Muk u Kružnoj ulici

Do kada će vrata kultnog riječkog kluba Palach biti zatvorena?

Davor Mandić

Od godišnjice su prošla dva mjeseca, a upućeniji ne vjeruju da su procjene Odjela za kulturu, po kojima bi Palach mogao proraditi u ožujku ili travnju realne, već da bi klub mogao otvoriti vrata tek nakon ljeta

Četrdeset peta godišnjica najpoznatijeg riječkog kluba protekla je prilično tiho. Kako i ne bi, kad u studenom prošle godine, 45 godina nakon studentskog »neprijateljskog preuzimanja« prostora u Kružnoj ulici, Palach nije bio ni blizu ostvarivanja svoje pune funkcionalnosti. Dotad je bilo prošlo tek dva mjeseca od objave pobjednika natječaja za upravljanje i korištenje prostora Palacha, Filodrammatice i Marganova, natječaja koji je ujedno značio i radikalnu promjenu modela funkcioniranja, pa nije bilo ni realno očekivati da će klub u potpunosti proraditi. No i od godišnjice su prošla dva mjeseca, a upućeniji ne vjeruju da su procjene Odjela za kulturu, po kojima bi Palach mogao proraditi u ožujku ili travnju, realne, već da bi klub svoja vrata mogao otvoriti tek nakon ljeta.  

 Komplicirani model




Cijeloj priči kumovao je komplicirani model upravljanja. Pobjednici natječaja bili su Savez udruga Molekula i novoosnovani Studentski kulturni centar Sveučilišta u Rijeci. I ta bi suradnja bila dovoljno komplicirana, jer uključuje desetak udruga i potpuno novi SKC, no dodatno ju je zakomplicirala ideja pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara da se ugostiteljski dio potpuno odvoji od programskog te ponudi u zakup na posebnom natječaju. Taj bi natječaj trebao biti objavljen u veljači, potvrdio nam je Šarar, a ideja je da novac od zakupa, koji će biti izlicitiran na natječaju, Grad vrati u program, Molekuli i SKC-u.


  Ovim modelom trebalo bi se izbjeći da program ovisi o dobroj volji komercijalnog zakupca koji uz ugostiteljsku obavlja i programsku djelatnost. No problem novog modela u Molekuli vide u nedostatnim sredstvima za programsku aktivnost. Damir Martinović Mrle, koji najčešće nastupa u ime Saveza udruga Molekula, misli da se Grad Rijeka odnosi maćehinski prema Palachu.


  – Bojim se da će na kraju Palach biti otvoren kao vrlo neuređen, jedva funkcionalan prostor, bez ikakvih sredstava za program u njemu, a takav nikome ne treba, kaže Mrle, dodajući da je sličan odnos i Grada prema festivalu Harteri, a da su sve to nekomercijalni projekti koji zahtijevaju značajnija javna ulaganja.    

Činjenice i brojke


Valja pogledati i neke činjenice i brojke. U dosadašnjem modelu zakupac je plaćao povlašteni najam, koji je za gotovo 700 četvornih metara iznosio oko 8.000 kuna. No uz najam morao je plaćati i spomeničku rentu, komunalije i poreze. U novom modelu Grad će Palachu, osim što će mu vraćati novce od najma, plaćati i grijanje te osigurati domara, što znači da bi novi zakupac ugostiteljskog prostora mogao ponuditi prilično viši najam od 8.000 kuna. Bude li taj najam oko 15.000 kuna, to je 15.000 kuna mjesečno za program. A tome treba pribrojiti i prihod od ulaznica, kao i mogućnost prijavljivanja na Javne potrebe u kulturi.





Alen Mance pet je godina vodio klub u Kružnoj ulici. Mnogi se slažu da je to za jednog čovjeka previše. On pak ističe da je odlazak bila njegova samostalna odluka. Smatra i da novi model još nije posve jasan, odnosno da se ne znaju vrlo bitni odnosi na relaciji voditelj – ugostitelj – Grad. Smatra i da je klub funkcionirao uspješno, a da je mogao i bolje da je bilo gradskog sufinanciranja.


  Ono što intrigira jesu dvije ponude koje je Mance dao Gradu. Jedna je zbrinjavanje bivših zaposlenika, a druga otkup inventara. Zaposlenici su postali žrtvom promjene modela, a inventar je dodatno zakomplicirao odnos Mancea i Grada. Kako Mance kaže, ponudio je Gradu godinu dana prije izlaska kompletno uređenje kluba na otkup za 40 posto nabavne vrijednosti, no kaže da Grad to nije interesiralo. Rezultat je po njemu vidljiv u činjenici da je Palach još uvijek zatvoren, a da će za njegovo kvalitetno uređenje trebati peterostruko veći iznos. Istaknuo je da je pročelniku Šararu na vrijeme dostavljen kompletan detaljan popis razglasa, rasvjete, projektora, kompjutora te ostalog funkcionalnog inventara u Klubu, kao i kopije računa bitnijih stavaka.


  Šarar pak kaže da je Mance poslao tablicu inventara s cijenama koje je on sam odredio. Rekao je da su u Odjelu bili zainteresirani za tehniku, dakle razglas, svjetlo, kablove, pult i sl., no da su oni predložili procjenitelja, a da Mance to nije prihvatio.


  U naknadnom razgovoru Mance je rekao da on nije odbio procjenitelja i da je poslao kopije računa.


  Ni Šarar ni Mance nisu nam mogli konkretnim dokazima, mejlovima ili potvrdama, dokazati svoje tvrdnje.



