze da Ifi ne dojde nitki nepozvan / Snimio Marko GRACIN


Jurić i Alen Polić ili kako tata i sin paze da Ifi ne dojde nitki nepozvan / Snimio Marko GRACIN



San i java


Da, to j samo bil san.


Evo ov san ti j rekal kakova nan je svijest i podsvijest. Rekal bi čovik da smo pod velin pritiskun ali da iskreno rečin i nismo osim kad rivamo stol pod kvaku kad niki nepozvan pokuca na vrata, a to se ne smi.


Takovo j vrime – da se ne družimo, da ne pijemo kafe, da si mahnemo kroz poneštru, da se harmonika svira va kamari a ne pred kapelicun. Mi smo si va »karanteni« i čuvamo se ove nedobre boli.


Rekli bi na Zlobinu da dudurimo. Dudurimo ko ono sime od rožic ko se hiti va zemlju, jušto sad na proleće, kad sunce zemljicu stepli i čekamo daž, i vetar, i misec, i zvezde, i tice da zapivaju.


Tek unda cemo saki moć zić van i kako će nan bit lipo. Itekako! Sasvim drugačije. Bit ćemo lakši za puno pizdarij ke nan se gnjezde va glavi. Puno put si mislin – je me strah? Je! I strah me bude.


Fale mi nona i majka da reču da će se bit ok. Da ti imaš neke mirise ki ti smire? Mirise djetinjstva? Moj miris za smirenje je miris visibab ke uprav sad cvatu. Cvatu baš kad rabi i kad ih podihneš znaš da će se bit dobro.


Na Zlobinu ni korone i neka je ni, ma sniga je i neka ga je / Snimio Marko GRACIN


Na Zlobinu ni korone i neka je ni, ma sniga je i neka ga je / Snimio Marko GRACIN



Čuvati sebe i druge


Sljedeći upit odaslan je u Klanu, na adresu »duše« klanjskog MMC-a, Ivane Marinčić. Ivana kaže:


– Radim u Multimedijalnom centru u zatvorenoj smjeni i teško se navikavam na to da oko mene nema djece. Centar je petnaest godina imao širom otvorena vrata i jako mi teško pada činjenica što ona sada moraju biti, ne samo zatvorena nego doslovno zaključana, u slavljeničkoj godini. Uvijek sam se, i privatno i poslovno, zalagala za kvalitetno življenje, neprimjereno je sada reći »disanje punim plućima«. A sada počinjemo govoriti o preživljavanju. Suvremena nam tehnologija srećom omogućuje da i to preživljavanje bude na jednom višem nivou. Ja sam primjerice upisala Primijenjeni tečaj hrvatskoga jezika pa učim online. No, svaki kratki odlazak do trgovine jako me rastuži. Ulice su prazne. Kako sam ja netko tko se inače bavi organizacijom društvenoga života u Općini Klana, ne mogu ne biti tužna. Ne smijem ni pomisliti na Gradinu za koju je već dogovoren dio programa. Proslava 15. godišnjice Centra također pada u vodu. S druge strane, kada pročitam vijesti, koje redovito pratim, svaki put iznova osvijestim da je sve to manje važno. Sada je važno čuvati se, sebe i druge, ne izlaziti van, izolirati se…, kako bi ovaj horor što prije završio.


Ivani Marinčić nedostaje živost u klanjskom MMC-u / Snimio Marko GRACIN


Ivani Marinčić nedostaje živost u klanjskom MMC-u / Snimio Marko GRACIN



Prazan Turnić


Kao na Eurosongu, koji je, usput rečeno također korona otkazala, iz Klane selimo na Turnić. »Kucamo« na imaginarna vrata Mirjane Bobuš i pitamo – Bobušice, ča?


– A ča? Zlo i naopako. Ja san na sablasno praznen Turniću priko puta škole. Dice ni, smiha ni, nikoga ni. Ljudi su po balkoni i doma. Tu i tamo neki pasa z najlonon od Špara ili Plodin. Rekla san da ako ovako nastavi odoh na balkon svirat gitaru i rastezat harmoniku za susedi. Sada se to ne more aš praši bura. Ljudi su va kućah, a oni ki vidin da pasaju su penzići. Ja to ne razumin!Za mesnicu va »Andreji«, tamo kadi se prodava piletina red do ceste. Koda j sudnji dan.
Tuliko ljudi na kupu, a Turnić sam da sameji ne more bit / Snimio Marko GRACIN


Tuliko ljudi na kupu, a Turnić sam da sameji ne more bit / Snimio Marko GRACIN


Kafići su zaprti ma tu i tamo ki nosi kafe z Tiska. Mali Špar va Čandekovoj funkcionira tj. pušća ljudi po sistemu – jedan vanka, drugi nutra. Parking krcat i na sto čud san aš ako maknen auto više mesto neću nać. Ljudi su z maskami i rukavicami, ma ima i »hrabrih« ki ne nose niš. Sad smo došli na ono moje. Na saken koncertu san govorela nemojte me buševat. Sad će valjda razumet zač.


