Radničko vijeće riječkog brodogradilišta

Trećemajci upravi uskraćuju potporu

Orjana Antešić

Trećemajci misle da su prepušteni sami sebi / Foto Silvano Ježina

Trećemajci misle da su prepušteni sami sebi / Foto Silvano Ježina

Članovi Radničkog vijeća traže hitan sastanak na kojem će Upravi obrazložiti zašto su uskratili potporu



RIJEKA Nakon prošlotjedne zajedničke sjednice riječkih i županijskih vijećnika s koje je odaslana poruka kako se mora naći rješenje za opstanak »3. maja«, jučer se u riječkom brodogradilištu sastalo njegovo Radničko vijeće koje je otišlo korak dalje u svojim zaključcima. Upravi brodogradilišta odnosno direktoru Maksimilianu Percanu trećemajci, bjelodano je, više ne vjeruju.


– Članovi Radničkog vijeća jednoglasno su donijeli odluku kojom Upravi i direktoru »3. maja« uskraćujemo potporu, a zatražili smo i hitan sastanak na kojem mu želimo direktno obrazložiti ovakav naš stav, prenio je predsjednik Radničkog vijeća i glavni povjerenik Sindikata metalaca u »3. maju« Juraj Šoljić, od kojeg doznajemo da je za danas zakazana i sjednica Nadzornog odbora riječkog brodogradilišta. Odmah nakon te sjednice NO-a, najavio je Šoljić, njegov sindikat održat će sastanak povjereništva na kojem će se odlučiti o daljnjim sindikalnim akcijama za spas »3. maja«.



Osim za nužni materijal, novca nema ni za nagomilana potraživanja kooperanata i dobavljača, a veliko je pitanje kolika su već dugovanja za »gole« režijske troškove – struje, vode, komunalne naknade ili, pak, poreza. Zasad se još jedino uspijevaju »držati« plaće trećemajcima, za koje treba oko deset milijuna kuna mjesečno, i to tako da se novac namaknuo od prodaje Uljanikovog poslovnog udjela u »Viktoru Lencu«.





Jedan od »okidača« za uskraćivanje potpore direktoru »3. maja« Maksimilianu Percanu, od kojeg se na prošlotjednoj sjednici županijskih i riječkih vijećnika nije čula ni riječ, jest i njegov nastup na nedavnom skupu radnika na kojem je jasno poručio da nema namjeru aktivirati zadužnice prema Uljanik grupi za novac koji im je pozajmio »3. maj«. Pritom, argument Percana i glavnih šefova u Uljaniku jest da će tih pola milijarde kuna biti riješeno odnosno da je obuhvaćeno programom restrukturiranja Uljanik brodogradilišta koji se, pak, već tjednima »brusi« i pokušava dovesti u red da bi uopće bio u fazi da se pošalje u Europsku komisiju. No, pitanje je može li taj novac uopće biti obuhvaćen programom restrukturiranja Uljanik brodogradilišta s obzirom na čvrst stav Europske komisije prema kojem se u procesima restrukturiranja između Pule i Rijeke mora postaviti financijski »kineski zid«, na što je posebno upozorio pomoćnik ministra gospodarstva Zvonimir Novak prošli tjedan u Rijeci.


Nadalje, ljudi koji su dobro upoznati sa ovakvim i sličnim procedurama u Bruxellesu kažu da bi ti pregovori oko programa restrukturiranja pulskog brodogradilišta mogli lako potrajati mjesecima, kada već jednom taj dokument iz Hrvatske ode u Europsku komisiju. Za razliku od Uljanik brodogradilišta, koji je početkom ove godine dobio 96 milijuna eura hitne financijske injekcije, bez koje pulski navozi ne bi dočekali proljeće, riječko brodogradilište nije dobilo ništa, jer od kraja prošle godine više ne smije računati ni na kunu pomoći. Da je »kineski zid« između Pule i Rijeke već uzidan, ukazuje i činjenica da niti jedan euro od tih 96 milijuna nije smio biti direktno transferiran u »3. maj«, čak ni pod stavkom povrata jednog dijela pozajmica. Riječko brodogradilište prepušteno je sebi, a stanje je takvo da se ni narednih mjeseci ne očekuje značajniji priljev novca iz vlastitog poslovanja. Od proizvodnje nemaju što »ubrati« jer je gradnja brodova zakočena već godinu dana, posljednjih mjeseci, svjedoče trećemajci, riječko brodogradilište operira praktički samo kao hladni pogon.