Izbori za mjesnu samoupravu pokazat će na najegzaktiniji način, uza sve minuse zbog male izlaznosti, kakvi su politički trendovi na riječkoj političkoj sceni i jesu li točne najave da je politički monopol SDP-a koji traje od 1990. godine stvar prošlosti zbog loše politike SDP-ove vlade, ali i loše politike riječke vlasti
RIJEKA » Izbori za 34 vijeća mjesnih odbora na području grada Rijeke održat će se 19. listopada 2014. godine i bit će jedni od najzanimljivijih od osnivanja mjesne samouprave. Ovaj će put biti ozbiljan izborni test za SDP kao stožernu stranku vladajuće riječke koalicije. Ta stranka dobila je ozbiljne političke takmace, uz HDZ-ovu koaliciju desnice i desnog centra, jer na politički megdan SDP-u izaći će i njihovi politički partneri u Gradskom vijeću HNS i ARS. I te kako ima što reći i koalicija PGS-a, Liste za Rijeku, Akcije mladih i Hrvatskih laburista. Uz to, SDP nikada slabiji nije očekivao jednu izbornu utakmicu jer je došlo do trvenja na relaciji Rijeka-Iblerov trg, ali stvari ne stoje dobro ni u samoj Rijeci. Iako u stranci pokušavaju prikriti unutarnje slabosti, jasno je da se osim fronta Vojko Obersnel-Zlatko Komadina koji postoji godinama pojavljuje i Željko Jovanović kao čovjek od povjerenja Zorana Milanovića s kojim su zbog izbacivanja Slavka Linića ostali neraščišćeni računi. Tako oslabljenom SDP-u politički protivnici postali su dugogodišnji partneri HNS i ARS u većini mjesnih odbora.
Lojalni hadezeovci
No, ono što SDP-ovce može utješiti je mala izborna participacija, ispod 10 posto u većini mjesnih odbora, što je tradicionalan trend koji bi im mogao ići na ruku ako skupe glave i iskoriste svoju prednost, a to je animacija velikog broja članova koja im daje veliku prednost u odnosu na stranke koje nemaju jaku podršku u temeljnim organizacijama. Ako se dogodi suprotno, bit će jasno da se neke stvari moraju pod hitno mijenjati. Rijeka je poznata kao izborni bastion SDP-a i za tu stranku bio bi tragičan značajniji izborni neuspjeh.
Izbori za mjesnu samoupravu trebali bi biti izbori s najmanje političkog intenziteta jer je riječ o neposrednom sudjelovanju građana u odlučivanju o pitanjima od njihova svakodnevnog i neposrednog interesa. No, da političke stranke dominiraju i na najnižoj razini vlasti, svjedoči podatak da su samo u pet mjesnih odbora od njih 34 svoje liste istakle grupe birača. U svim ostalim mjesnim odborima vodit će se borba između koalicija HDZ-a i partnera, SDP-a i partnera, PGS-a i partnera te HNS-a i koalicijskih partnera. Drugim riječima, ako bude neke kampanje vjerojatno će njome dominirati teme s političkim, a ne komunalnim predznakom što bi dodatno moglo demotivirati građane da izađu na birališta. Valja se nadati da to neće biti slučaj jer je razina mjesne samouprave i te kako bitna, a još je bitnije da predstavnici građana na toj razini dobiju podnošljiv legitimitet kako bi svoj posao u vijećima mjesnih odbora obavljali na što kvalitetniji način. Primjerice, mjesnim odborima se svake godine za komunalne prioritete raspodijeli oko 10 milijuna kuna, a što nije zanemariv iznos.
Slično vrijedi i za HDZ i njegove partnere, a ovaj put to su HSS, HSP AS, BUZ i HRAST. Na izborima za mjesne odbore ta je stranka uvijek postizala značajne rezultate jer ima jaku stranačku infrastrukturu, čak i jaču od SDP-a. Jadranski trg 1 ovaj put ima na liniji nikada slabiji SDP kojega su počeli napuštati i tradicionalni politički partneri. Problem je HDZ-a taj što vodstvo stranke na čelu s Lucijanom Vukelićem nije značajnije artikuliralo politički rad, niti je na kvalitetan način komuniciralo s članstvom. Hadezeovci jesu lojalni svojoj stranci, ali nije za isključiti da bi se mogao dogoditi tihi bojkot ovih izbora, a što bi onda poteglo pitanje odgovornosti stranačkog vodstva koje je trenutačno u fazi političke hibernacije nakon niza političkih promašaja kao što je bilo ponavljanje izbornih skupština.
Prostor za PGS
Tu se otvara prostor za dobar izborni rezultat PGS-u, Listi za Rijeku, Akciji mladih i Hrvatskih laburista. Najjači potencijal u toj koaliciji ima suradnja PGS-a i Liste za Rijeku, Akcija mladih uvijek je potentan partner, a snaga Laburista drastično pada, iako je teško vjerovati da se značajno istopilo povjerenje birača toj stranci koje je iskazano na zadnjim lokalnim izborima kada su Laburisti bili najugodnije iznenađenje. Uz to u Rijeci na razini mjesne samouprave još uvijek nije profunkcionirao ORAH, stranka ljevice koja je dobrano ušla u socijaldemokratski prostor koji je SDP čvrsto branio i obranio do pojave Laburista. I sada ORAH-a. Da je stranka Mirele Holy uspjela sastaviti liste za mjesnu samoupravu, nije teško zaključiti da bi to najviše osjetio SDP. PGS i Lista za Rijeku uz potporu Akcije mladih mogu se nadati dobrom rezultatu ako uspiju animirati birače da izađu na birališta. To nije nimalo lak zadatak, ali njihovo udruživanje već je veliki iskorak ka drugačijoj podjeli biračke podrške.
Koalicija HNS-a, Zelene stranke i ARS-a teško da će polučiti značajniji izborni rezultat, ali upravo njihov izlazak ispod SDP-ovog šinjela najveća je usluga oporbenim koalicijama.
Izbori za mjesnu samoupravu 19. će listopada 2014. godine tako pokazati na najegzaktniji način, uza sve minuse zbog male izlaznosti, kakvi su politički trendovi na riječkoj političkoj sceni i jesu li točne najave da je politički monopol SDP-a koji traje od 1990. godine stvar prošlosti zbog loše politike SDP-ove vlade, ali i loše politike riječke vlasti zbog koje je Vojko Obersnel prije godinu i pol dana čak morao ići u drugi krug izbora za riječkoga gradonačelnika protiv HDZ-ovog kandidata Hrvoja Burića.
