Škver nade

Radnici ‘3. maja’ spremni na odricanja: ‘Neka se nitko ne brine, mi ćemo sve brodove izgraditi na vrijeme’

Orjana Antešić

Došao sam iz Novske u Rijeku i želim živjeti u ovom gradu - Ivan Bartoniček / Snimio Sergej DRECHSLER

Došao sam iz Novske u Rijeku i želim živjeti u ovom gradu - Ivan Bartoniček / Snimio Sergej DRECHSLER

Samo da se do kraja ovog mjeseca osigura novac da možemo konačno prionuti poslu. Je, rokovi su kratki, ali neka se nitko ne brine da mi nećemo te brodove završiti u roku. Ne vjerujemo više nikome, ali se nadamo da je Vlada konačno stala uz nas, ističe Amir Jakupović, poslovođa trećemajskih brodomontera



RIJEKA Dan nakon što je Vlada iskazala namjeru da završi tri započeta broda i tako spasi »3. maj«, ekipa oko direktora Edija Kučana već je debelo prionula na pripremama za prve draftove ugovora sa zainteresiranim brodovlasnicima, a u fokusu im je primarno kanadska Algoma gdje je rok za isporuku broda najkraći.


Kako čujemo, u glavnoj, upravnoj zgradi brodogradilišta i narednih će se tjedana ostajati do kasnih večernjih sati. Istovremeno, radi se i na mali milijun drugih stvari kako se ne bi gubio ni dan više nego što je potrebno nakon što u Banskim dvorima konačno donesu odluku i »puste« jamstva za kredit iz kojeg će se onda moći pokrenuti proizvodnja.


To podrazumijeva razgovore sa dobavljačima potrebne opreme, rezervacije kooperantske radne snage, stalne telefonade, desetke sastanaka koji se, imali smo prilike vidjeti, ne vode samo u uredu direktora već su počeli ponirati po svim razinama unutar samog brodogradilišta.




Riječki Zmaj iliti »3. maj«, koji je u blokadi već gotovo punih godinu dana, počeo se trzati.Tri ključne faze- Samo da se do kraja ovog mjeseca osigura novac da mi možemo konačno prionuti poslu. Je, rokovi su kratki, ali neka se nitko ne brine da mi nećemo te brodove završiti u roku. Ima nas još tu, veli nam Amir Jakupović, poslovođa trećemajskih brodomontera.


Pitamo ga vjeruje li da je to sad to, da se proizvodnja ipak vraća u »3. maj«- Ma gledajte, ne vjerujemo mi više nikome, kako bi i mogli nakon svega što smo prošli u Uljanik grupi, ali se nadamo da je Vlada konačno stala uz nas, na kraju krajeva ipak su o tome donijeli i nekakav službeni stav, pa se s time baš i nije za poigravati, kaže Jakupović.


Među ekipom trećemajaca s kojima smo jučer razgovarali odmah su se uhu »primila« tri koraka koje je premijer Plenković spomenuo na sjednici Vlade. Očito, pomno su se pratile sve vijesti i portali, svaka riječ koja je na temu »3. maja« izašla iz dvorane u Banskim dvorima. Među plavim se trlišima te tri faze puno »jezgrovitije« interpretiraju.


– Najprije odštopljavanje, pa ugovaranje, pa novi vlasnik – tako to vidi Ivica Lerga, brodoskelar sortirač.- Hoće, bit će, baš kao što sam siguran da će nam neki stranac doći za novog vlasnika, kaže nam ovaj radnik koji je puno svojih kolega ispratio iz brodogradilišta otkad je krenula agonija.


– A, gledajte, oni koji su imali kredite prvi su morali otići, nije im bilo druge, krenuo nam je pričati ovaj trećemajac dok nam je sa strane jedan njegov kolega »suflirao« da niti ne pokušavamo ući u glavu onih koji su svih ovih mjeseci ostali u brodogradilištu, bez plaća, bez posla. Čak je i članovima njihove najuže obitelji to često bilo teško razumjeti.


Žele živjeti u Rijeci


Zavarivač Ivan Bartoniček prošao je ratišta, uvjeti posla kojeg radi ili, bolje rečeno, kojeg je radio dok se ta kula od karata zvana Uljanik nije potpuno urušila, nerijetko su na rubu fizičke izdržljivosti tako da mu ova agonija mjeseci i mjeseci čekanja da se nešto dogodi i nije bilo najgore s čime se morao suočiti.


