Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
8. prosinca 2019.
Piše Marinko Krmpotić

Komentar Edi Kučan nije čarobnjak, ali poznaje "3. maj" kojem je dao život

snimio Marko Gracin
snimio Marko Gracin
Autor:
Objavljeno: 24. rujan 2019. u 7:48 2019-09-24T07:48:24+02:00

Prečesto i previše u Hrvatskoj odlučuje politika, a ne struka. Bezbroj je primjera koji svjedoče o tome, a slična je sudbina bila namijenjena i »3. maju«... I onda - promjena. I to kako i kada? Pa kad je na čelo došao stručan čovjek - Edi Kučan

Kad se krajem ove godine budu svodili računi, pri samom vrhu pozitivnih i lijepih priča, možda baš i na samom vrhu, bit će ona o obnovi rada u »3. maju«. Od potencijalnog kraha koji je teškim posljedicama prijetio ne samo tom velikom poduzeću, već cijeloj jednoj regiji tradicionalno oslonjenoj i na brodogradnju, došlo se do potpuno promijenjnje situacije u kojoj - što je za Hrvatsku neobično - vlada optimizam, vjera u vlastite mogućnosti i bolje sutra! Neočekivano. Neobično. Gotovo pa i nemoguće za Hrvatsku. Što se dogodilo? Gdje je i kakav je to čarobni štapić kojim je sve odjednom postalo potpuno drugačije, ljepše i svjetlije?

Naravno, čarobnog štapića - nema. Ali ima niz dobrih odluka i procjena aktualne Vlade RH koja je - a i to je netipično i za ovu i za ranije vlasti u Hrvatskoj - odlučila napokon poštovati struku. Jer, prisjetimo se, naznake oporavka počele su kad se o gotovo pa već mrtvom industrijskom gigantu počeo baviti Edi Kučan, čovjek koji nije nikakav čudotvorac i čarobnjak, ali očigledno itekako dobro poznaje »3. maj« kojem je dao cijeli život i u spašavanje se uključio iskreno i bez ikakve primisli o vlastitoj koristi. Prepoznala je i tu stručnost i tu dobronamjernost najprije stečajna sutkinja Ljiljana Ugrin, potom i predstavnici Vlade RH predvođeni premijerom Plenkovićem i ministrom Horvatom i - krenulo je!

To poštovanje struke trebalo bi postati pravilo, a ne - kako je to sada - iznimka. I upravo to trebala bi biti pouka iz ove trećemajske priče koja se, nadajmo se, iz horrora pretvara lijepu svakodnevnu priču sa sretnim završetkom koji traje dugo, dugo. Prečesto i previše u Hrvatskoj odlučuje politika, a ne struka. Bezbroj je primjera koji svjedoče o tome da se favoriziranjem politike uništavalo gospodarstvo i poduzetništvo. Posebno je to bilo vidljivo u doba čuvene privatizacije & pretvorbe čiji je nazv u stvari bio paravan za poznati izraz zdrpi & briši. Prečesto su se tvornice, pogoni, trgovački kompleksi, firme i hoteli morali davati »našima« koji su bili važniji od onih koji su znali i umijeli, ali nisu imali odgovarajuću stranačku iskaznicu. Prečesto su stotine, pa i tisuće ljudi ostajali bez posla i primanja, a bogatilo se samo nekoliko onih podobnih i pravovjernih na vrhu firmi koje su propadale i nestajale.

Slična je sudbina bila namijenjena i »3. maju« jer je scenarij bio već viđen pa je tako jedna uspješna i velika firma najprije postala dio manje opsegom i vrijednošću, a potom se politički odabrana i namještena ekipa s vrha tog »konglomerata« opernatila toliko da su stekli vile, kućerine, jahte i debele bankovne račune stečene vanserijskim mjesečnim plaćama ostvarenim najčešće na ne zarađenom, već novcu preusmjerenom iz državnih dotacija. U međuvremenu radnici nisu dobivali plaće pa su mnogi odlučili otići, zavladalo je ozračje bezvoljnosti i pesimizma, a javnost je sve više bila uvjerena u to da bi možda i najbolje bilo da se brodogradnja ugasi, jer ionako stalno preživljava na golemim državnim dotacijama.

I onda odjednom - promjena. I to kako i kada? Pa kad je na čelo došao stručan čovjek koji, a to je daleko najvažnije, nije imao konkurenciju u bezličnim političkim rukovodiocima biranim po stranačkim pravilima. A konkurencije nije bilo jer se tu više nije imalo što zaraditi i ni na čemu više brk omastiti. Dok su se za rukovodeće pozicije prije nekoliko godina borili brodograđevni i ekonomski »stručnjaci« iz svih stranaka i strančica, sada interesa nije bilo jer se dobro znalo da se tu više nema što mrknuti i da lagodnog života nema više ni u »3. maju«, ni u Uljaniku. Pa su svi vrli politički menageri podvili rep i upravo traže nove potencijalne žrtve na kojima će naplatiti svoje »znanje«, odnosno stranačku knjižicu. No, neće oni daleko otići. Čekat će tu negdje u prikrajku i motriti kako Kučan i ekipa s dna diže posrnulog diva pa će, kad stanje bude znatno bolje - a bit će - opet postati zainteresirani za škver.

I baš stoga idući korak Plenkovića i njegove Vlade - kojoj, bez obzira na političke stavove i opredjeljenja, treba iskreno čestitati na ovom potezu potpore »3. maju« - morao bi biti raskrinkavanje ekipe koja je zaradila brda novca na riječkom i pulskom brodogradilištu. Svi ti novci su negdje na njihovim ili računima njihovih bližnjih, u nekretninama i pokretninama, a najpoštenije bi bilo da ih država - jer njoj su ih mrknuli - vrati u svoj proračun te da s njima počne plaćati ljude kakav je Edi Kučan. Samo na taj način Hrvatska može naprijed pa bi ovaj trećemajski poučak trebao postati pravilo, a ne izuzetak.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.