Vraća li se Rijeka kući?

Kakva je sudbina kultnog stadiona? Svi odgovorni tvrde: ‘Nova Kantrida će se sigurno graditi’

Edi Prodan

Arhiva NL

Arhiva NL

 Rijeka je jedna i jedinstvena. Stoga još je besmislenije da se kod glavnih aktera te tako osjećajne priče pojavljuju »repovi« nikad do kraja razjašnjenih situacija. Prema njima smo krenuli nakon »prosijavanja« niza razmišljanja, s dvije teze.



Spektakularni ogled »Rijeke« i »Maribora« održan u subotu 8. rujna na Kantridi donio je obilje emocija, odličnog nogometa i još boljeg navijanja. No, kad su se razišli oblaci koje je stvorila sjajna pirotehnika, jedno se pitanje pojavilo u mislima svih sudionika te jedinstvene noći na Kantridi: što sad? Kada i kako dalje? Što zapravo želimo kad je u pitanju odigravanje prvoligaškog nogometa u Rijeci?


Razmišljanja je mnogo, svaki odgovor u sebi krije potencijalne zamke, a jedina je mogućnost da svi akteri ove priče, ljudi koji odlučuju o budućnosti najviše kategorije riječkog nogometa, bilo oni na zelenom travnjaku, bilo oni na tribinama, posebno onoj oznake »S«, u upravi kluba ili na adresama Korzo 16, odnosno Adamićeva 10 iznesu, krajnje iskreno svoja razmišljanja, da se nakon toga pronađe svojevrsni konsenzus tako da u budućnosti, ma u kojoj se kombinaciji dogodila ne bude nezadovoljnih. Ovako, koliko god ono najvažnije – dobre igre i rezultati »Rijeke« veselili sve njezine navijače, kod svih navedenih aktera postoji i nota – gorčine.


Jedna i jedinstvena


Pitanja su se nakon utakmice množila, kako ispod »B« tribine stadiona Kantrida, tako i na plaži ispred »Morskog prasca« gdje se okuplilo na tisuće najodanijih navijača svih generacija. Svemu se pridružila i novinarska ekipa mariborske »Večeri« koja je, u najmanju ruku, bila oduševljena doživljajem na Kantridi. Dojmio ih je i status koji uživa Matjaž Kek, agresija u igri »Rijeke« na kakvu, kako su istaknuli, nisu navikli u elitnom razredu slovenske lige, ali ono što ih je ostavilo »bez teksta« bilo je navijanje. Posebno na »D« tribini, ali u konačnici i na cijelom stadionu. Riječani i »Rijeka« kao i naravno glavna zvijezda Kantrida oduševili su ih u svakom pogledu te ih naveli na zaključak kako postoji jako malo sredina u kojima se može pronaći tako emocionalnu vezu između navijača i kluba, ali i samog prostora na kojem se igra i nakon utakmice zabavlja.





I u pravu su: Rijeka je jedna i jedinstvena. Stoga još je besmislenije da se kod glavnih aktera te tako osjećajne priče pojavljuju »repovi« nikad do kraja razjašnjenih situacija. Prema njima smo krenuli nakon »prosijavanja« niza razmišljanja, s dvije teze.


Prvu smo saželi u stav kako se može razmišljati na način da se ostane na Rujevici, da Kantrida bude pozornica na kojoj će Rijeka igrati jednom ili nekoliko puta godišnje te da se NE gradi nova Kantrida. Taj bi se unikatni stadion u toj opciji pretvorio u svojevrsni muzej sporta, na njemu bi se redovno igrale nižerazredne nogmetne utakmice, a koristio bi se i u zabavno-koncertne te umjetničke svrhe, posebno u sustavu EPK.


Druga je teza ona koja s kojom se prihvaća da se igra na Rujevici, da »Rijeka« na Kantridi povremeno odigrava utakmice, ali samo do trenutka dok vlasnik ne formira ulagačku strukturu koja će na Kantridi napraviti novi stadion, prateći hotel kao i ugostiteljski sadržaj uz uređenje pripadajuće plaže. Rujevica bi nakon toga postala trening kamp na kojem bi ostala samo »Z« tribina.


