Genijalni automobil

Riječka “alfa”: Kako je u garaži u Ciottinoj 1935. dizajniran superbrzi bolid

Edi Prodan

Braća Oskar i Gino Jankovits 1935. godine od Viktora Janosa, uglednog dizajnera koji je oblikovao Alfine automobile, dobivaju zadatak dizajnirati supersportsku Alfu 6C 2300 Aerodinamica Spider. Oni to čine u očevoj garaži u riječkoj Ciottinoj ulici. Riječki entuzijast Zoran Petrović želi projekt Scuderia Aerodinamica Spider uključiti u EPK



Ma koliko je vrijeme s početka prošlog stoljeća bilo turbulentno te je jednom od najvećih jadranskih gradova donijelo čitav niz ustavnopravnih promjena – nakon propasti austrougarskog imperija uspostavljena je Slobodna država Rijeka koja je treba biti preslika kneževine Monako na Kvarneru, a vrlo brzo za njom dolazi i Provincia di Fiume kao sastavni dio Italije – živjeti u tadašnjoj Ciottinoj ulici, koja danas nosi naziv Erazma Barčića, bilo je pravo zadovoljstvo.


Ubrzani razvoj grada koji je u pola stoljeća s 20 došao na više od 50 tisuća stanovnika, susjedstvo Teatra Fenice koji je bio u doba svog nastanka jedna od najvećih betonski konstruiranih zgrada u Europi, pa velebni Liceo ili čvrsta, sigurna, sefovima ispremrežena zgrada Banco Italia koju danas znamo kao sjedište Fine te pogled što se spuštao sve do mora, bili su lijep životni okvir koji su svakodnevno upijala braća Oskar i Gino Jankovits. Njihov otac Matteo se za austrougarskih gibanja iz Mađarske doselio u Rijeku, te postao vlasnikom elitne automobilske radionice specijalizirane za održavanje i popravak automobila Alfa Romeo. Među najbržima na svijetu, ti su bolidi dominirali, bili suvereni na europskim pistama.


Nevjerojatna prilika


Braća Jankovits, rođena 1905. odnosno 1906. godine, nakon ulaska u vode punoljetnosti, a bilo je to upravo u vrijeme dolaska Italije na riječko tlo, odlučuju se, značajno poticani stipendijama od strane novih političkih vladara, na studij u Torinu. Bila je to odlična odluka jer taj je talijanski centar u to vrijeme, između dva svjetska rata, slovio kao jedan od najkvalitetnijih sveučilišnih središta u Europi, posebno kad su politehnika i arhitektura bili u pitanju. Ono što je također važno, Jankovitsi nakon studija ne ostaju u Piemontu, već se vraćaju kući, čvrsto odlučivši svojim znanjem pomoći daljnjem jačanju Rijeke. Na studiju upoznaju i mnoge kasnije viđene ljude. Jedan od njih bio je i Vittorio Jano, odnosno, s obzirom da je bio mađarskog podrijetla, Viktor Janos, ugledni automobilski dizajner koji je Alfine automobile oblikovao puna četiri desetljeća, od 20-ih do 60-ih godina prošlog stoljeća. S obzirom da su i sami »vukli« mađarske korijene, veza s Janom bila je još i čvršća.




Vrativši se u Rijeku, Jankovitsi ni ne sanjaju da će im se 1935. godine otvoriti nevjerojatna prilika – Jano im je naime te godine povjerio oblikovanje supersportske Alfe 6C 2300 Aerodinamica Spider. Kako je njihov otac držao vrlo modernu i bogato opremljenu Alfinu radionicu, dopremljena im je šasija, koju su koristile inačice modela 6C, na koju su oni morali povezati karoseriju, motor te ostale pojedinosti koje od šasije stvaraju gotov automobil. Obaveze? Jano, koji je u njih imao puno povjerenje, nije tražio ustupke, štoviše dozvolio im je da u potpunosti puste mašti na volju. S obzirom da je Alfinu dominaciju na pistama tridesetih godina počela napadati nadiruća njemačka produkcija, Alfa je željela uzvratiti žestoko. No, s obzirom da su pogoni u Milanu gdje je sjedište Alfe, te u Torinu, u Fiatu – formalnom vlasniku »cuore sportiva«, bili stalnom metom industrijske špijunaže, razvoj novog supersportskog bolida željelo se što je moguće više maknuti iz tog dijela Italije. S obzirom da je Jano znao za kvalitete Jankovitsa, odluka je pala, bez imalo dvojbi: garaža u riječkoj Ciottinoj ulici bit će savršena za osmišljavanje brutalnog odgovora njemačkoj autoindustriji, za proces koji je započeo 1935., a okončan dvije godine kasnije, za stvaranje jednog od dizajnerski i tehnološki najimpresivnijih automobila u cjelokupnoj automobilskoj povijesti.


