RIJEKA Zidari, stolari, tesari, limari, fasaderi, vodoinstalateri, soboslikari, ličioci – samo su neka od zanimanja za kojima vapi primorsko-goransko tržište rada. Lista deficitarnog kadra iz godine u godinu se povećava, a ove godine na njoj se još nalaze i monteri suhe gradnje, CNC operateri, instalateri grijanja i klimatizacije, bravari, konobari, kuhari, slastičari, mesari, pekari, vozači motornih vozila i automehaničari. Sva je ta zanimanja kao i svake godine u prvim danima siječnja pobrojio Hrvatski zavod za zapošljavanje u svojoj analizi i prognozi potreba tržišta za pojedinim zvanjima te ih uobličio u novu Preporuku za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja.

Voda do grla

Ta preporuka kaže i da primorsko-goranskom tržištu rada ne nedostaju samo obrtnici i strukovnjaci s trogodišnjim obrazovanjem, već i medicinske sestre opće njege, strojarski tehničari te tehničari geodezije i geoinformatike, a kriza je i među visokoobrazovanim kadrom, jer HZZ preporuča povećanje upisnih kvota i stipendija za sveučilišne studije računarstva, strojarstva, elektrotehnike, medicine, farmacije, rehabilitacije, logopedije, geodezije, brodogradnje, nastavničkog smjera fizike i matematike, kao i nastavničkog smjera matematike i informatike, socijalnog rada, socijalne padagogije, nastavničkog smjera biologije i kemije, glazbene pedagogije, nastavničkog smjera glazbene pedagogije te za studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Drugim riječima, budući studenti koji se odluče za jedan od tih programa dobit će diplomu koja će ih direktno odvesti u svijet rada, jer riječ je o deficitarnom kadru u Primorsko-goranskoj županiji.

Premda su jasne i izravne, pojašnjavaju u HZZ-u, preporuke imaju kvalitativni karakter. Preporuča se povećanje ili smanjenje broja upisanih i stipendiranih učenika i studenata u pojedinim obrazovnim programima, ali se ono ne određuje kvantitativno. Preporuke, dakle, ukazuju na smjer potrebnih promjena, a s druge strane, jer se preporuke izrađuju i upućuju svake godine, opetovanom pojavljivanju pojedinih obrazovnih programa treba pridavati sve veću težinu i uzimati ga u obzir sve ozbiljnije prilikom donošenja odluka. U HZZ-u su mišljenja da će promjene obrazovne upisne politike i politike stipendiranja na temelju njihovih preporuka pridonijeti usklađivanju obrazovanja s potrebama tržišta rada odnosno umanjiti strukturnu neusklađenost između ponude rada i potražnje za radom, što je jedan od glavnih dugoročnih problema hrvatskog tržišta rada.

Nužne stipendije

Na tu neusklađenost škole već odavno upozoravaju, kao i na činjenicu da učenici od nekih obrazovnih programa sustavno bježe, a sad je, kaže ravnateljica Ugostiteljske škole Opatija Sibila Roth, voda došla do grla.

– Konstantno radimo na tome da učenike treba stipendirati, međutim nekad su se te stipendije dobivale od samog početka srednjoškolskog obrazovanja, a sada poslodavci ne žele stipendirati učenike prvih razreda, nego sa stipendijama kreću u kasnijim razredima. Često se susrećemo i sa situacijom da ih ne žele platiti. Učenici dolaze s ugovorima o odrađivanju prakse na kojima poslodavci prekriže plaćanje. Ja takve ugovore ne želim potpisati. U prvom razredu naknada za praksu nešto je veća od dvije kune po satu i ima poslodvaca koji ni to ne žele platiti, a tako je u cijeloj Hrvatskoj, kaže ravnateljica.

Iako s popunjavanjem razreda kuhara škole koje obrazuju ugostiteljski kadar nemaju problema, konobari su im itekakav problem jer riječ je o zanimanju u koje godinama nitko ne želi, a kao pozitivan primjer Roth navodi Bol na Braču gdje su Općina i škola zajedničkim snagama osigurali stipendije, smještaj za učenike i popunili klupe s budućim konobarima.

Međutim, nisu samo stipendije problem u strukovnom obrazovanju, jer iskustvo Obrtničke komore Primorsko-goranske županije, navodi tajnik Željko Dimitrić, pokazuje da obrazovni sustav treba biti daleko fleksibilniji.

– Danas nema majstora svih profila, a to najbolje osjete kućanstva. Nema više ni rada u fušu, jer ljudi su otišli u inozemstvo ili rade u dobrim tvtkama i ne isplati im se raditi u fušu. Problem je što škola provodi neki program i onda godinu ili dvije nema interesa učenika za taj program i resorno ministarstvo gasi program. Tu je i ukinuti bodovni prag, jer zbog nepostojanja bodovnog praga svi upisuju četverogodišnje programe, a nisu svi za te programe. Ono na čemu treba raditi je promocija obrtničkih programa da ljudi shvate koliko su ta zanimanja bitna, ističe Dimitrić.

Povećanje kvote

Činjenicu da u Primorsko-goranskoj županiji nema ni za lijek automehaničara, autolimara, ali i automehatroničara te zavarivača potvrđuje i ravnatelj Strojarske škole za industrijska i obrtnička zanimanja Gojko Miletić. Kaže kako nema tjedna da u toj školi ne zazvoni telefon, a poziv stiže od poslodavaca koji traže doslovce sav kadar te škole.

– Obrazujemo CNC operatere, automehaničare, autolimare i automehatroničare i za svima njima je jako velika potražnja. Nema tog kadra među nezaposlenima. Poslodavci po nekoliko puta ponavljaju natječaje u potrazi za autolimarima. Mi godišnje upisujemo 6 autolimara što može zadovoljiti potrebe dviju ozbiljnih tvrtki, a svi drugi ostaju bez kadra, navodi ravnatelj. Planovi škole, zaključuje, idu u smjeru da se poveća upisna kvota, no konačnu odluku o tome donosi ministarstvo.