Bušnule smo se preko »žici«, ona j ostala razmišljat kad će ta bura fermat da upriliči prvi »balkonski koncert«, a ja san nastavila svoju imaginarnu šetnju.


Mirjana Bobuš sklada i čeka da prođe / Snimio Marko GRACIN


Mirjana Bobuš sklada i čeka da prođe / Snimio Marko GRACIN



Pogovor nadugo


Na red je došal Grobnik, a na njemu Vlasta Juretić, odvavik i zavavik – »prva dama« Katedre čakavskog Sabora Grobnišćine«. Vlastooo, biš ti mene napisala par besed o tomu kako se nosiš sa sin ovin ča nas je tukalo, pitan ja. Ona odgovara:


– Mrva, znaš da to ni problem, ali ja delan kod i inače aš san dom odavno pretvorila va kancelariju, pa mislin da ti nisan baš pravi sugovornik za tu temu. Naravno da ni isto kod i prvo aš ne smin nikamo. Ča se izolacije tiče, sin me doslovno drži va karanteni – se mi dobavja, donese na vrata i onda zazvoni pa dezinficira kvaku i odmakne se tri metra od vrat da ni blizu kad otpren i pogovorimo se nadugo. Ako bi mi ki tribal doć, to reši po kratkom postupku – zabranil mi j da mi bilo ki dojde i da bilo kamo gren. Morala san mu to obećat. Tako da ti o samon mestu niman ča reć a za razliku od vas, kin nimalo ne zavidin va ovoj situaciji, mi drugi nit imamo kamo, a bome ni ni preporučljivo poć, da ne rečen zabranjeno nan je kretanji, ča potpuno razumin iako se j teško pomirit s tin.


Vlasta Juretić u sretnom vremenu slobode kretanja / Foto I. TOMIĆ


Vlasta Juretić u sretnom vremenu slobode kretanja / Foto I. TOMIĆ



Kad se maknen od onoga ča delan, napišen kakovu pjesmu ili kakov drugi tekst… No, dobro su stari govorili da ni sako zlo za zlo pa mi va ovo vrime nijedan obed ni zgorel, a bome su mi na stolu smiron i kakovi keksi ili ča drugo ča spečen ili skuhan, ča san inače delala vavik nabrzinu. A i čuda više leh inače se čujen z prijateli telefonon, z Radojkun redovito Šverko op.a.) Bogu hvala, okol kuće mi j dosti mesta za zić i zet zraka… No, da j osjećaj lip, ni aš nan sin fali isto – sloboda i direktni kontakt z judi – fali stisak ruke, zagrjaj, pogjedat nikoga va oči, podilit z bliskun osobun, z nikin smih a morda i suzu pa i pokarat se ako rabi! Ki zna kad ću se opet z nikin dogovorit da se najdemo na kafu – se rešavamo nadugo…


Nije svako zlo za zlo


Tako zbori grobnička pjesnikinja Vlasta Juretić, a kako se s koronom nose i kako sve ovo podnose Senjani?


Poznati i priznati senjski snimatelj Ante Španić priču o svom i životu svoje obitelji u »korona vremenu« počinje riječima:


– Znaš što Mrva, u svakom zlu ima i nešto dobro. Evo, ova korona pošast sina Slavka mi je iz Njemačke dopeljala doma. Jednostavno je pokupio suprugu i dijete i došao kući. Sad su svo troje u samoizolaciji, kat ispod mene. Odlučili su se na taj čin iako se sin prije povratka u Senj testirao na koronu i bilo je sve u redu, no za svaki slučaj on je poduzeo još jedan korak. Hranu im ostavljamo ispred vrata, a imaju i veš mašinu samo za sebe.


