Rijeka kroz desetljeća

VREMEPLOV NOVOG LISTA ‘Zagreb, Rijeku i Trst treba povezati autocestom’, pisalo se 1969.

Šarlota Brnčić

ILUSTRACIJA: Vedran Karuza

ILUSTRACIJA: Vedran Karuza

»Privredni momenti dali su ideju i dali joj snažan poticaj. Gigantski rast motorizacije pretvorio ju je u neizvjesnost. Maksimalno vršno opterećenje već je postignuto na potezu od Rijeke do Grobnika, a za tri godine će se postići kritična točka na relaciji do Delnica, a kasnije i na relaciji do Karlovca. Tim redosljedom bi se morale i graditi etape autoputa«, izvještavao je Novi list.



Novi list od 23. lipnja 1969. godine donio je jednu iznimno važnu vijest o vrlo bitnom projektu za razvoj čitave riječke regije, ali i šire, a koji je konačno dobio oblike i obilježja. Radilo se o autocesti Zagreb-Rijeka-Trst, o čijoj se nužnosti najprije rodila ideja, a potom su uslijedila idejno-tehnička i ekonomska rješenja.


Kako je isticao Novi list, »ideja je nastala pod pritiskom rastuće motorizacije i europskog i svjetskog vala koji juriša na modernizaciju transporta i saobraćaja«, a nacija je tada počela shvaćati da se ne može uspješno probijati u svjetske trgovačke kanale bez modernih autocesta i željezničkih pruga.


»Privredni momenti dali su ideju i dali joj snažan poticaj. Gigantski rast motorizacije pretvorio ju je u neizvjesnost. Maksimalno vršno opterećenje već je postignuto na potezu od Rijeke do Grobnika, a za tri godine će se postići kritična točka na relaciji do Delnica, a kasnije i na relaciji do Karlovca. Tim redosljedom bi se morale i graditi etape autoputa«, izvještavao je Novi list.


Prevrnuo se autobus




Isto izdanje je u riječkoj kronici donijelo i tužnu vijest o pogibiji riječkih mladića u teškoj prometnoj nesreći što se zbila u Zagrebu. U pitanju je bila nesreća u kojoj se autobus koji je prevozio tadašnje brigadire Omladinske riječke brigade »3. maj« iz nepoznatih razloga prevrnuo. Na mjestu nesreće poginuo je jedan mladić, drugi je podlegao zadobivenim ozljedama na putu do bolnice, dok je još pet omladinaca ozlijeđeno, no srećom ne i po život opasno.



»Pretpostavlja se da je do teške nesreće došlo neopreznošću vozača autobusa. Autobus je iz nepoznatih razloga prešao na lijevu stranu ceste, prevrnuo se niz blagu padinu duboku oko tri metra i zaustavio se na krovu. Podloga na kojoj se autobus zaustavio prilično je porozna, pa je prijetila opasnost da pod opterećenjem počne propadati. S obzirom da je krov autobusa potpuno uništen i da je autobus legao na tlo samim rubom karoserije, pravo je čudo da nesreća nije bila još veća«, navodilo se u tekstu o prvim saznanjima s mjesta tragedije.


Pisalo se i kako je na opatijskom području izgrađeno više vila nego li je za njihovo građenje izdano dozvola. Također, i kako valja ispitati porijeklo imovine pojedinih građana koji su izgradili vile i stanove unatoč skromnim primanjima i malim mogućnostima velike zarade. No, to i u pojedinim slučajevima i dan danas nije novost, zar ne? »Postoji mišljenje da bi za takvu rabotu morao netko odgovarati jer graditi bez dozvole znači divlje graditi, a za divlju gradnju postoje i određene zakonske sankcije«, zaključilo se prije pedeset godina.


Meduze u zaljevu


U izdanju od 23. lipnja, ali iz 1979. godine, Novi list je pisao o mogućem ponovnom problemu s meduzama u moru. Također, i o tome što valja poduzeti ukoliko se dogodi bliski kontakt s njima.