Pravna podloga 


Ponajprije, što o svemu misli riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.


– Mi smo ostvarili sve ono što se od nas tražilo. Osigurali smo urbanističku i pravnu podlogu da na Rujevci imamo trening kamp, pa i s pripadajućim tribinama što je danas situacija, kao i to da se promjenom GPU-a steknu svi uvjeti za željenu investiciju na Kantridi. Ponavljam, pronađe li se investitora, ne postoji više ni jedan razlog a da se istog dana ne krene u izgradnju novog sportskog kompleksa Kantrida.



Bilo bi mi jako drago da se izgradnjom nove Kantride čitavom gradu da dodatni turistički impuls, dodatni razlog za dolazak u Rijeku, da na potezu od lučice »3. maj« od koje smo nedavno izgradili šetnicu pa sve do zapadne granice Grada imamo sadržaje koji će preobraziti ovaj dio Rijeke. Da, jesmo za novu Kantridu koja svakako mora zadržati i sve one emocije koje su krasile današnji stadion, one koje smo vidjeli i na nedavnoj utakmici protiv Maribora, istaknuo je Obersnel.


Komplicirana procedura


Odmah iza gradonačelnika ide razmišljanje Damira Miškovića, predsjednika HNK Rijeka kojeg slobodno možemo istaknuti i kao preporoditelja ovodobne riječke nogometne scene.


– Fondacija Social sport osigurala je svojedobno sredstva za stadion HNK Rijeka na Kantridi. Međutim, procedura je u Hrvatskoj duga i komplicirana. Potrebne dozvole za kompleks Kantrida koje uključuju stadion i popratne sadržaje koji trebaju osigurati financiranje održavanja stadiona, nisu bile gotove u roku kojeg nam je odredila fondacija. Naime, fondovi koji financiraju projekte zahtijevaju da im se u određenom roku opravdaju isplaćena sredstva. Tako smo se i mi našli u situaciji u kojoj smo bili dužni vratiti sredstva ili započeti odmah s gradnjom. Odlučili smo da je bolje izgraditi moderan stadion pa makar na drugoj lokaciji od one željene nego vratiti sredstva. I tako su sredstva namijenjena za gradnju novog stadiona završila na Rujevici umjesto na Kantridi i to ne zato što smo mi to htjeli nego zato što je alternativa bila da novac vratimo. Često se pokušava odrediti krivca, odgovornu osobu zbog koje Kantrida nije izgrađena, pokušava se zametnuti nekakav sukob između suvlasnika – Grada Rijeke koji je 30-postotni vlasnik i Uprave kluba, predstavnika Teanna ltd. odnosno većinskog vlasnika.



Međutim, glavni krivac što Kantrida nije izgrađena je procedura, preduga i prekomplicirana procedura koja u Hrvatskoj koči mnoga strana ulaganja. Svakako, moram istaknuti kako HNK Rijeka nije i neće odustati od Kantride. Ovoliki odaziv ljudi na ovu utakmicu najbolji je pokazatelj da je naša odluka da ne odustajemo od traženja investitora bila ispravna, istaknuo je Mišković.


Racionalniji model


Kad je riječ, nakon Grada, o drugom političkom okviru, vrlo je zanimljivi iskaz dao i Marko Boras Mandić, primorsko-goranski dožupan. Riječ je o iskusnom političaru koji je k tome svim svojim bićem godinama vezan uz najodanije navijačke strukture HNK Rijeka.