Majo i Ante, opet ćete vi u đir! / Snimio Marko GRACIN


Majo i Ante, opet ćete vi u đir! / Snimio Marko GRACIN



Inače nas ima trinaest u obitelji, i ne, nema nikakvih problema jer kad čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna. Sretan sam što smo svi na okupu, igram se i zabavljam s unučadi, prijatelje čujem telefonom ili putem društvenih mreža, i nekako sve to ide. Bez neke veće potrebe ne krećem nigdje iz kuće, posao obavlja sin Lucijan, a jedini koji svakodnevno izlazi je zet koji radi u interventnoj policiji. No, bez maske i rukavica, nitko nikud, kao i bez poštivanja svih onih pravila o kojima nam svakodnevno ljudi nadležni za to govore.


Senj sa snijegom, bez ljudi / Foto A. ŠPANIĆ


Senj sa snijegom, bez ljudi / Foto A. ŠPANIĆ



Što se tiče samih Senjana, ono što sam vidio je da se zbilja drže propisa, ne okupljaju se, ne druže se, ne landraju više nego je potreba. Došlo je vrijeme prijateljevanja telefonom. Nadamo se svi da će i ovoj nevolji doći kraj, a kako sam počeo s dobrim tako ću i završiti – sreća je i u tome što moja Maja sad ima puno vremena, a i treba s nečim zabaviti unučad pa oni lijepo peku kolače svaki dan. Moja poruka je – ostanimo doma, sve je prošlo, pa će i ovo.


Sablastan mir


I za kraj ove neobično rađene priče ostavili smo Marčelje i Damira Halilića Hala, svjetskog virtuoza na gitari kojem ova situacija s koronom, kao i svakom drugom umjetniku čija se egzistencija temelji na socijalnim kontaktima, znatno ugrožava egzistenciju.


Marčelji - korona je zaustavila i proljetne radove po lehah i dolcih / Snimio Marko GRACIN


Marčelji – korona je zaustavila i proljetne radove po lehah i dolcih / Snimio Marko GRACIN



– Prije nekih mjesec dana nazvao me je prijatelj iz Milana i pričao o apokačiptičnoj situaciji u Lombardiji, a ja sam mislio da pretjeruje iako sam na vijestima gledao šta se događa u Kini. Život se još kako-tako odvijao normalno i bilo mi je nezamislivo da se tako nešto počne događati kod nas. Nije prošlo ni par tjedana, a evo i nas u problemima. U Marčeljima je sablasno mirno, ljudi se očito pridržavaju uputa i ne izlaze, a i promet više nije intenzivan. Na igralištu blizu moje kuće više nema ni djece koju sam mogao čuti do prije desetak dana tako da očito su svi shvatili situaciju ozbiljno.


Za nekoga poput mene tko je naučen biti »u muvingu« ovo pada kao zatvor da ne spominjem da su svi nastupi i putovanja otkazani, nema više učenika, ljetni festivali na kojima radim su pod velikim znakom upitnika s velikom mogućnošću otkazivanja i tako redom. Najviše mi je žao planiranog nastupa i putovanja u Južnu Koreju i Japan. Oduvijek sam želio posjetiti taj dio svijeta i sada kad sam imao priliku otišlo sve u vjetar.


Umjesto toga ja sam doma i radim na novom materijalu koji će, nadam se, ugledati svjetlo dana nakon što prođe ova korona.


Damir Halilić Hal zbog korone izgubio koncerte u Južnoj Koreji i Japanu / Snimio Marko GRACIN


Damir Halilić Hal zbog korone izgubio koncerte u Južnoj Koreji i Japanu / Snimio Marko GRACIN



Možda život na selu u ovakvoj situaciji ima nekih prednosti pa tako imam sreće da imam komad vrta kamo se idem prošetati da nisam cijeli dan zatvoren u kući iako, kako sam ja doma zadužen za spežu i sve ostale potrepštine, iziđem obaviti šta treba uvijek pazeći na razmak i ostale mjere.


Tu u Marčeljima mi smo se običavali svakodnevno viđati i družiti sa susjedima i sad mi je skroz čudno vidjeti kako smo se svi povukli u svoje domove ali ništa nije problem samo da ostanemo živi i zdravi i da se riješimo te korone.


I što još reći za kraj ovog virtualnog druženja i pisanja osim volimo se, pazimo se, čuvajmo se. Kako bi naši stari rekli – ako se nećeš sam pazit, ki će te? A svima onima koji svakodnevno život izlažu kako bi nas spasili, počevši od liječnika do prodavačica u trgovinama, najbolje možemo zahvaliti tako da se pridržavamo svega onog što preporuče ili narede nadležne službe.