– Sve činjenice koje navodite nagnale su me da uzmem aktivno učešće na nedavno okončanoj, bijenalnoj, 7. međunarodnoj konferenciji o industrijskoj baštini, u organizaciji Udruge Pro Torpedo posvećenoj upravo 150. obljetnici glasovitog riječkog izuma, Luppis-Whiteheadovog torpeda. Moja je želja bila eminentnom skupu približiti dizajnerski i tehnološki rad sjajnih kreatora, genijalne braće Jankovits koji su stvorili jedan od najnaprednijih automobila svih vremena, ističe nam na početku razgovora Zoran Petrović Bebe, IT stručnjak koji dulje od tri desetljeća u potpuno »feelance« statusu participira u radu Applea, svakako jednog od najmoćnijih informatičkih sustava na svijetu.


Petrović, koji se rado koristi i vrlo zanimljivom igrom riječi – Petar Zoranić – i sam je rođen te odrastao u Barčićevoj ulici. Kad bismo izbrisali šest desetljeća, koliko su udaljene godine njihovih rođenja, bili bi uistinu susjedi – on na broju 9, oni na 27.


– Priča o Jankovitsima me nagnala na misiju, gotovo poslanje u kojem želim složiti sve kockice mozaika njihovih života. Tko su, otkuda su točno došli, znamo da im je otac Matteo bio vlasnik radionice, no još uvijek ne znamo tko im je majka, kao ni to gdje su u Italiji dočekali svoj kraj. Kažem, njihov me rad impresionirao, njihovi životi još su uvijek tajna. Moja je misija da to vratim u zonu poznatog, u zonu povijesno potvrđenih činjenica, nastavlja vrlo strasno i zaneseno Petrović.


Priča o braći Jankovits je nakon dugog perioda u kojem je bila obavijena velom krajnje mistike, na kraju prošlog desetljeća poput eksplozije prodrmala automobilski svijet, napose onaj njegov dio koji se bavi dizajnom. Što se naime događalo od 1937. do 2008. godine, kad je Alfa Romeo službeno skinuo plašt s »Alfe Jankovits«?


Šokantno napredna


Automobil je dakle 1937. godine bio spreman za nastup. No buka ratnih bubnjeva je nadjačala fenomenalan zvuk motora tog automobila čija je maksimalna brzina nadilazila 200 km/h. Jankovitsi ga prilagođavaju za cestovni promet, uspijevaju ga i registrirati iako je zbunjenost prometnih stručnjaka toga doba bila golema. Njihova je Alfa naime bila prvi automobil sa središnje postavljenim motorom i sjedalom za vozača, a uz fascinantno aerodinamičnu karoseriju, karakterizirali su je i brojni sustavi što su doprinosili boljem iskorištavanju energije, kao i čvršćem prijanjanju uz prometnicu. Bila je naprosto šokantno napredna, futuristička, a iako je nisu mogli smjestiti ni u jedan razred, dobila je svoju »targu« s brojem u kojem s nalazila i adresa obitelji Jankovits. No, ratni kaos ih opominje – sklonite to svoje remek-djelo, sakrijte ga dobro, sve dok rat ne završi.


Ali… Rat je završio s pobjednikom kojem se nisu nadali. Iza 1945. godine slijede poznati politički procesi, Jankovitsi su prisilijeni na emigraciju u Italiju. Tadašnjim se optantima nudio otkup imovine po ponižavajućim cijenama, za nekretnine su dobivali po prilici 10-ak posto od njihove realne vrijednosti, tako da se Jankovitsi odlučuju prodati automobil. Kupuje ga jedan saveznički časnik, a oni mu ga prebacuju iz Jugoslavije u Italiju. U zadnji čas, u prosincu 1946. godine jer je svega nekoliko mjeseci kasnije, nakon završetka Pariške mirovne konferencije u veljači 1947. godine, talijansko-jugoslavenska granica čvrsto zaključana. Toliko jako da je ni »supersonična« Alfa ne bi mogla probiti.



– Da, sve su to povijesne činjenice, no moj je stav vrlo jasan: maknimo ideologije i predrasude svih boja, posvetimo se isključivo pozitivnim elementima riječke povijesti, što rad braće Jankovits svako jest, i pokrenimo nov razvoj grada koji je u svojoj turbulentnoj prošlosti, ma što mu se sve samo nije izdogađalo u zadnjih 150 godina, iznjedrio sjajna postignuća u svim sferama ljudskog rada – rezolutan je Petrović.


Scuderia Aerodinamica Spider


Što mu je plan, na kojim krilima budućnosti lete misli njegove sadašnjosti, što sve krije u »tabletu« od kojeg se ne odvaja, koje mu se ideje roje ispod kacige dok s lokacije na lokaciju u potrazi za rasvjetljavanjem povijesti juri svojim Piaggio Beverlyjem?


