SEDMORICA NOVAKA Trsat je posebno mjesto za sve nas

Sedmorica franjevačkih novaka i njihov magistar fra Tomislav Faletar / Foto Ivica TOMIĆ

Sadašnji novaci su na Trsat stigli lani nakon Velike Gospe kada su obukli franjevački habit. Novicijat će završiti za njih velikim danom, 24. kolovoza kada polažu privremene redovničke zavjete

RIJEKA Tko dođe u Svetište Majke Božje Trsatske, vjerojatno će tamo susresti i vrlo mlade franjevce, samozatajne i ni po čemu eksponirane, ali uvijek u nekom poslu. Oni su franjevački novaci, jer na Trsatu je franjevački novicijat, jedna u nizu mnogih godina franjevačke formacije.

U trsatskom franjevačkom samostanu novicijat djeluje od 1975. godine, no otkako su franjevci čuvari svetišta, a to je već 566 godina, ovaj je samostan u više razdoblja bio i mjesto novicijata.

Sadašnji novaci su na Trsat stigli, kako je to za sve generacije uobičajeno, lani nakon Velike Gospe, i tada su obukli franjevački habit. Njihov novicijat će završiti za njih velikim danom, 24. kolovoza kada polažu privremene redovničke zavjete, a nakon toga čeka ih studij teologije i život u franjevačkom samostanu na zagrebačkom Kaptolu – ukupno još pet godina formacije.

Oni su: fra Miroslav Durbas, fra Borna Gall, fra Krešimir Haramija, fra Davor Palić, fra Antonio Tkalac i fra Domagoj Vincelj. Razgovarali smo s njima o njihovom novicijatu, doživljaju Trsatskog svetišta i njegovih hodočasnika, o tome kako su odabrali slijediti sv. Franju Asiškoga.

Živjeti franjevački

O potonjem je lijepo sažeo fra Antonio Tkalac: »Kad je upoznao Boga, sv. Franjo je rekao da će živjeti radikalno evanđeoski i radikalno siromašno. Mene se najviše dojmilo njegovo siromaštvo i bratski život koji čovjeku pomaže da sebe izgradi u zajednici, među ljudima s kojima dijeli iste ideale. Sv. Franjo je na poseban način živio siromaštvo: spoznao je da je Božji dar sve što primamo i imamo, da na tome daru treba biti zahvalan i njime se koristiti da se proslavi Boga i pomogne bratu, tj. da se ljubi Boga i bližnjega«.

Fra Antonio je podrijetlom iz Mićevca pokraj Velike Gorice, i u franjevce je došao iz svijeta rada. Studirao je na FER-u, završio preddiplomski i zatim kraće vrijeme radio poslovne aplikacije za mobitele. No tražeći više, došao je do asiškog siromaha.

Sedmorica franjevačkih novaka i njihov magistar fra Tomislav Faletar / Foto Ivica TOMIĆ

Već niz godina magistar novaka je fra Tomislav Faletar, dugogodišnji trsatski franjevac. Ukratko objašnjava da je godina novicijata godina kušnje i godina šutnje u kojoj se malo strože živi, uči i razmišlja o svome pozivu, bolje upoznaje samostanski život, ali sve s naglaskom na unutarnjem duhovnom rastu i sazrijevanju. Trsat je za ove mlade veliko iskustvo i po drugome, jer to je Svetište drevno, ali živo, puno hodočasnika.

– U novicijatu se osjeti i to jer novaci su angažirani i »vani« oko hodočašća – pričešćuju, čitaju na misama, ministriraju, glazbeno animiraju misna slavlja, uređuju perivoj. Angažirani su i u samostanu: u kuhinji, u cjelokupnom pospremanju prostora, i sve je to dio pripreme za samostanski život. Prošle godine, dok su bili u postulaturi u Samoboru, upoznavali su franjevački život, a ove godine u novicijatu trudili su se živjeti franjevački. Što formacija ide dalje, imat će sve više odgovornosti, tumači fra Tomislav Faletar.Tijekom godine novicijata ovi su mladići upoznali koliko je Trsatsko svetište važno u okvirima Hrvatske i mnogo šire, koliko je upisano u put vjere mnogih ljudi u povijesti i u današnjici, u našu kulturu i povijest, pa to i apostrofiraju. Neki od njih su to znali i otprije jer su od djetinjstva sa svojim obiteljima na Trsat hodočastili na Trsat, a neki su se s Trsatom upoznali protekle godine.

