Kad će rekonstrukcija?

KRONOLOGIJA PROPADANJA: Zgrada Filodrammatice na Korzu važno je mjesto u priči o neispunjenim obećanjima

Nela Valerjev Ogurlić

snimio Roni Brmalj

snimio Roni Brmalj

Zgrada Filharmonijskog dramskog društva,  čiji je orkestar imao više od šezdeset članova, sagrađena je u samo godinu dana  prema projektu  arhitekta Giacoma Zammattija, najznamenitijeg graditelja Rijeke s kraja 19. stoljeća, te je  svečano otvorena  1890. godine. Kao kulturno dobro zaštićena je stotinjak godina kasnije, 1992., nakon preuzimanja nekadašnjeg  Doma JNA pod čijom je  upravom bila od 1945.



Reprezentativna 127 godina stara zgrada Filodrammatike na riječkom Korzu jedno je od onih zapuštenih mitskih zdanja riječke kulture iz vremena kad su zabave, dramske i glazbene priredbe te karnevalski spektakli bili omiljen oblik okupljanja Riječana. U Rijeci je još krajem 18. stoljeća osnovano  Filharmonijsko društvo za diletante,  čija  je  djelatnost  vremenom  zamrla, ali  je 1872. godine ponovno osnovano Filharmonijsko dramsko društvo, koje  je sjedište imalo današnje  zgrade Radija Rijeke,  dok bogati riječki obrtnici nisu uz pomoć Riječke banke i industrijalca  Ploecha otkupili Kuću Struppi i  na najvažnijoj riječkoj pješačkoj ruti sagradili svoj društveni dom – Filodrammaticu.


Zgrada Filharmonijskog dramskog društva,  čiji je orkestar imao više od šezdeset članova, sagrađena je u samo godinu dana  prema projektu  arhitekta Giacoma Zammattija, najznamenitijeg graditelja Rijeke s kraja 19. stoljeća, te je  svečano otvorena  1890. godine. Kao kulturno dobro zaštićena je stotinjak godina kasnije, 1992., nakon preuzimanja nekadašnjeg  Doma JNA pod čijom je  upravom bila od 1945.


Uzdah razočaranja


Danas bi je prepoznali i Zammattio i brojni njegovi suvremenici, uz neizostavan uzdah razočaranja njenom pohabanošću i nesvrsishodnošću. Prizemlje zgrade dugo je nakon što ju je preuzela JNA bilo kavana, pa zatim ambiciozna knjižara VBZ-a koja je prepustila prostor nadomjestku za nikad izgrađenu riječku knjižnicu. A  na katu, gdje je Zammatio smjestio  pravo malo kazalište, bogato ukrašeno  rokoko-štukaturama,  poprsjima glazbenika  bečkog  kipara Ludwiga Strichtiusa  i stropnom  kompozicijom  s alegorijama glazbe, plesa i drame  tršćanskog slikara  Eugenija Scomparinija,  danas je zapuštena scena koju  koriste studenti glume i razni skupovi kojima ne smeta otužno  stanje  zdanja  čija je ljepota  svojedobno  nadmašivala   sve zgrade  na Korzu.





Nasuprot dvorani  za dramske i glazbene priredbe, koja  zajedno s  ostalim  prostorima  vapi za obnovom,   smještena  je sala koja se koristi za izložbenu djelatnost izvođača  naviklih na  skromne uvjete. Tim prostorima danas upravlja Savez udruga Molekula.


U bespućima hrvatskog interneta naći ćemo vijest od 17. siječnja 2003. da su toga dana ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda Ferdinand Meder i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel u Rijeci potpisali ugovor o zaštiti zgrade Filodrammatice u Rijeci. Po tom programu od 2003. do 2005. treba ispitati stanje, provesti konzervatorsko-restauratorska istraživanja te izraditi idejni, glavni i izvedbeni projekt obnove prvog kata, ulaza i prilaza zgradi. Kako je tada istaknuo riječki gradonačelnik, samo taj dio posla koštat će oko 1,3 milijuna kuna, što će podmiriti Grad  Rijeka. Restauratorski radovi i obnova, koji bi se obavljali od 2006. do 2009., stajali bi sedam do devet milijuna kuna, a bude li Grad u mogućnosti, obnova bi se proširila i na dijelove zgrade koji nisu obuhvaćeni potpisanim ugovorom.