Prije petnaest godina stigao je u Rijeku iz Novske i otad je u »3. maju«.- Već bi nas se oni riješili da ne misle nešto s nama, logički postavlja ovu stvar s Vladom. Zavarivači su itekako »tražena roba«, ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemnim brodogradilištima, pogotovo oni kvalitetni, majstori svoga posla. Pitamo Ivana zašto nije otišao.


– Došao sam iz Novske u Rijeku i želim živjeti u ovom gradu, ne negdje drugdje, ne vani gdje bi, istina, mogao dobro zarađivati, ali što osim toga? Život bi mi se svodio na posao i spavanje. Ne treba meni puno, samo plaća od koje mogu živjeti ovdje, zbori Ivan.


Amir Jakupović priča kako je u kontaktu sa puno kolega koji su otišli iz »3. maja«. Raštrkali su se posvud, od obližnjeg »Lenca«, pa do talijanskih, njemačkih, francuskih, pa i norveških brodogradilišta.


– Vjerujte da bi se puno njih, upravo radi obitelji, vratilo nazad raditi u »3. maj« kad bi se ponovno pokrenula proizvodnja i kad bi postojale naznake stabilnosti za barem naredne dvije, tri godine, kaže Amir.


Najprije odštopljavanje, pa ugovaranje, pa novi vlasnik - Amir Jakupović i Ivica Lerga / Snimio Sergej DRECHSLER


Najprije odštopljavanje, pa ugovaranje, pa novi vlasnik – Amir Jakupović i Ivica Lerga / Snimio Sergej DRECHSLER



– Recite, što vas još zanima, odrješito je pred nas nastupio Damir Bušljeta. Postalo nam je jasno čemu takav nastup, čim smo čuli da je poslovođa brodotrasera i kontrole dimenzija. Taman je »naletio« između sastanaka i priprema za posao koji je pred trećemajcima.


– Ne brinite se, on vam sve mjeri i premjerava, pa mu je to ušlo u krv, smiju se trećemajci.


Talijani zainteresirani


Bušljeta nema ni trunke sumnje da će se brodovi, unatoč rokovima, uspjeti završiti. Ni za koga u riječkom brodogradilištu neće biti praznog hoda, brodomonteri i zavarivači, koji imaju pune ruke posla dok je brod na navozu, pomagat će u svemu što bude trebalo kod završnog opremanja broda za Algomu. Što trećemajci ne budu sami mogli, pozvat će se njihovi »stari« kooperanti koji su i inače uskakali kad je u pitanju antikorozivna zaštita, zatim izolateri, bojadiseri, nešto električara.


– Rokovi su tijesni, bit će još tješnji, ali mi ćemo taj brod završiti u roku, ponavlja ovog puta Zoran Bagarić, koji je u »3. maju« zadužen za energetiku i njezino održavanje i za kojeg će se isto naći posla na Kanađaninu.


O Uljaniku i bivšim direktorima nemaju što dobroga reći, ali umjesto salvi optužbi, koje su ne tako davno bijesno frcale na sve strane, bez da se i postavilo pitanje, trećemajci su sada fokusirani na ono što im predstoji, kao da je ta ružna epizoda potisnuta u drugi plan.


O direktoru Kučanu sve su rekli time kako ga viđaju da kući odlazi tek u sedam, osam navečer i da mu ovo nije prvi put da spašava »3. maj« iz gliba. Ufaju se svi da će mu to uspjeti i ovog puta, baš kao i onomad kad je riječkom brodogradilištu osigurao život sa baržama.


Ukoliko Vlada podrži plan gradnje brodova »3. maj« će ponovo preplaviti radnici / Snimio Sergej DRECHSLER


Ukoliko Vlada podrži plan gradnje brodova »3. maj« će ponovo preplaviti radnici / Snimio Sergej DRECHSLER



Uljanikovci su na to, kad su preuzeli riječke navoze, gledali sa podsmijehom, punih usta hvale o tome kako su gradili i grade tehnološki sofisticirane i skupe brodove.


Međutim, te su se barže pokazale kao sjajan posao, na kojem, tvrde svi, nije bilo gubitaka, a bilo ih je ugovoreno i isporučeno da je njihova ukupna vrijednost odgovarala onoj dva »klasična« broda, blizu 100 milijuna dolara.


Trećemajci su nedavno odradili manji posao na sekcijama za jednog kooperanta Fincantieria, od čega se namirio jedan dio radničkih plaća za lanjski prosinac, a kako smo jučer imali prilike čuti od njih, Talijani su jako zainteresirani da bi radili sekcije u »3. maju«, koji im je puno bliži od brodogradilišta, primjerice, na Crnom moru. Knjiga narudžbi ovog brodograđevnog giganta krcata je brodovima, kruzerima i posla ima »kao u priči«.