Vjernici na Trsat dolaze noseći svoja životna bremena i nadanja, svoje molitve / Foto Vedran KARUZA

Okrilje Majke Milosti

– Zadovoljan sam što se novicijat nalazi upravo na Trsatu, pod okriljem Majke Milosti, i to se snažno osjeća. Ovdje svakodnevno ljudi svoje molitve upućuju Majci Božjoj, i hodočasnici i domaći. Kroz crkvu Gospe Trsatske mi prođemo i po nekoliko puta na dan i mnogo toga nam je već uobičajeno. No kada zastanete i promatrate ljude kako obilaze oko oltara Gospe Trsatske, u mnogim očima vidite i suze. Ljudi dolaze iskreno, s molitvom, kaže fra Miroslav Durbas, podrijetlom iz Okučana.

Naravno, ovi mladi znaju da vjernici na Trsat dolaze noseći svoja životna bremena i nadanja, svoje molitve, da dolaze sa zahvalnošću. Zato spominju i ulegnuti kamen oko glavnoga oltara, naravno udubljen od stoljetnih koraka hodočasnika.

Fra Domagoj Vincelj koji je u franjevce došao iz rodne Krapine, među ostalim je u novicijatskoj godini, s još nekolicinom kolega, imao i zadatak pomagati starijim i bolesnim franjevcima.

– Trsat je za mene vjerojatno najobogaćujuće životno iskustvo, a dobio sam ga kao dar Božji. Bili smo na usluzi hodočasnicima, pomagali našoj starijoj braći u samostanu koliko smo mogli, pogotovo bolesnom i nedavno preminulom fra Emanuelu Hošku. Bilo je to za nas obogaćujuće iskustvo, velika škola koja nam ostaje za cijeli život, kaže fra Domagoj.

Iz Zagreba je u franjevački Red krenuo fra Davor Palić, i to iz Stenjevca, kako ponosno kaže, drevnog naselja u kojem se štuje Majka Božja Gospa Štenjevečka te je Stenjevac jedno od najvećih marijanskih mjesta u Zagrebu.

Fra Krešimir Haramija od malih nogu je sa svojom obitelji iz rodnog Jastrebarskog hodočastio na Trsat. On je onaj mladi franjevac koji na misama – kada nema orguljaša zbora Svetišta – svira orgulje i s kolegama novacima predvodi liturgijsko pjevanje.– Nisam glazbeno obrazovan, ali Svetište nema službenog orguljaša koji bi mogao ovdje biti svaki dan. Trudim se svojim darom koliko mogu pridonijeti jer sveta misa je najjači susret s Bogom. Već poznajemo ljude koji na misu ovamo dolaze svaki dan, i starije i mlađe, studente. I ti su ljudi isto na svoj način nosači naše vjere, kaže fra Krešimir, najstariji u ovoj generaciji novaka, a »živio je prije u bučnome svijetu, svirao po veseljima, radio u stresnom bankarskom sektoru«. S godinom novicijata je zadovoljan posebno u smislu godine upoznavanja pastoralnog rada, ali ipak smatra da bi novicijat možda trebao biti u mirnijem okruženju.

Pitamo ga hoće li tako lijepo govoriti i o Trsatu.

Dar Božji

– Naravno, Trsat je posebno mjesto za sve nas, najstarije hrvatsko marijansko svetište, posebno mjesto molitve. A godina novicijata je dar Božji, godina u kojoj smo stjecali temelje za cijeli svoj život. Puno smo naučili o franjevaštvu i životu franjevaca, ali i o današnjim vjernicima i svećenicima, jer ovamo se hodočasti iz cijele Hrvatske. Tako smo dobili i tu široku sliku. Trsat je jedan od centara u Hrvatskoj u kojem se okupljaju vjernici iz cijele naše zemlje, to je i fra Davorovo iskustvo.

Fra Borna Gall rodom je iz Našica za koje upućuje da su poznate po grofovima Pejačević i po franjevcima, pa ih zato od davnina nazivaju »franjevačke Našice«.

– Nitko tko dođe u Našice ne ostaje ravnodušan, a tako je i s Trsatom. Ja sam sa svojima od djetinjstva ovamo dolazio na hodočašća, a moja majka je i ozdravila po zagovoru Gospe Trsatske. Uglavnom Trsat je naše obiteljsko hodočasničko mjesto. Godina novicijata je bila blagoslovljeno razdoblje. U toj si godini svi postavljamo temelje našeg redovničkog poziva, više preispitujemo sebe i svoj poziv kako bismo vidjeli je li franjevački život zaista za nas, sumirao je fra Borna.