»Prva plima meduza zahvatila je prošlog ljeta područje sjevernog Jadrana, pričinjavajući znatne nevolje mnogim kupačima. Upale kože koje izazivaju ti neugodni stanovnici mora vrlo su bolne i mogu u pojedinim slučajevima izazvati i teže posljedice. Trenutno su meduze primijećene u Piranskom zaljevu uz zapadnu obalu Istre i uz obalu Malinske. No, još uvijek se ne zna je li riječ o normalnim kretanjima ili je to nagovještaj još jedne neugodne plime«, dio je teksta koji je zasigurno zabrinuo javnost pred početak glavne turističke sezone.



Detaljno je provedena i analiza stanja sigurnosti u prometu, u tekstu zvučnog naziva »Anatomija smrti na cestama«, a koja se pokazala nužnom zbog zabrinjavajućeg trenda porasta prometnih nesreća i smrtno stradalih.



Riječka kronika u izdanju od 23. lipnja 1989. godine obilovala je zanimljivim temama, a između ostalog, bavila se i gradskom temom koja se nije uklapala u inspekcijske okvire. Naslova »Dobro došli u barake« zasigurno je »mamila« čitatelje da je pročitaju, a bavila se socijalnom problematikom i činjenicom da je na riječkom području oko 300 bespravno sagrađenih baraka u kojima u 90 posto slučajeva žive obitelji zaposlenih u siromašnijim radnim sredinama.


»Rijeka se sve više susreće s novim oblicima bespravne gradnje. Sirotinjskim pokušajima gdje je riječ o pukom sklanjanju glave pod bilo kakav krov. Danas u gradu postoji nekoliko takvih naselja. Najpoznatije je ono na Rujevici u kojem je bespravno sagrađeno oko 150 baraka. Kako će se riješiti problemi stanovnika divljih naselja, za sada je teško reći. Mnogo više volje i truda moraju uložiti radne organizacije u kojima su zaposleni stanovnici bespravnih objekata«, izvještavao je naš list o gorućem gradskom problemu.



»Najviše zabrinjava što smrt na cestama postaje navika, a takvu bolest ne liječi privremeno ili povremeno ograničenje, već zahtijeva intenzivnu njegu, dugotrajnu terapiju. U cestovnom prometu u Hrvatskoj bilo je više od 38.000 nezgoda. Ozlijeđeno je gotovo 20.000 osoba, a 1.533 je poginulo. Statistika kaže da je najpogibeljnije doba dana između 18 i 22 sata, kad je poginula gotovo svaka treća žrtva. Nedjeljom smrt vreba više nego u ostale dane, a subota je kritična za ozljede. U zadnja tri dana tjedna – od petka do nedjelje – poginulo je gotovo 50 posto od ukupne crne bilance«, navodilo se u detaljnoj analizi našeg lista.


Uvozom protiv inflacije


U izdanju od 23. lipnja 1989. godine u oči je odmah »upadao« naslov »300.000 rola toaletnog papira« iz kojeg nije bilo jasno o čemu se točno radi, no već onim što je bilo istaknuto u podnaslovu stvari su postajale jasnije. »Roba iz inozemstva na riječkim policama često je jeftinija, a nesumljivo i kvalitetnija« dio je onoga što se navodilo ispod naslova, a čime je sve bilo rečeno.


»Bijela tehnika, akustika, kristal, keramika, cipele, kozmetika, deterdženti, pa čak i toaletni papir – samo su dio s popisa robe iz uvoznog asortimana koje se u posljednje vrijeme sve više nudi u riječkim prodavaonicama. Strana roba put do domaćeg kupca sve intenzivnije pronalazi zadnjih nekoliko mjeseci od kada je liberaliziran uvoz robe široke potrošnje. Na radost kupaca, ali i trgovaca, polako ali sigurno počinje funkcionirati tržište u jednom od svojih najelementarnijih dijelova – konkurenciji. Dakako, domaći proizvođači na ekspanziju strane robe ne gledaju blagonaklono. Ipak, ne »krešu« cijene svojim proizvodima«, pisalo je u tekstu koji se bavio time kako je uvozom objavljen rat domaćim proizvođačima inflacije.