Simpozij

Nova dostignuća u respiracijskog medicini

Adelheid WÖLFL / DER STANDARD

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler



RIJEKA – Uz kroničnu plućnu opstruktivnu bolest i astmu, rak pluća jedna je od najčešćih i najtežih bolesti kojima se bavi respiracijska medicina. Najčešći je to zloćudni tumor u muškaraca, u žena je na trećem mjestu po pojavnosti, a od njega umire gotovo isti broj bolesnika kao od karcinoma dojke, debelog crijeva i prostate zajedno. S obzirom na činjenicu da se bolest još uvijek otkriva uglavnom u uznapredovaloj fazi, petogodišnje je preživljenje vrlo rijetko.


Nova dostignuća u respiracijskog medicini su bila tema istoimenog 22. simpozija u organizaciji Zavoda za biomedicinske znanosti u Rijeci HAZU-a, Akademije medicinskih znanosti, Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Medicinskog fakulteta u Rijeci i Hrvatskog liječničkog zbora. Na simpoziju su sudjelovali stručnjaci iz Rijeke, Zagreba i iz inozemstva. Prema riječima doc. dr. Sanje Pleštine sa zagrebačke Klinike za plućne bolesti Jordanovac, napredak u liječenju pojedinih podskupina bolesnika ostvaren tek spoznajom o važnosti i potrebi patohistološke i molekularne dijagnostike specifičnih obilježja tumora te primjene personalizirane i targetirane terapije temeljene na molekularnim promjenama unutar signalnih puteva tumorskih stanica pojedinog bolesnika. Tek uvođenjem biološke terapije, ciljane terapije te u posljednje vrijeme imunoterapije u svakodnevnu kliničku praksu otvara se mogućnost realnosti dugogodišnjih preživljenja, čak i mogućeg izliječenja bolesnika s proširenim karcinomom pluća. – Pravo mjesto imunoterapije u liječenju bolesnika s karcinomom pluća tek ćemo spoznati, a do tada iščekujemo rezultate stotina ispitivanja različitih molekula, skupina i kombinacija nadajući se još boljim rezultatima u budućnosti. Stoga je personalizirani pristup bolesnicima danas svakodnevni klinički izazov i imperativ, ističe doc. dr. Pleština.

Kad je riječ o transplantaciji pluća, najčešće indikacije za transplantaciju su kronična opstruktivna bolest pluća, cistična fibroza, plućna arterijska hipertenzija, intersticijske bolesti pluća, nedostatak alfa-1 antitripsina te niz drugih rijeđih plućnih entiteta. Starosna dob uključenih pacijenata kreće se od 12 do 65 godina, a sam kirurški zahvat i rana postoperativna skrb hrvatskih pacijenta obavlja se u Beču. Sve ostale postupke, kako objašnjava akademik Miroslav Samaržija obavljaju liječnici Klinike za plućne bolesti Jordanovac počevši od probira pacijenata, predtransplantacijske obrade, plućne rehabilitacije te zbrinjavanje svih komplikacija nakon transplantacije uključujući i reakcije odbacivanja presatka.


– Uspješnost suradnje ova dva tima očituje se odličnim rezultatima preživljenja transplantiranih bolesnika, jednogodišnje preživljenje je preko 82 posto, a srednje preživljenje 71 mjesec. Od 2011. godine primijenjenjuje se ECMO u zbrinjavanju teške respiracijske insuficijencije kao mjera premoštenja do provođenja transplantacije pluća, objašnjava akademik Samaržija.