– Subotnja utakmica Rijeke i Maribora je pokazala koliko velika je emocija Riječana i svih na Kvarneru prema Kantridi. Iz te činjenice proizlazi odgovor na vaše pitanje, na Kantridi se je igrao nogomet prije 100 godina i na Kantridi se mora napraviti naprosto sve da se nogomet igra i dalje. Taj stadion i ta lokacija je puno više od travnatog terena, to mjesto ima priču, ima tradiciju, ima emociju, romantiku i ljepotu koja nas obavezuje da vratimo nogometnu Rijeku pod stijene Kantride! Kad bi pristali da NK Rijeka promijeni za trajno svoje prebivalište ubili bi riječki nogomet, u trajni zaborav bi bacili povijest Rijeke, Kvarnera, Fiumane, Glorie, Olympie, Victorie i svih riječkih klubova koji su povijest pisali pretežito na Kantridi. Jednostavno Rijeka i Kantrida su jedno i to je nemoguće razdvojiti, istaknuo je Boras Mandić prebirući po povijesnom slijedu.


Nakon toga vratio se u sadašnjost, potencijalno i u vrlo zanimljivu budućnost.


– No koliko god naša ljubav bila velika prema Kantridi moramo paziti da se sad ne otvori polemika, da tako kažem, između Rujevice i Kantride. Rujevica je najmoderniji nogometni kamp u Hrvatskoj, uvjeti za rad su vrhunski, svaki trener na svijetu bi poželio raditi u takvim uvjetima. To su činjenice kao što je činjenica da je netko to izgradio i za to osigurao nemali novac. Bez Rujevice ne bi ni naslov državnog prvaka došao u vitrine kluba.



I sad bi bilo nepošteno ultimativno tražiti isključivo od većinskog vlasnika Nk Rijeke da osigura još 25 ili 30 milijuna eura i izgradi Kantridu. Treba okrenuti stranicu, investitora smo dovoljno dugo čekali, očito ga nema, dakle vrijeme je da se promijeni pristup i da se krene možda u racionalniji model gradnje odnosno rekao bi uređenja i dogradnje stadiona shodno financijskim mogućnostima, na način da on ostane u velikoj mjeri ovakav kakav je danas – sa stijenama i otvoren prema moru. Mišljenja sam da bi se trebao ići u natječaj s jasnim arhitektonskim zadatkom, želimo modernizirati stadion ali istovremeno zadržati upravo ovakvu prepoznatljivost. Možda bi se rekonstrukcijom tribina zapad i istok, te spajanju tih tribina sa sadašnjom centralnom, postiglo upravo to. A vjerovatno onda ni cijena gradnje ne bi bila 30 milijuna eura nego dva ili tri puta manje. Treba krenuti odmah pa makar malim koracima. Šteta da se nisu iskoristila sredstva od HNS-a i riješio bar novi travnjak. Siguran sam da bi novi travnjak riješio problem s plavljenjem terena i bez da se teren podiže za metar ili dva. Naravno ako se napravi kvalitetno, a ne kao prošli put kad se umjesto propisane podloge navozila zemlja. I naravno za svaku ideju je potreban i novac! Možda treba razmotriti model da se ponudi određeni dio dionica navijačima. Uz tako prikupljena sredstva svakako treba uključiti i grad i klub. Možda i županiju. Takav model bi možda zatvorilo vrata investitorima, ako uopće postoje, koji Kantridu gledaju isključivo kroz profit ali bi svakako sačuvalo ljepotu i posebnost koju ta lokacija ima. Tada bi Kantrida bila ono što je bila i prije više od stotinu godina – komunalni stadion, što je definitivno i najbolji ishod. Gradski komunalni stadion po mjeri građana. A onda bi osim nogometnih utakmica lokaciju mogli i turistički valorizirati, od održavanja koncerata do izgradnje muzeja riječkog nogometa. Jer to što ima Kantrida to nema niti jedan stadion na svijetu, naglasio je na kraju Boras Mandić. I, moramo priznati otvorio vrata sasvim jednom novom razmišljanju o budućnosti navijačima Rijeke najdražeg prostora u Gradu.


Neviđeni spektakl


Na kraju, nikako s mišlju da su najmanje važni, sasvim suprotno, Armada. Čelni čovjek KN Armada Dejan Božić prethodnih je tjedana bio u velikom poslu. Nakon utakmice protiv Maribora bio je u cjelosti iscrpljen ali i sretan.


