RIJEKA U prepunoj Gradskoj vijećnici, u kojoj je čak i novinarska galerija bila zauzeta, predstavljena je knjiga »Jasenovac« Ive Goldsteina, a riječko je predstavljanje bilo drugo nakon onog zagrebačkog.

– Za Jasenovac sam se počeo interesirati prije 20 godina, kada sam svjedočio na suđenju Dinku Šakiću. Danas kada se osvrnem na to vrijeme, ništa nisam krivo rekao, a novih činjenica o Jasenovcu, nažalost, nema. On je katastrofalno zlo, najveći ustaški logor smrti i radni logor. Točnije, riječ je o sustavu i kompleksu logora u kojemu su ljudi sustavno ubijani, ali i mučeni glađu. Oni koji su htjeli pokušati bježati imali su i moralnu dvojbu – za jednog bjegunca ustaška je uprava strijeljala deset logoraša. Danas revizionisti pričaju da su otkrili da se u Jasenovcu igrao nogomet i svirala »Mala Floramye«.

Dehumanizacija

– I to je točno. Moj otac i ja smo u knjizi »Holokaust u Zagrebu« pisali o tom nogometu i stavili ga u kontekst. Nije nikakva tajna da se nogomet igrao, ali to je bio jedini nogomet u kojemu nitko od nogometaša nije preživio jer su ih oni protiv kojih su igrali pobili. Ista stvar je i s orkestrom koji je svirao »Malu Floramye«, poručio je dr. Goldstein. On se osvrnuo i na potpunu dehumanizaciju u Jasenovcu.
– Da bi preživjeli, trebate postati logoraš i zaboraviti da ste imali civilni život. To znači da se trebalo dehumanizirati i svako jutro se moralo željeti da se dočeka večer. A vrlo često se nije dočekala.

On je poručio da ova zemlja mora čuti istinu o Jasenovcu i mora je željeti čuti.
– Revizionističke knjige se predstavljaju u prostorijama u vlasništvu Katoličke crkve. A nadbiskup Stepinac je sam rekao da je Jasenovac sramotna ljaga na NDH. Kao što je u pismu Paveliću napisao da ta tvorevina mora propasti zbog zločina u Glini. Još je niz svećenika svjedočilo o onome što se događalo u Jasenovcu, a jedan od njih je u tisku u Münchenu nakon Drugog svjetskog rata, a ispovijedao je ustaške zločince, naveo da u Jasenovcu nije stradalo manje od 30.000 ljudi, naglasio je dr. Goldstein.

– Riječ je o Hrvatskoj koja se ne može pogledati u zrcalo. Ako su ustaše dobri dečki jer su Hrvati i katolici, onda su i oni koji su krali tvornice dobri dečki jer su naši. Zato je ta priča koja relativizira zločine banalna i monstruozna jer uništava naše društvo. Ako ne razriješimo Jasenovac, on neće otići. Moramo se suočiti sa zločinom kako se on dogodio. Ustaški režim se ne da ni sa čim opravdati, a jasenovački zločin relativizirati. Hrvatska se ne može braniti ustaštvom, već partizanštinom. Moramo i danas znati tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, zaključio je dr. Goldstein.

Bolji svijet

Urednik knjige Vuk Perišić upozorio je da i danas kao da živimo u dva svijeta.
– Ta dva svijeta nisu jednako vrijedna. Nisu. Naš svijet je bolji. I ova knjiga pripada boljem svijetu. Ona je uvela hrvatsku historiografiju u europski mainstream.

Ova knjiga pisana je znanstveno i moralno odgovorno. Samodisciplina dr. Goldsteina, budući da su mu preci stradali u Jasenovcu, je zadivljujuća. Odgovor zašto se dogodilo jasenovačko zlo nemamo. Nemamo jer se plašimo postaviti pitanje što je to u čovjeku što ga motivira da drugom čovjeku prereže vrat. Ako se jednom dogodio nacizam, on se uvijek može dogoditi i nije ga dovoljno pobijediti oružjem – upozorio je Perišić.
Glavni urednik Frakture koja je izdala knjigu, Seid Serdarević, upozorio je da samo 15 škola obilježava Dan sjećanja na žrtve holokausta, a resorno ministarstvo se hvali da je riječ o napretku jer se toga dana sjetilo donedavno devet škola. »Današnje generacije ne znaju što je Drugi svjetski rat, što je holokaust«, naglasio je Serdarević.