Opet odgoda

Nisu poslušali zapovijed ministra Olega Butkovića: Cesta za Marišćinu gotova tek u kolovozu

Marinko Glavan

Foto Silvano Ježina

Foto Silvano Ježina

Ministar Butković kazao je da su zbog velikog broja kišnih dana koji su onemogućili asfaltiranje i druge radove u travnju i svibnju, Hrvatske ceste, kao investitor, produljile rok do 8. kolovoza



RIJEKA – »Bitno je da ova cesta bude završena do početka turističke sezone. Rok je 15. lipnja, to nam je cilj i inzistiram da se tog roka držimo. To je zapovijed« – tako je početkom ožujka govorio ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković, na »vječnom« gradilištu pristupne ceste za Marišćinu, čijih se 7,6 kilometara gradi već gotovo jednako toliko godina.


Natječaj za gradnju ceste bio je raspisan još 2012. godine, a posao je dobila Hidroelektra, koja ga nikad nije završila, a krajem prošle godine u gradilište je uveden izvođač, tvrtka PZC iz Slavonskog Broda, odabrana na novom natječaju s ponudom od 37,6 milijuna kuna, s rokom za završetak radova do polovice lipnja ove godine.


Petnaesti lipnja je, međutim, prošao, ali cesta i dalje nije dovršena niti otvorena za promet pa smo Butkovićevom ministarstvu uputili upit što je sa zadanim rokom, te kada će cesta biti gotova.


Trauma od 2012.




Odgovorio nam je ministar, kazavši kako je rok još jednom pomaknut, ali ovoga puta ne zbog poslovnih problema i kašnjenja izvođača, nego zbog, ističe, objektivnih razloga, odnosno vremenskih neprilika.


– Točno je da je 15. lipnja bio predviđeni rok za završetak izgradnje ove ceste, ali zbog izuzetno velikog broja kišnih dana koji su onemogućili asfaltiranje i druge radove tijekom travnja i svibnja, Hrvatske ceste su, kao investitor, produžile rok za izgradnju ceste do 8. kolovoza.


S obzirom na to da su vremenske prilike sada povoljne, a očekuje se da će tako biti i tijekom srpnja, očekujem da se novi rok za završetak radova ispoštuje i da cesta prema Marišćini napokon bude otvorena za promet u punoj duljini, od čvora Rujevica do Centra za gospodarenje otpadom, rekao je jučer Butković, koji je prije četiri mjeseca ovu prometnicu, za čiju izgradnju je do sad potrošeno šest i pol godina i više od 125 milijuna kuna, nazvao »traumom« koja se mora čim prije riješiti.


Trauma je započela još krajem 2012., odnosno početkom 2013. godine, kada je na javnom natječaju za izvođača radova na izgradnji ove prometnice izabrana Hidroelektra Niskogradnja, tvrtka za koju se već tada znalo da je u ozbiljnim poslovnim problemima i da je vjerojatnost da zaista i izgradi cestu minimalna, s obzirom na velike financijske dubioze, što se vrlo brzo pokazalo točnim. No, prema tada važećim zakonskim propisima, Hrvatske ceste su morale prihvatiti najnižu ponudu.



Hidroelektra je uvedena u posao, no i ono radova što je izvedeno, izvedeno je puževim korakom. Beskonačnim odgodama krajnjeg roka za izgradnju ceste, službenog naziva D-427, kumovala je i nevoljkost uprava Hrvatskih cesta da raskinu ugovor s Hidroelektrom, smatrajući da bi se gradnja u tom slučaju još više otegla. Na kraju je ugovor ipak raskinut, i to gotovo tri godine nakon što je istekao ugovoreni rok za izgradnju 2015. godine, uz raspisivanje natječaja prošle godine za novog izvođača koji će dovršiti cestu.


Ni tada stvari nisu išle glatko, jer je ponuda odabranog izvođača, tvrtke PZC, od 37,6 milijuna kuna, bila gotovo upola niža od ponude GP-a Krk, koji je za izvođenje istih radova tražio 74 milijuna kuna. GP Krk se žalio Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, smatrajući ukupnu cijenu odabranog ponuđača, kao i stavke iz njegovog troškovnika, nerealno niskima. Slična situacija dogodila se i prije gotovo sedam godina, kada se GP Krk, tada u zajednici sa Strabagom i Viaduktom, žalio na nerealno niske stavke iz ponude Hidroelektre, no u oba je navrata žalba odbijena.


Brojni propusti


Kašnjenju izgradnje svakako je pridonijela i činjenica da je rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na pojedinim dionicama, za što su bile zadužene Općina Viškovo i Primorsko-goranska županija, također kasnilo, uz raznorazne druge propuste, poput onog projektantskog kada nije uočeno da točno na trasi ceste stoji stup električne mreže koji se morao izmjestiti.


U stvari, kad je riječ o gradnji ove svega sedam i pol kilometara duge prometnice, bez nekih posebno zahtjevnih objekata na trasi, Murphyjev se zakon dokazao u potpunosti – sve što je moglo poći krivo, pošlo je krivo, a stanovnici Viškova mogu se samo nadati da će cesta koja će im značajno olakšati prometovanje prema Rijeci i smanjiti gužve na cestama, ovoga puta biti zaista izgrađena u novonajavljenom roku.


Usporedbe radi…


U usporedbi s cestom prema Marišćini, na kojoj nema tunela ni velikih vijadukata, dionica riječke zaobilaznice Diračje – Orehovica, s četiri tunela, nekoliko vijadukata i mostom preko Rječine izgrađena je za četiri godine. Još toliko bilo je potrebno za nastavak do Šmrike, izgrađen u punom profilu, s još šest tunela i nekoliko vrlo zahtjevnih vijadukata i usjeka.