– Ostale smo zatečene kad nam je lučki kapetan Glažar 1. kolovoza, bez prethodne najave i upozorenja, rekao da možemo otići kući! Radile smo u referadi socijalnog programa za pomorce. Dvije od nas bile su zaposlene tri godine, a jedna gotovo četiri i pol godine. Može se reći da smo u toj referadi otpočetka i da smo sudjelovale u njenom ustrojavanju. Kroz svo to razdoblje radile smo na ugovor o djelu koji se inače potpisuje na rok od mjesec dana ili dok se ne obavi točno određeni posao s određenim trajanjem. Mi smo, odlukom poslodavca, godinama radile na istim poslovima u referadi socijalnog programa za pomorce na ugovor o djelu umjesto da nam je ponuđen ugovor o radu pa makar i na određeno. Znale smo da se krši zakon, znale smo da je ugovor o djelu neprimjeren za dugotrajno i kontinuirano obavljanje administrativnih poslova kojima smo se i mi bavile, ali bile smo nemoćne. Poslodavac, naš nadređeni lučki kapetan Darko Glažar nikada nam nije ponudio ugovor o radu što je bila njegova zakonska i profesionalna obveza. Njega očito nije brinulo što na ovaj način krši Zakon o radu, kažu naše sugovornice.
I dok Državni inspektorat oštro kažnjava poslodavce iz realnog sektora koji izbjegavaju zapošljavanja temeljem ugovora o radu, već to rade temeljem ugovora o djelu za poslove koji se na taj način ne mogu odrađivati, po svemu sudeći postoje dvostruki i nepravični kriteriji kad su u pitanju državna tijela kao kršitelji Zakona o radu. Njima se nadzor očito ne šalje pa se bez ikakvih posljedica tolerira sklapanje neadekvatnih ugovora o djelu.
Naše sugovornice, svjesne da im je nasuprot moćna državna birokracija, revoltirane su činjenicom da za četiri godine rada za državu nemaju ni jednog dana staža.
Izigrane i prevarene
– Zbog ugovora o djelu temeljem kojeg smo radile u Lučkoj kapetaniji za nas nisu vrijedila uobičajena prava koja proizlaze Iz radnog odnosa. Nismo imale radni staž, godišnji, bolovanje, naknadu za prijevoz, regres, božićnicu, zdravstveno, nismo mogle dizati kredite, a plaćale smo nekoliko puta skuplju radničku od socijalne autobusne karte. Uz to, iako nismo bile u radnom odnosu sa stažem koji bi nam se uračunavao brisane smo iz evidencije nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje, a nakon prekida ugovora nemamo prava na novčanu naknadu. To, međutim, nije sve: dok ne prođe rok od 90 dana od prijave na Zavod, nemamo pravo na novo zapošljavanje! Osjećamo se izigrano i prevareno. U svemu tome nismo imali satisfaklciju ni u plaći koja je iznosila 3.000 kuna. Za tri dana bolesti skidano nam je po 450 kuna, tako da bi za takav mjesec, unatoč 8-satnom radnom vremenu na više radnih mjesta kojima smo kružile po potrebi, dobile tek 2.500 kuna. Posao koji smo radile znao je biti zahtjevan i opsežan. Za njegovo obavljanje dane su nam ovlasti koje nam zakonski, obzirom da smo zasnovale odnos temeljem ugovora o djelu, nisu smjele pripasti. Pritom smo ponekad za obavljanje posla vozile službena, ali neregistrirana vozila, radile smo s državnim službenim pečatom i s faksimilom kapetana Glažara, radile smo i s velikim novčanim iznosima, ponekad, dnevno, i s nekoliko stotina tisuća kuna koje smo polagale na FINA-u bez pratnje i osiguranja. Često smo, iako zaposlene na ugovor o djelu, sudjelovale na službenim sastancima u nekim ministarstvima u Zagrebu, naravno bez prava na dnevnicu i bez putnog naloga. Cijelo vrijeme nadale smo se raspisivanju natječaja koji bi nam omogućio zasnivanje radnog odnosa no to se nije dogodilo. Uzimali su se ljudi sa strane, izvan Kapetanije, koji nisu bili upoznati s poslom. Očito su ispunjavali neke druge kriterije, kažu naše sugovornice.
________________________________________
Glažar: Kapetanija nije poslodavac već Ministarstvo
Lučki kapetan Darko Glažar u odgovoru na naš upit naglašava kako su kapetanije ustrojstvene jedinice Ministarstva i resorne uprave. – Kako smo bili informirani, kadrovska se problematika zbog zabrane zapošljavanja rješavala putem određenog broja ugovora o djelu. Sada su ti ugovori u velikoj mjeri ukinuti i kadrovska će problematika biti rješavana raspisom natječaja na neodređeno vrijeme. Prema tome, odluke o načinu rješavanja kadrovskih pitanja nisu se donosile na razini lučkih kapetanija, kaže Glažar. Na pitanje tko bi mogao snositi odgovornost za ovakvo kršenje Zakona o radu Glažar odgovara kako »kapetanija nije poslodavac«. Pitali smo ga i po kojem je kriteriju donio odluku da te tri gospođe izgube posao, dok neke osobe koje su došle poslije njih ostaju u Lučkoj kapetaniji i dalje, i to putem ugovora o djelu. »LK Rijeka je samo izvršila odluku Ministarstva da se od četiri ugovora za Referadu mirovinskog i zdravstvenog sustava tri ugovora više ne produže. Kriteriji su bili jasno postavljeni, a to su: kvaliteta i opseg obavljenog posla, ponašanje i ophodnja sa strankama te međusobno u referadi i razina stručna spreme (osoba koja je ostala ima završenu visoku stručnu spremu )«, kaže Glažar propuštajući nadodati kao je za radna mjesta u referadi predviđena srednja stručna sprema.
________________________________________
I kapetanov brat na ugovoru
Lučki kapetan Darko Glažar potvrdio nam je kako je za člana Ispitnog povjerenstva za ovlaštenja »medicinska skrb i pravna pomoć« angažiran i njegov brat Bojan, liječnik i dragovoljac Domovinskog rata. Pitali smo ga na koji način je angažiran njegov brat, odnosno da li je i on isplaćen preko ugovora o djelu, na što nam nije precizno odgovorio.
– To mi se imputira, to su mali iznosi i zašto moj brat to ne bi koji put napravio. Sve je to legalno. Iako, jasno je meni odakle ide sve ovo protiv mene. Ali neka se zna: moj brat je liječnik, magistar znanosti, sudjelovao je u Domovinskom ratu, načelnik je ratnog saniteta s najvećim mogućim urgentnim iskustvom i brodski liječnik. Ako ima jačega u Rijeci, javite mi pa ću njega šutnuti. Kad sam ga stavio u povjerenstvo, pitao sam nadležno ministarstvo i dobio odobrenje da to mogu napraviti. Ovo je čisto da čišće ne može biti, kaže Glažar.
