U noći s 3. na 4. siječnja preminuo je Bruno Kukuljan, legendarni mlinar Gašparovog malina u Martinovom selu.

Bruno Kukuljan za života je postao legendarni mlinar koji je beskrajnom strpljivošću kroz malin u Martinovu selu proveo tisuće djece objašnjavajući im kako od zrna pšenice ili kukuruza nastaje brašno, muka ka je odhranila generacije Grobničana. Tisuće turista iz svih krajeva svijeta i kontinenata s užitkom je slušalo Bruna i upijalo svaku riječ, čak kad nisu razumjeli ni riječi njegove tople i meke grobniške besede.

Posljednjih nešto više od četvrt stoljeća, piše na svojim stranicama Općina Jelenje, barba Bruno je brinuo o nabavci kvalitetnog pšeničnog i kukuruznog zrnja, vodeći računa da to bude ekološki uzgojeno i zdravo jer muka iz njegova Malina bila je i hrana i lijek i gušt kojem se predavalo sve više ljudi. Rijetko je tko došao u mlin samo kupiti brašno ili muku. Većina onih koji su redovito dolazili po muku u Gašparov malin dolazila je i zbog Bruna i njegove žene Vide i to uglavnom nije bio poslovni odnos. Bruno i Vida zračili su dobrotom i prijateljstvom, ljubavlju prema čovjeku i prema onome što rade.

Bruno je život posvetio Gašparovu malinu. Brinuo je o njemu kao brižan otac ili nonić o djeci ili unučadi. Čim bi začuo neobičan zvuk zaustavljao je mlinski kotač i dovodio u red ono što mu je smetalo u radu mlina. Mlin je za njega bio živo biće s kojim je živio, razgovarao, brinuo o njemu i – nadasve ga volio. Bez straha od pretjerivanja možemo reći da je Bruno kao posljednji mlinar na Ričini bio ujedno i čuvar naše grobniške tradicije i da je zahvaljujući njemu očuvan stari zanat koji je život značio za generacije nas koji smo odrasli na ovom voljenom grobniškom tlu. Prošloga ljeta kada se krenulo u izmjenu velikog kotača Gašparovog malina Bruno je bio nemiran i stalno je požurivao posao kao da je osjećao da se kraj bliži. Njegovoj sreći nije bilo kraja kad se zavrtio novi kotač, kao što je s osmijehom svaki put kad bi Ričina nabujala i prijetila poplavom mlina bio sretan kad bi se poplava izbjegla. Njegovo čedo – Gašparov malin – ostavlja u dobrim rukama svojih najbližih, a obnovljeni veliki kotač. i uskoro mali, garancija su da će sjećanje na dobrog mlinara, našeg malinara iz Gašparovog malina, Barba Bruna trajati dok trajemo i mi.

Barba Bruno hvala za sve što ste učinili za naš malin, za našu Grobnišćinu i za sve ljude koji cijene i vole taj dio naše kulturne baštine i neprolaznih vrijednosti. Neka Vam je laka grobnička zemja i velo fala za se ča ste delali sa ova leta, pišu.