Biti ili ne biti

Što čeka 3. maj u 2020. godini? Edi Kučan otkriva svoje planove

Orjana Antešić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Ovo je godina koja će tražiti pun i polivalentni angažman svih nas u »3. maju«, ocjenjuje direktor brodogradilišta Edi Kučan, apsolutno svjestan svih mogućih zamki i težine posla koji je pred trećemajcima i njihovim kooperantima



RIJEKA – Godina koja je upravo započela za trećemajce znači biti ili ne biti. Kada je prije četiri mjeseca Vlada sa državnim jamstvima stala iza plana nastavka proizvodnje, riječkom brodogradilištu samo su odškrinuta vrata za novu šansu. Sada je na redu daleko teži dio u kojem treba itekako zagristi i paziti da se ne polome zubi.


– Bit će ovo jako borbena godina koja će tražiti pun i polivalentni angažman svih nas u »3. maju«, ocjenjuje direktor riječkog škvera Edi Kučan, koji je apsolutno svjestan mogućih zamki i težine posla koji je pred trećemajcima i njihovim kooperantima, ali je isto tako nepokolebljivo uvjeren da će u tome uspjeti.


Ključni posao


Idući tjedan, nakon blagdana Sveta tri kralja, u riječkom brodogradilištu u punom se zamahu starta s opremaškim radovima na novogradnji 733. Riječ je, podsjetimo, o samoiskrcavajućem bulku za koji je početkom rujna prošle godine potpisan ugovor s kanadskom Algomom. Riječ je o ključnom poslu i velikom testu o kojem ovisi hoće li se pred »3.majem« otvoriti iduća vrata ili će na tome potonuti.




Nije krenulo glatko jer je u odnosu na prvotni plan već došlo do vremenskog pomicanja udesno za kojih mjesec i pol dana, koliko se odužila procedura ishodovanja kredita od 26 milijuna eura u HBOR-u za završetak ove novogradnje.


Sa plaćanjima sve potrebne opreme i materijala u »3. maju« mogli su krenuti tek početkom studenog, ali je dobra vijest da se do danas riješilo oko 70 posto onog što se još mora ugraditi na taj brod, među kojima i dvjestotinjak kilometara kabela koji su stigli u brodogradilište i već su razrezani za montažu. Algomin brod od idućeg tjedna nalikovat će tako na mravinjak jer će na njemu dnevno biti oko 250 radnika raznih profila, a ta će se brojka s tjednima i mjesecima koji slijede još dodatno povećavati.


Direktor Kučan vjeruje da će se početkom svibnja moći krenuti s ispitivanjima ugrađene opreme i strojeva na ovom brodu koji, podsjetimo, Kanađanima treba biti isporučen do početka rujna ove godine.


Taj ugovorni rok zacementiran je, i to iz dva razloga. Prvi su ogromni penali u slučaju kašnjenja, a drugi što će kvalitetno i na vrijeme odrađen posao na ovom brodu definirati hoće li se Kanađani odlučiti na to da u »3. maju« moguće dogovore i završetak novogradnje 527, koja je na trećemajskom navozu i na kojoj je zasad odrađeno oko 30 posto posla.


Crvena zona


Nakon višemjesečnih peripetija, na vezu u opremnom bazenu sada je i tanker »Santiago«. Direktor Kučan navodi da se još uvijek vode završni razgovori s potencijalnim kupcima te da bi se konačni odabir trebao dogoditi koncem ovog mjeseca. Za ovaj trećemajski tanker, na kojem još treba odraditi oko 50 posto posla, većina opreme i materijala postoji odranije. Laganu nervozu u »3. maju« počinje stvarati i pitanje novogradnje 514.


Riječ je, podsjetimo, o brodu za prijevoz automobila koji je u najvećem stupnju gotovosti, oko 80 posto, no kako je formalno riječ o Uljanikovoj novogradnji, potrebno je prethodno razriješiti to pitanje vlasništva da bi ga »3. maj« mogao preuzeti i završiti. To još uvijek nije učinjeno, a Kučan upozorava da se polako ulazi u crvenu zonu i da je ožujak zadnji rok da se ta formalnost riješi.


