RIJEKA – Iako je svibanj ove godine lani bio najavljen kao (tko zna koji po redu) mogući rok za završetak izgradnje ceste Rujevica-Marišćina, nedavno je u promet puštena tek nekoliko stotina metara duga dionica od čvora Hosti do raskrižja u Štefanima.

Pri tom valja napomenuti da je veći dio te dionice izgrađen prije gotovo pet godina, sredstvima Grada Rijeke, no pušten je u promet tek sada, kada je izvedeno preostalih dvjestotinjak metara do raskrižja Štefani, tako da je tih dvjesto metara praktički jedina dionica nove prometnice puštena u promet na dijelu od granice Grada Rijeke i Općine Viškovo do Marišćine, iako je prošlo dvije godine od isteka ugovorenog roka za završetak njezine izgradnje.

(Ne)mogući propusti

Izvođač radova, Hidroelektra-niskogradnja, u posao je uveden još 23. srpnja 2013. godine, a prema ugovorenom roku cesta je trebala biti završena 24 mjeseca kasnije, no radovi i dalje traju, a ne nazire se kada bi mogli biti završeni.

Novi pogled na Rijeku s dionice ceste Rujevica – Marišćina

Nije ni čudo, s obzirom na niz propusta, pogrešnih odluka i previda koji su učinjeni od početka planiranja do današnjeg dana. Podsjećamo, dionicu od administrativne granice Grada Rijeke i Općine Viškovo izvorno su, već odavno, trebale izgraditi Primorsko-goranska županija i Općina Viškovo, no župan Zlatko Komadina 2012. godine, za svog blic mandata na mjestu ministra prometa, cestu je proglasio državnom, čime je obaveza izgradnje prebačena na Hrvatske ceste (HC).

Te iste godine, Grad Rijeka je već dovršio svoju dionicu, od čvora Rujevica, do granice s Viškovom. Kako HC u tom trenutku nije imao niti plan, niti predviđena sredstva za gradnju ceste, do samog raspisivanja natječaja za gradnju prošlo je još godinu dana.

Hrvatske ceste, Primorsko-goranska županija, Općina Viškovo i Županijska uprava za ceste PGŽ-a zaključili su, u listopadu 2012. godine Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa, prema kojemu su Hrvatske ceste preuzele obvezu izgradnje dvije etape, Marinići-Viškovo i Viškovo-Marčelji, za koje je ŽUC izradio glavne projekte šest godina ranije, a ŽUC je po tom sporazumu imao obvezu dovršiti i financirati sve imovinsko-pravne postupke. Naknadno se pokazalo da je imovinsko-pravna priprema katastrofalno odrađena i prepuna rupa poput švicarskog sira, pa pojedini postupci traju do današnjeg dana. I ne samo to, nego su kod projektiranja učinjeni propusti dostojni skečeva Monty Pythona – projektanti, zajedno s odgovornima u ŽUC-u, primjerice, nisu primijetili da je točno na trasi ceste stup dalekovoda koji treba izmjestiti ili da cesta presijeca prilazni put na privatnom posjedu, uz još niz drugih previda iz rubrike vjerovali ili ne.

Problem izvođača

Iz Hrvatskih cesta u više su navrata upozoravali kako preuzeta projektna dokumentacija ima mnoštvo nedostataka i neriješenih imovinsko-pravnih postupaka, što je rezultiralo nepredviđenim kašnjenjima izgradnje, a u slučaju prelaska privremene trase ceste preko privatnog posjeda kod poznatog lokala Marišćina čak i blokadom prometa od strane vlasnika ogorčenog beskonačnim radovima.

Kada se tome pridoda stanje u Hidroelektri, koja je već u vrijeme javljanja na natječaj bila u ozbiljnim poslovnim i financijskim problemima, zbog kojih na gradilištu povremeno mjesecima nije bilo ni strojeva ni radnika, rezultat je probijanje roka za već gotovo pune dvije godine. Neshvatljivo je pritom ponašanje HC-a koji unatoč tolikom kašnjenju uporno ne raskida ugovor s izvođačem, pravdajući takvu odluku obrazloženjem kako bi raskid ugovora, raspisivanje novog natječaja i uvođenje novog izvođača rezultiralo još većim kašenjenjem i mogućim dugotrajnim i skupim sudskim sporom. S druge strane, situacija u Hidroelektri ipak se popravila, te bi sada radovi i mogli biti relativno brzo završeni kad ne bi bilo navedenih nedostataka u projektnoj i imovinsko-pravnoj pripremi projekta. Najveći apsurd ipak je to što, po dobrom starom običaju kada su javni radovi u pitanju, nitko nije kriv niti će itko od »odgovornih« zaista i odgovarati za sve (ne)učinjeno.