Skijaški bicikl na Platak je prije dvije godine dovezao Jure Lučić, zaljubljenik u adrenalin i prirodu, no kako je interes za ovu vrstu snježne rekreacije porastao, ovih dana osniva i vlastiti klub kojemu je baza Mali dom na Platku
PLATAK Zimskih radosti na Platku nije se nužno odreći kada nema snijega dovoljno za skijanje, jer jedna od alternativa za uživanje na jedinstvenom skijalištu s kojeg puca pogled na Kvarner je i – ski-bike (skijaški bicikl). To snježno vozilo na Platak je prije dvije sezone dovezao Jure Lučić, zaljubljenik u adrenalin i prirodu koji ovih dana osniva i sportski klub kako bi vožnju skijaškim biciklom mogao do kraja razviti.
– Dok nismo provjerili hoće li nam projekt sa ski-bikeom uspjeti radio sam s jednim već postojećim klubom, no kako je interes za ovu vrstu snježne rekreacije porastao, ovih dana osnivamo i vlastiti klub. Baza nam je Mali dom na Platku. Preko društvenih mreža svakodnevno dobivam desetke upita za učenje vožnje ski-bikeom, priča nam Lučić objašnjavajući kako je riječ o vrlo jednostavnoj vožnji, za koju nisu potrebne posebno uređene staze. Jer ski-bike se može voziti i kroz šumu i po neuređenim stazama.
Dok čeka povoljnije snježne prilike na Platku Jure Lučić radi na postavljanju Guinnessovog rekorda u brzini dijagonalne vožnje ski-bikea.
– Ski-bike može razviti brzinu od 50 do 90 kilometara na sat, a uspio sam ga jednom voziti i brže od sto kilometara na sat, otkriva Lučić i nada se da će na Platku uskoro moći pokazati punu atraktivnost ovog zimskog sporta koji, uvjerava, mogu savladati svi od sedam do 77 godina.
»Turistička staza« na Platku može se prijeći već nakon jednosatne škole vožnje ski-bikea, dok je Radeševo nešto zahtjevnije, pa je za nju potrebno veće iskustvo.
– Pokušavam sad svoj proizvod i patentirati. Napravio sam konstrukciju s posebnim nagibima, koja ima puno veću upravljivost, a sam bicikl postiže puno veću brzinu, otkriva nam Lučić zanesenjački opisujući kako mu je glavni poriv za izradu ski-bikea bila želja za uživanjem u brzoj, ali tihoj vožnji.
– Možete juriti kao na Grobniku, ali bez pogona i huka motora. Uživam u zvuku snijega kroz koji ski-bike prolazi i to je pravi užitak za boravak u prirodi u zimskim mjesecima, uvjerava Lučić ogorčen što od bivšeg koncesionara skijališta Platak nije imao razumijevanja za ovaj aktraktivni zimski sport.
– Jednostavno nam nisu dozvoljavali da koristimo žičare, pa smo znali i po pet-šest kilometara pješačiti uz brdo. Spustili bi se za svega par minuta. To jest dobra rekreacija, ali nije baš atraktivno polaznicima naše škole vožnje. Tvrdili su nam da je ski-bike opasan, jer je od metala. Pa, svaki sport ima svojih opasnosti, a vožnja ski-bikeom u drugim zemljama, posebno Austriji odlično je prihvaćena i dozvoljena na svim skijalištima, kao i korištenje žičare za ski-bikere, naglašava Lučić koji je uspio uspostaviti kontakte s predstavnicima Primorsko-goranske županje u čijoj je koncesiji sada skijalište na Platku pa se nada da će se odnos prema svima koji žele voziti ski-bike promijeniti. Već postoji i interes iz inozemstva da se skijalište Platak svrsta medu svjetske Ski-bike resorte, i sad sve ovisi o predstavnicima Platka.