Sve nakon toga, kaže direktor »3. maja«, dovodi u pitanje interes kod brodovlasnika s kojima se pregovara za kupnju ovog car-carriera. Kao što je završetak broda za Kanađane prvi ključni test u ovoj borbi trećemajaca da opstanu, tako je i s novogradnjom 514 jer je upravo ovaj car-carrier iznimno važan za cjelokupnu financijsku računicu na kojoj počiva plan nastavka proizvodnje u riječkom brodogradilištu.


Pored završetka ova tri postojeća broda, iz »3. maja« minulu su godinu ispratili i s novim poslom. Vijest da je potpisan ugovor sa Scenic grupom odjeknula je u javnosti, bez obzira što je riječ (samo) o izgradnji brodskog trupa, uz njegovo djelomično opremanje.


Nakon duge četiri godine zatišja, to znači da bi se na trećemajski navoz ponovno položila kobilica za novi brod što, nakon svega što je ovo brodogradilište prošlo i bilo na milimetar od stečaja, nije mala stvar. Značaj se krije i u potencijalu koji se ovime otvara jer vlasnik Scenica, Australac Glen Moroney, koji je već izgradio jedan takav ultraluksuzni kruzer u pulskom škveru, ima namjeru graditi još takvih brodova.


Pet kruzera


– Gospodin Moroney iskazao je želju i određenu namjeru da bi na lokalitetu »3. maja« izgradio pet kruzera kroz idućih pet do šest godina, uz daljnji kontinuitet upotpunjavanja svoje flote, otkrio je Kučan. Nije teško zaključiti da bi ovo moglo značiti neki drugi oblik suradnje i tješnju vezu između australskog brodovlasnika i »3. maja«, o čemu će konačnu riječ imati Vlada. Kučan apostrofira da je strateški partner jedina garancija daljnje opstojnosti riječkog brodogradilišta i da se taj proces treba čim prije otvoriti.


»3. maj« je završetkom tri broda »kupio« vrijeme za iduće dvije do dvije i pol godine, ali rješenje na duže staze mora se pronaći puno prije nego što se isporuči zadnji brod iz tog posebnog programa.


Za jedno brodogradilište strašno je bitno da ima kontinuitet u proizvodnji, da se ne dogodi rupa u knjizi narudžbi, a trenutna bilanca »3. maja« je takva da može ugovarati poslove kao podizvođač, odnosno da prodaju samo svoj rad jer na kredit s ostvarenim gubitkom iznad visine kapitala, u kojem ih je ostavio bivši Uljanikov menadžment, ne mogu računati.


Osim Moroneyja, po istom ključu, doznajemo od Kučana, u »3. maju« pokušavaju s njemačkim naručiteljem dogovoriti i gradnju trupa za jednu 30-metarsku jahtu, a imaju upite i za gradnju dva doka, doznajemo od Edija Kučana.


Povećan broj zaposlenih


U zadnjih nekoliko mjeseci broj zaposlenih u brodogradilištu povećao se za tridesetak, tako da sada imaju 775 radnika. Mahom su to trećemajci koji su se vratili u škver, bilo sa Zavoda za zapošljavanje ili iz drugih tvrtki u koje su bili otišli u ono vrijeme kad je brodogradilište bilo u potpunoj blokadi, a trećemajci bez plaća.


U zadnje dvije godine 427 dana u blokadi


Službeni podaci kažu da je riječko brodogradilište u zadnje dvije godine čak 427 dana bilo u blokadi, što dovoljno govori o razmjerima krize i mrtvila kroz koje je »3. maj« prošao, a opet je preživio i u ovoj bi godini, prema očekivanjima direktora Edija Kučana, trebao ostvariti prihod od šestotinjak milijuna kuna.