RIJEKA Nepuna dva tjedna nakon što je u Klinici za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka pacijentu ugrađen umjetni kralježak izrađen uz pomoć 3D printera, metoda za koju riječki neurokirurzi tvrde da je primjenjuju prvi u svijetu, polako ulazi u redovan program riječke Neurokirurgije. Kako kaže predstojnik Klinike za neurokirurgiju prof. dr. Dinko Štimac, metoda ugradnje kralješka za koju kalup uz pomoć 3D printera izrađuju stručnjaci sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, evoluirala je u samo tjedan dana te je sam postupak izrade umjetnog kralješka za drugog pacijenta dodatno pojeftinio.  

– Jedini konkretan trošak kod ove operacije je materijal za 3D printer. Za prethodni je kalup prilikom printanja korišteno znatno više materijala, a riječ je o kalupu u koji se kasnije izlije akrilat i napravi novi trup kralješka u koji ide autologna kost. Sam akrilat do deset je puta jeftiniji od uobičajenih titanskih usadaka, a materijal za 3D printer bio je najveći trošak cijele priče. U prvoj je varijanti potrošeno dosta materijala za 3D printer dok nismo shvatili da se kalup može izraditi i s četiri puta manje materijala, a da nema nikakve greške u slaganju kalupa i u samom kralješku koji iz njega dobijemo. Rezultat svega je individualno prilagođena operacija dizajnirana uz pomoć računala – objašnjava prof. dr. Štimac.

On smatra da se ugradnje umjetnih kralježaka izrađenih uz pomoć 3D printera može obavljati na dnevnoj razini te da se, samo kad je u pitanju riječka regija, može računati na stotinjak pacijenata godišnje. Prvom pacijentu umjetni kralježak ugrađen je zbog metastaze u sedmom vratnom kralješku, dok je drugom pacijentu operiran šesti vratni kralježak zbog degenarativne promjene.

Liste čekanja

Prof. dr. Štimac naglašava da su liste čekanja na operaciju na riječkoj Neurokirurgiji općenito smanjene na minimum – na operaciju se čeka jedan do dva tjedna najviše, dok se operacije tumora obavljaju unutar tjedan dana. U jedinoj sali kojom raspolaže riječka Neurokirurgija dnevno se obavi tri do pet operacija te kako upozorava prof. dr. Štimac, za ovaj tempo rada klinici bi trebala minimalno još jedna sala. Kao novi predstojnik riječke Klinike za neurokirurgiju, on ističe niz područja koja ova klinika treba dodatno razvijati. Prostor za napredak klinike vidi u cerebrovaskularnoj kirurgiji, poput operacija aneurizmi i angioma, što i inače čini velik dio neurokirurgije. Takve operacije trebale bi ući u redovni program klinike, a prof. dr. Štimac najavljuje i američke stručnjake koji bi na riječkoj Neurokirurgiji trebali demonstrirati operacije za koje već postoje pripremljeni pacijenti. Paraleno se uvodi i endovaskularno liječenje, budući da se određene aneurizme mnogo sigurnije mogu riješiti pristupom kroz arteriju. Prema najavama prof. dr. Štimca, u riječkoj bi bolnici trebala zaživjeti i kirurgija baze lubanje pa će uskoro i u Rijeci krenuti operacije tumora hipofize koje su se dosad izvodile samo u dvije zagrebačke bolnice.

Tumori hipofize

– Riječ je o endoskopski asistiranoj kirurgiji hipofize gdje se tumor vadi kroz nos. No, tumori hipofize samo su jedan mali segment tumora baze lubanje koje planiramo operirati ovdje u Rijeci. Endoskopsku opremu za to imamo, a uskoro ćemo dobiti ultrazvučni nož koji bi trebao stići sredinom listopada. On ubrzava operacije tumora mozga pet do deset puta, pa ono što bi bilo gotovo za dva sata, bit će gotovo za deset do petnaest minuta. Kavitronski ultrazvučni kirurški aspirator ili jednostavnije ultrazvučni nož radi na principu malog čekića koji se pomiče naprijed-natrag 24 tisuće puta u sekundi. Na taj način drobi tkivo, kroz njega dolazi tekućina, a ono što izdrobi uz pomoć tekućine ispere i izvuče van, objašnjava prof. dr. Štimac koji podsjeća da se na riječkoj Klinici za neurokirurgiju dosad radilo puno operacija kralježnice, ali jako malo operacija tumora mozga, aneurizmi i tumora baze lubanje. Kako kaže, svaka neurokirurška klinika u svijetu ima minimalno 50 posto operacija kralježnice, a ostalih 40 do 50 posto čine operacije tumora i aneurizmi. U Rijeci se pak u 90 posto slučajeva operirala kralježnica, a u deset posto slučajeva obavljale su se ostale operacija.

Odlazak u Zagreb

– Ovdje je puno pacijenta iz nekog razloga odlazilo u Zagreb, točnije ljudi su aktivno slani u Zagreb. Moj je plan i želja da se dosadašnjih deset posto svih ostalih operacija glave pretvori u 40 do 50 posto. No, pritom ne namjeravamo smanjivati broj operiranih kralježnica, ali ćemo apsolutno povećati broj operacija aneurizmi, angioma, tumora mozga kako primarnih, tako sekundarnih, te tumora baze lubanje. Pacijenti Primorja, Istre, Gorskog kotara, Like pa sve do Karlovca, moraju shvatiti da nema potrebe na neurokirurške operacije ići u Zagreb jer to ne znači samo otići na operaciju u Zagreb, već znači i odlaziti na doživotnu kontrolu u Zagreb. Mi ne možemo kontrolirati pacijente operirane u drugim gradovima i centrima jer nemamo dovoljno podataka što je i kako rađeno, kojim tehnikama, kojim pristupima, kojim instrumentarijem, te koji je daljnji plan i ideja liječenja. Zato i postoji nepisano pravilo u kirurgiji da onaj tko operira pacijenta, tog pacijenta kasnije doživotno prati i kontrolira. Pacijenti to, nažalost, ne znaju – ističe prof. dr. Štimac.