Rekonstrukcija zgrade


U međuvremenu je za obnovu Filodrammatice pribavljena 2008. godine i građevinska dozvola, a početak radova najavljen je za 2009. godinu. No kao i u nekim drugim najavama važnih kulturno-infrastrukturnih projekata u Rijeci, zbog svjetske krize i recesije prelivene na domaću scenu i obnova Filodrammatice je zaustavljena, odnosno nikad  nije ni započela. Novac je potrošen na konzervatorsko-restauratorska istraživanja te izradu dokumentacije, i to nešto više od dva milijuna kuna, ali kako kažu u Odjelu za kulturu Grada Rijeke, novac nije propao jer »izrađena dokumentacija bit će upotrijebljena kada ova investicija dođe na red za realizaciju, odnosno iza 2020. godine«. Naime obnova Filodrammatice nije prioritet aktualne gradske Strategije kulturnog razvitka do 2020. godine.


Glavnim projektom planirana je rekonstrukcija zgrade, odnosno obnova prostora cijele zgrade i to konstruktivna sanacija, ugradnja dizala i tehnička opremljenost prostora odgovarajućim instalacijama i opremom. Zgrada ne mijenja svoju društvenu, kulturnu namjenu. U prizemlju zgrade ostaje ugostiteljska namjena, prostorije drugog, trećeg i četvrtog kata također ne  mijenjaju namjenu.



Prema projektu obnavlja se dvorana s pozornicom za višenamjensko korištenje prostora za glazbene i scenske predstave te kulturna i protokolarna događanja, obnavlja se spomenički vrijedan neostilski prostor prvog kata i ulazna veža sa stubištem u svim izvornim pojedinostima, po pravilima konzervatorske struke. Od 2003. do 2011. godine na konzervatorsko-restauratorska istraživanja, izradu konzervatorsko-restauratorske dokumentacije, te projektnu dokumentaciju potrošeno je 2.216.839,76 kn. Planirana vrijednost investicije tada izrađenom projektnom dokumentacijom procijenjena je na iznos od 38 milijuna kuna.


Propadanje


Odjel za kulturu rješenje za upravljanje zgradom pronašao je u Savezu udruga Molekula, koji izvedbeno-scenski i galerijski  prostor od 2014. godine koristi za svoje potrebe zajedno s SKC-om. U Udruzi su svjesni ograničenja koja pred njih postavlja činjenica da je zgrada u kojoj  djeluju zaštićeno kulturno   dobro, a  vjerojatno  i nesklada  kitnjaste  historicističke  arhitekture i novih pravaca kojima se u istraživanju umjetnosti bave njezine članice. Savez udruga Molekula orijentiran je naime na predstavljanje suvremenih  umjetničkih  praksi, novomedijskih radova i srodnih područja poput sound arta, intermedijalnih i interaktivnih instalacija.


U toj čudnoj simbiozi prošlosti i sadašnjosti zapušteni prostor kulture  u središtu grada potiho propada. Premda  njegovi korisnici  na mrežnoj stranici ističu da  Filodrammatica bilježi  novi uzlet kroz razvoj nezavisnih kazališnih produkcija, stalnih edukativnih satova suvremenog plesa, filmske edukacije i prezentacije različitih radova umjetnika koji su upravo u  ovoj galeriji napravili svojevrstan pomak, klasificirajući ju kao za sada jedini  posve novomedijski orijentiran prostor  u gradu, ništa ne  može popraviti činjenicu  neprimjerenog  odnosa prema spomeniku.



Problem svih prostora koje je Grad  ustupio  upravo nezavisnoj sceni   jest u tome što su  derutni   ili ruševni,  djelomično  ili  potpuno  nefunkcionalni,   a sve ih  prati  obećanje da će jednoga dana biti obnovljeni.  Tih se obećanja podosta nakupilo posljednjih desetljeća i  da su  ostvarena  bio bi ovo grad   prekrasnih  primjera sačuvane kulturne  baštine,  a vjerojatno i sretnijih  spojeva  arhitekture i  korisnika. Ali nije.


Palača Filodrammatice, projektirana po  uzoru na   srednjeeuropske  glazbene zavode,  samo  je  jedan  od  bisera  koji  svjedoči   da smo  u nasljeđe dobili  više  nego što smo zavrijedili.