Želimo baš tu neposredno, gdje se dešavaju ti pobačaji, moliti da se ne dešavaju pobačaji, kaže voditelj molitvene inicijative, vlč. Velimir Martinović. Pravo pacijenata, koji ulaze u ovu kuću, na privatnost nije time ugroženo, ističe dr. Herman Haller
RIJEKA »Podržimo majke«, »Mama, čuvaj me«, »Dragocjena si u mojim očima« – samo su neke od poruka koje će uz pjesmu i molitvu dočekivati pacijente, posjetitelje i zaposlenike riječke Klinike za ginekologiju i porodništvo na njezinom ulazu idućih mjesec dana.
Osim riječke bolnice, molitvena pro-life inicijativa »40 dana za život« kojom njezini članovi mole za prestanak pobačaja održava se i ispred KBC-a Sestara milosrdnica u Zagrebu te bolnica u Sisku, Splitu, Osijeku i Vinkovicima.
Ispred riječkog rodilišta članovi se okupljaju nešto prije sedam sati ujutro i ostaju nekoliko sati. Jučer ih je na ulazu u kliniku bilo sveukupno devet: naizmjenice su molili krunicu i pjevali. Kako smo se mogli uvjeriti nikom ne prilaze, a prolaznici ih uglavnom zaobilaze ili tek zastanu na trenutak ne bi li vidjeli o čemu se radi.
Voditelj skupine, studentski kapelan vlč. Velimir Martinović, kaže nam da su se na ovaj način pridružili drugim gradovima u osvješćivanju lokalne zajednice i pojedinaca.
U letku inicijative 40 dana za žvot između ostalog mogu se pročitati podaci koji znatno razlikuju od službene epdemiološke slike Hrvatske i svijeta. U letku se, naime, navodi da je pobačaj prvotni uzrok smrti u svijetu, a autori letka navode da se u svijetu svake godine pobaci 42 milijuna djece dok u Hrvatskoj prema njihovoj računici te brojke nadmašuju 40 tisuća.
Pobačaj je grijeh
– Željeli smo se pridružiti drugim gradovima kako bismo preko molitve, bdijenja i posta te okupljanjem doprinijeli da se osvjesti lokalna zajednica i u svijest ljudi uđe da je pobačaj grijeh. Apsolutno smo protiv pobačaja, za život smo, a ne za smrt, govori nam.
Na pitanje zašto su svoju inicijativu odlučili provoditi baš pred bolnicom, a ne na nekom drugom, neutralnom mjestu i ne misle li da na ovaj način uznemiruju pacijente, vlč. Martinović kaže da nema govora o uznemiravanju jer imaju dozvolu za okupljanje.
– To nije uznemiravanje pacijenata jer smo za to dobili dozvolu. Želimo baš tu neposredno, gdje se dešavaju ti pobačaji, moliti da Gospodin i Duh Sveti uđu u ove prostore i da se ne dešavaju pobačaji. To je također još jedno pitanje za višu razinu, za zakone. Zato molimo pred Ginekologijom da oni koji vode naš narod i donose zakone budu osviješteni i vide da postoje ljudi kojima je stalo do života. Da se, ako je ikako moguće, a vjerujem da je, zakonski dokinu pobačaji, kaže vlč. Martinović ističući kako takva praksa zabrane pobačaja postoji i u, kako kaže, nekim drugim zemljama. Upitan može li navesti neku zemlju, ipak se nije mogao sjetiti niti jedne države čiji bi zakon naveo kao primjer.
– Mi smo katolička zemlja u kojoj se 90 posto ljudi izjašnjavaju kao katolici. No, i u svim drugim religijama pobačaj se smatra ubojstvom, i to nije samo u našoj vjeroispovjesti, i zato su nam se priključili pripadnici i drugih kršćanskih denominacija koji podržavaju našu inicijaticivu, zaključio je vlč. Martinović.
Sanacijski upravitelj KBC-a Rijeka i predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo prof. dr. Herman Haller potvrdio je da je bolnica pro-life inicijativi »40 dana za život« osigurala prostor kako bi mogli nesmetano provoditi svoju inicijativu. To je, kako dodaje, njihovo demokratsko pravo.
Priziv savjesti
– Ono što je najvažnije za istaknuti, privatnost pacijenata koji ulaze u ovu kuću osigurana je i njihovo pravo na privatnost nije time ugroženo. Osobno, ako mogu reći, mislim da su poruke koje se šalju preko transparenata, zapravo životne poruke i one su kao takve dobrodošle, kaže prof. dr. Haller ističući kako se broj namjernih prekida trudnoće u posljednjih dvadesetak godina prati izraziti trend smanjenja. Dok se u riječkoj bolnici prije dvadeset godina obavljalo oko 4.000 takvih zahvata, a u 2013. godini obavljeno je 583 namjernih prekida trudnoće.
– Optimalno bi bilo da takvih zahvata nema, ali ne zbog zakonske zabrane već zbog izostanka potrebe za takvim zahvatom. S druge strane to je zahvat koji regulira odnos prema životu i dok je zakon takav, bolnice su ga dužne poštovati, upozorava prof. dr. Haller.
Inače, prekid trudnoće u Hrvatskoj vezan je za zakon iz Jugoslavije koji datira iz 1977. godine, a nazvan je »Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece«.
Prema tom zakonu, zahvati se mogu obavljati isključivo u bolničkim ustanovama i obavljaju ih ginekolozi. Ginekolozi kao i cjelokupno medicinsko osoblje koje sudjeluje u zahvatu ima pravo odbiti obavljanje prekida trudnoće pozivajući se na priziv savjesti.
– Priziv savjesti je poznati entitet novijeg datuma i širom Hrvatske, prema mojim informacijama, postoji priziv savjesti koje se uvažava. Moramo naglasiti da je u tom slučaju ravnatelj institucije dužan osigurati izvršenje tog zahvata, objašnjava prof. dr. Haller.