– Da, organizacija »Povratka na Kantridu« bila je nevjerojatno zahtjevna. Ali je zato sve ono što je taj naš ponos učinio stostruko vraćeno. Neviđeni spektakl i jednake takve emocije, istaknuo je Božić da bismo se nakon toga vratili u našu temu.



– Cijenimo i poštujemo Rujevicu kao i stav da se na Kantridi igraju značajne međunarodne utakmice dok se ne stvore uvjeti za natjecateljski povratak na nju. U cilju toga morala bi se napraviti nova travnata podloga na Kantridi. Ono što je dakako cilj svih ciljeva je povratak na Kantridu. Suglasni smo i s čelništvom Rijeke i predsjednikom Miškovićem da se izgrade i dodatni sadržaji, ali bismo svakako voljeli da se napravi novo arhitektonsko rješenje od onog koje je prije nekoliko godina ponuđeno. Po našem mišljenju otvorenost prema moru i dodir sa stijenama moraju biti osnovni elementi nove Kantride. Na taj bi se način modernim stadionom sačuvala stara vremena i najveće moguće emocije koje neki navijači mogu iskazivati prema svom klubu, naglasio je Božić.


A s njime se slaže i Udruga Plavo-bijeli otok koja je uz Vavik vjernu Kiriju te Samo Rijeku jedna od »pokera« »Rijeci« najodanijih navijačkih grupacija.


– Rujevica je neminovnost na kojoj ćemo pratiti »Rijeku« dokle god bude igrala na njoj. Ali svakako želimo da se aktivno traži investitore, ekonomske modele za izgradnju novog sportskog kompleksa, odnosno stadiona na Kantridi, pojasnio nam je Ivan Polonijo, tajnik Plavo-bijelog otoka koji je po zanimanju – ekonomist. Realiziraju se neka od Boras Mandićevih razmišljanja, i on bi bio poželjni dio tima koji bi promišljao kako postaviti optimalnu investicijsku strukturu što će igrače i navijače vratiti na Kantridu.


Promjena percepcije


U globalu, vrlo slična razmišljanja. Moglo bi ih se svesti u okvire: svaka čast Rujevici jer da nema nje ne bi bilo utreniranosti ekipe i dobrih rezultata, pa ni titule prvaka, ali povratak na Kantridu ostaje vječna obaveza.


Ono što je zanimljivo, a može se nazrijeti posljednjih dana pa tako baš i zbog atmosfere koju je stvorio »Povratak na Kantridu«, kako uistinu postaje sve zanimljivija potencijalnim investitorima. Iskazane emocije kao i broj prodanih ulaznica sasvim su promijenili percepciju koju su neki od načelno zainteresiranih investitora do sada imali o izgradnji tog kompleksa.



K tome, gradi se Bivio, bazenski kompleks je jedan od najljepših na Mediteranu, a pogled na stambene jedinice izgrađene iznad ulaza u Dječju bolnicu Kantrida jasno daju do znanja kako će njezino skorašnje pretvaranje u zanimljivi turistički kompleks uskoro postati stvarnost. Riješi li se u sličnom smislu i Preluk, prostor od lučice »3. maja« i sjajne preobrazbe skladišnog prostora u unikatnu umjetničko-stambenu jedinicu koja se nalazi na tom prostoru pa sve do hotela Navis, koji se također može istaknuti kao jedan od zanimljivijih na Jadranu, postat će jedinstvenim prostorom koji će urbano tkivo zapadnog dijela Rijeke pretvoriti u jednu od najzanimljivijih prostornih transformacija u ovom dijelu Europe.


Sagledamo li na taj način Rijeku i »Rijeku«, investitori u novu Kantridu uistinu ne moraju biti neodlučni. Uostalom, dok traje prvenstvena pauza, predsjednika HNK Rijeka nema doma. Koliko nam je poznato, nalazi se u dijelu svijeta gdje itekako ima investicijskog potencijala. I to ne samo u – novu Kantridu.


fotografije: Petar Fabijan, Vedran Karuza