Jednog od dva člana Uprave Poslovnih sustava Rijeke i direktora Rijeka plusa Željka Smojvera prati glas beskrajno ambicioznog čovjeka koji se voli sviđati, neki bi rekli i dodvoravati, i jednima i drugima, objema političkim opcijama, u Rijeci javno suprostavljenima SDP-u i HDZ-u među kojima ipak, da se ne bi lagali, postoji određena razina komunikacije.

U suštini, to što će vrh riječkog SDP-a ponekad, daleko od očiju javnosti, direktno i bez posrednika kontaktirati s vrhom riječkog HDZ-a, ali naravno i obrnuto, i nije i ne mora biti loše.

Posebno ako se tako dogovaraju oko viših interesa i značajnih pitanja za razvoj grada, kad su kompromisi i konsenzusi nužno potrebni.

E da je Smojverova kandidatura za šefa Jadrolinije – na koju želi doći s pozicije prvog riječkog komunalnog menadžera, što neminovno znači da je čovjek od najvećeg povjerenja SDP-a i još više samoga gradonačelnika – posljedica ili kompromisa ili konsenzusa između Vojka Obersnela s jedne i nekog iz vrha riječkog HDZ-a s druge strane, to bi bilo u redu. Nema, naime, razloga da dobrog menadžera kojeg je najprije iskadrirao SDP, naknadno, svejedno da li prešutno ili dogovorno, ne preuzme HDZ. Uostalom, pravih menadžera, koji znaju upravljati sustavima, anticipirati trendove i razvijati kompanije u Rijeci je malo te su uglavnom izvan sektora politike. Stoga bi takvu praksu nestranačkih menadžera, koje politika koristi i daje im šansu da prakticirajući svoja specifična znanja vodeći važne gradske sustave i stvaraju nove vrijednosti, trebalo ne samo pozdraviti nego i što otvorenije poticati. Nego, gdje je tu Željko Smojver, nadasve radišni, ali u određenim biografskim crticama i po modusu operandi prilično kontroverzni menadžer koji bi malo igrao za jedne, malo za druge, koketirajući pritom i s jednima i s drugima. Dok je bio u zenitu političke karijere i na poziciji ministra obrazovanja, Željku Jovanoviću uz njegove se skute usko privio drugi Željko, Smojver. Doslovno se nije odvajao od njega, no otkad je Jovanović na rezervim političkim položajima, Smojveru su bliži, draži i korisniji kontakti s nekima iz potpuno suprotstavljenog političkog spektra, HDZ-ovog. Je li takav, politički prevrtljivi Smojver, koji potvrdu svog menadžerskog statusa traži u politici, menadžer politike ili menadžer nesumnjivog stručnog kapaciteta kojeg bi i SDP i HDZ rado koristili. Po brojnim činjenicama, ali i dojmu, Smojver je ovo prvo, samo se sada, vrlo vjerojatno, prekombinirao.

INA i Energopetrol

Njegova je kandidatura za predsjednika Uprave Jadrolinije, kandidature koja je neočekivana da neočekivanija ne može biti, a o kojoj trenutno odlučuje na državnoj razini vladajući HDZ, potpuno promašena. Smojver ne može proći. To se već zna, i nama su tako rekli oni koji o tome odlučuju. No, nešto je drugo tu puno bitnije od toga hoće li Smojver ostati na čelu gradskog komunalnog holdinga ili preći u HDZ-ovu Jadroliniju. Bitan je princip. Lojalnost. Pošten pristup. I na tom je ispitu Smojver pao.

Prije svega, i dalje nije jasno što je Smojver želio postići kandidaturom za koju je unaprijed morao znati da je izgubljena. Što je, rezimirajmo, dobio, a što izgubio i kakvu je sliku o sebi poslao. Dobio nije ništa. Nula poena.

Idemo korak dalje: ako nije unaprijed dogovoren Smojverov transfer iz pozicije menadžera koji radi za SDP u menadžera koji će sada raditi za HDZ, a taj se dogovor sa stopostotnom sigurnošću možemo potvrditi nije dogodio, onda se Smojver prema Obersnelu ponio prevarantski. Transfer nije dogovoren, što znači da je Smojver izdao povjerenje čovjeka koji ga je nakon neslavne i kazneno opasne situacije oko INE i Energopetrola u BiH u Rijeci postavio na čelo Autotroleja. Izdao je povjerenje Obersnela koji mu je povjerio organiziranje i vođenje riječkog komunalnog holdinga, najvažnije pravne osobe za upravljanje gradom, njegovom infrastrukturom i resursima. Nema sumnje, neka se Smojver ne zavarava, da je njegova kandidatura na Korzu 16 doživljena kao velika izdaja, od čega je veća samo Obersnelova opravdana ljutnja i razočaranje. Pokazao je nepoštovanje prema svom šefu i izuzetno važnom poslu kojem se tek udaraju temelji. Prema Obersnelu je pokazao i nelojalnost. Pravi ili istini što bliži odgovor za Smojverov potez i bijeg prema Jadroliniji možda je bio njegov strah koji je prevladao u jednom trenutku. Smojver se, naime, preplašio Obersnelovog gubitka vlasti. Kako je uz njega otpočetka karijere u Rijeci neraskidivo bio vezan, sve do ove kandidature kojom se od njega distancira, nije isključeno da se pobojao za svoje funkcije u Poslovnim sustavima i Rijekaplusu, posebno nakon što je nezavisni kandidat Hrvoje Burić najavio, ako pobijedi, njegovu smjenu.

Napuštanje Poslovnih sustava

Mogući razlog pokušaja napuštanja Poslovnih sustava je i nesređeno stanje unutar njegovih redova što potvrđuje i činjenica da je tu firmu 1. lipnja napustila šefica financija Marica Dragičević, jedna od najvažnijih karika za njeno funkcioniranje. Dovoljno je napomenuti da ovu važnu funkciju trenutno kao v.d. obavlja Nedjeljko Tomić, bivši saborski zastupnik IDS-a i šef HZMO-a u Rijeci, koji je u Poslovnim sustavima inače zaposlen nedavno, na mjesto šefa općih poslova. Uz to, Smojver je u zategnutim odnosima s drugim članom Uprave Poslovnih sustava, direktorom Energa Sanjinom Kiriginom, koji mu je poručio da će se morati napraviti revizija ugovora o međusobnoj suradnji po kojem Energo godišnje plaća Poslovnim sustavima priličan iznos za niz usluga koje Poslovni sustavi obavljaju za sva komunalna društva. Puno se toga nakupilo pa je teško pronaći pravi razlog Smojverovog pokušaja bijega iz Poslovnih sustava i Rijekaplusa u Jadroliniju. No jedno je sigurno: nikada više između Obersnela koji mu je poslovno korektno i dobronamjerno poklonio puno povjerenje i Smojvera koji je povjerenje izdao, suradnja neće biti ista, a vrlo vjerojatno ni moguća.

I onda se, sviđalo se to Smojveru ili ne, na kraju postavlja ključno pitanje – može li ovakav Smojver, s hipotekom prebjega što će ga ubuduće pratiti, ostati na čelu riječkog komunalnog holdinga. Ono što je Smojver želio napraviti, prelazeći iz jata u jato bez da je postignut konsenzus, naprosto se ne radi. U biznisu, ali i u politici, ipak postoje neka nepisana pravila, standardi i principi. On ih je, s nezasitnom ambicijom i namjerom da se iz SDP-ovih komunalnih sustava transferira u Jadroliniju, direktno prekršio i javno se izblamirao.