– Presretan sam što smo postali, odnosno što postajemo gradom kulture. Rad braće Jankovits je jedan od elemenata, po mojem mišljenju nezaobilaznih, u tom procesu, u radovima koji će 2020. godine dočekati kraj prvog dijela procesa pretvorbe Rijeke u jedan od najpropulzivnijh gradova ovog dijela Europe. Stoga poručujem – ustanovimo tim sastavljen od istraživača, povjesničara, novinara, arhitekata, strojarskih inženjera, odvjetnika, financijaša – svih onih ljudi koji su zainteresirani za sudjelovanje u projektu Scuderia Aerodinamica Spider. Pokrenimo suradnju s konzulatom Republike Italije u Rijeci, uspostavimo kontakt s Alfa Romeo Museum iz Milana. Svemu mora dakako prethoditi idejno rješenje za rekonstrukciju garaže i prodavaonice na nekadašnjoj lokaciji Ciottine ulice, odnosno u današnjoj Barčićevoj ulici, u široj lokaciji urbanističkog plana samog centra grada Rijeke. Pokrećem i molbu upućenu Riječkoj nadbiskupiji od koje tražim pomoć u potvrđivanju izvjesnosti da je cijela familija Jankovits živjela i radila u neposrednoj blizini nadbiskupskog dvora, naprosto uvid u crkvene knjige kako bi se Jankovitsi, Oscar i Gino, te njihov otac Matteo, naravno i majka čiji identitet još uvijek ne pronalazimo, zasigurno našli u crkvenim zapisima i knjigama. O svemu ću svakako izvijestiti i Grad Rijeku, o pokrenutim aktivnostima glede razvoja i istraživanja dijela ove vrijedne riječke baštine. Želja mi je naprosto projekt staviti u puni pogon tijekom ove, 2016. godine, kako bismo 2020. godinu, odnosno realizaciju Rijeke kao europske prijestolnice kulture, dočekali i sa – Scuderiom Aerodinamica Spider, istodobno temperamentno i zaneseno objašnjava svoju misiju Petrović.


A mi prolazimo središtem Rijeke. Od Licea se penjemo prema Dežmanovoj. Na dodiru s Barčićevom nalazi se teren od dvjestotinjak »kvadrata« koji je nakon svih okolnih prenamjena ostao slobodan, a Bebe injektiran nekom tajnom silom trči prema njemu i skače u korov kojim je obrastao! – Ovdje, ovdje gdje je danas ovo neugledno zemljište, morao bi izrasti spomen na Jankovitse. Ali ne u vidu neke ploče, nekog skoro pa nadgrobnog postamenta. O ne, ovdje u »pleksiglas boxu« kako ga ja zamišljam, a želim da ga osmisli i realizira neko od kreativnih riječkih arhitekata – pa tako pozivam i DAR u ovu priču – uz umjetničku nadgradnju za koju bih želio da je izvedu Dalibor Laginja i Deni Šesnić, mora nastati posveta čudesnoj braći i fascinantnoj Alfi 6C 2300 Aerodinamica Spider čija bi se replika nalazila u »boxu«! Pogledajte samo te perspektive – jedna se spušta Barčićevom, druga uz park-garaže dolazi do današnje Ciottine! Pa si sad zamislite rijeke gostiju, automobilskih zanesenjaka, alfista, turista koji se penju prema tom hramu ljudske, riječke imaginacije i kreativnog dizajna. To, baš to i na taj način vam ja vidim kao dio EPK mozaika koji ne samo da će spreman dočekati 2020. godinu, nego će nastaviti i bogati život dugo, dugo nakon toga, iznio je kroz bujicu riječi svoju viziju Petrović.

Moćna priča


I zapravo iznio prvu do kraja smislenu, javno poznatu i vrlo realnu postavku, prvu postaju puta kojim će se kretati EPK. Jer rad braće Jankovits uistinu objedinjuje sve što Rijeka jest: industrijsku baštinu, turbulentnu povijest, gotovo munjevite izmjene država na prostoru Rijeke, otkriva i objedinjuje sve što je Rijeka bila, ali i ono što putem EPK i života nakon te prijelomne godine želi biti.


– Projekt nije skup, a zahvaljujući velikoj popularnosti automobila i nevjerojatnoj privrženosti stotina tisuća alfista širom svijeta, možemo uistinu postati mjesto njihova hodočašća koje će istovremeno svijetom pronositi slavu Rijeke i stavljati je na »must visit« listu najzanimljivijih gradova na planetu – dodaje Petrović.


Što se tiče medija, posao je krenuo. Dobio je aplauz jednak onom koji su mu uputili većinom zapanjeni sudionici konferencije o riječkoj industrijskoj baštini. Nadamo se da je privukao i pažnju talijanskih automobilskih institucija, ali i mecena ma s koje strane svijeta dolazili, kako kod od nas u Hrvatskoj, tako i vani u inozemstvu, koji bi na bilo koji način podržali projekt, odnosno postali dionicima te moćne priče. Jer, mora se priznati, ima nešto čudesno na tom riječkom teritoriju kad je inovativnost u pitanju, kad je rječ o tehničkim patentima – od torpeda, preko garaže Jankovits, izložbe RAST YU, sve do današnjih genijalaca koji djeluju u Zajednici tehničke kulture, u udrugama koje su ovog tjedna na riječkim ulicama slavile svoj dan. Ako je suditi po energiji Zorana Petrovića, alias Petra Zoranića, prijateljima poznatijeg kao Bebe – riječka renesansa je već počela. Svoje će lijepe, svečane trenutke doživjeti 2020. godine, a vrhunac… On se još i ne nazire.