  Ove godine to doduše izgleda dosta skromno, pa je tako udruga Diston, sastavnica SU-a Molekula, dobila 9.000 kuna za redovne koncertne aktivnosti, čemu se može dodati i 4.000 kuna druge sastavnice, Škatule. Prošle godine Palach nije dobio ništa od Grada, no bivši zakupac Alen Mance nije se tada ni prijavio na Javne potrebe, nezadovoljan činjenicom da u 2012. godini nije dobio tražena sredstva. Zadnji put da je Palach dobio neke novce bilo je 2011. godine, kada je na Javnim potrebama uprihodio 35.000 kuna. Ovdje valja istaknuti i da je tih 35.000 kuna puno manje od novaca koje će godišnje Palach dobiti od zakupa, koji bi se mogao popeti i do, doduše vrlo optimističnih, 200.000 kuna.  


  No ono što je Mance mogao, a što novi model ne uključuje, jest usmjeravanje dijela zarade od ugostiteljske djelatnosti prema programu. Zato Mrle smatra da bi se trebalo naći rješenje po kojem bi udruge upravljale šankom.


  – Najprirodnije je da udruge koje vode program u Palachu vode i šankove, sve ostalo je ekstremno nelogično i graniči s teškim luđaštvom. Zalažemo se da se taj problem riješi i apeliramo na grad da se nađe neko normalno rješenje, kaže Mrle.


  Šarar ističe da je koncept udruga i šankova prezahtjevan, odnosno da je to gotovo nemoguće kontrolirati i podsjeća na činjenicu da Grad posredno kroz sve subvencije na godišnjoj razini ulaže oko pola milijuna kuna u taj projekt, a uz to će uložiti i značajne novce u stavljanje prostora u funkciju.


  – Ovih dana završavamo detaljan troškovnik i počinjemo sa svim potrebnim radovima, pored već napravljenih u prostoru galerije i tzv. Brigadirskog. Možemo reći da pripremamo Palach po EU standardima, kaže Šarar, napominjući da se sve ovo vrijeme u Palachu odvijaju programi te da je klub gotovo u funkciji, osim ugostiteljstva.


  No uređenje prostora u koji se dugo nije ulagalo nije mačji kašalj, uostalom samo je farbanje galerije u bijelo trajalo dva mjeseca, što znači da su želje jedno, a realnost drugo.


   Velik pogon


Kako stvari sad stoje, čini se da Grad misli da u projekt Palach ulaže dovoljno, dok Mrle misli da ne ulaže dovoljno. Neformalni izračuni koji se uvijek rade u vezi s isplativošću projekta pokazuju da bi Palach u početku mogao poslovati negdje na pozitivnoj nuli, što nije loše, no za sobom vuče niz drugih pitanja. Iako Mrle misli da bi Grad mogao više i bolje, činjenica jest da uređenje prostora, povrat najma od šanka, plaćen dio komunalija, a uz to i potencijal Javnih potreba u kulturi čine Palach mogućim mjestom nelojalne konkurencije. Velik je to pogon, u kojem će cijene pića biti vjerojatno nešto povoljnije nego u drugim klubovima i barovima, a uz djelomice subvencioniran program bit će mu podignuta i konkurentnost. No Šarar ne misli da je to uopće pitanje.


  – Mislim da su financijska isplativost, profitabilnost i nelojalna konkurencija pogrešni termini kada govorimo o projektu za koji želimo da funkcionira po modelu javnog prostora za potrebe kulture, a ne kao komercijalni klub s povlaštenom najamninom, kako je dosad bio slučaj – kaže Šarar, ističući i da je njihova strateška odluka razvijati Palach kao ključni objekt te da je novi model svojevrsna zaštita od situacije u kojoj zakupac, kao Mance, odluči izaći iz prostora pa dolazi do krize funkcioniranja.


  Za njega nema govora o nelojalnoj konkurenciji ni zbog tipologije prostora.


  – Trenutno se jedini glazbeni programi u kontinuitetu odvijaju u Tunelu i Beertiji, čiji je kapacitet oko 80 posjetitelja, te u manjoj mjeri u Stereu čiji je kapacitet 600 posjetitelja. Kapacitet koncertnog prostora Palacha je oko 300 posjetitelja. Uostalom, konkurencija te veća i raznovrsnija ponuda po pravilu generira bolju scenu i veću potražnju. S druge strane, Odjel za kulturu ne može skrbiti za sve privatne inicijative, odnosno tvrtke u gradu, niti mu je to posao, zaključuje Šarar.    

Povratak studentima


Novitet novog modela je i svojevrsni povratak Palacha studentima, koji su ga prije 45 godina i pokrenuli. Novi SKC vodi Zoran Baljak koji kaže da je načelno postignut dogovor ovih dvaju subjekata.     – Barem u prvoj fazi rada SKC će prije svega biti fokusiran na galeriju te na izložbeni i radionički tip programa, dok će Molekula biti zadužena za koncertni i glazbeni dio. Naravno, sve je stvar dogovora te se po potrebi ove uloge mogu zamijeniti. Ono što treba naglasiti jest da smo i mi i udruge iz Molekule otvoreni za suradnju sa svima koji žele raditi programe u Palachu, pod uvjetom da ti programi koncepcijski odgovaraju »prirodi« Palacha. Pa su tako organizirani Ri-rock ili škola DJ-inga, dakle sadržaji koje nismo producirali ni mi, niti Molekula, no za koje je Palach najprirodniji mogući prostor, kaže Baljak.   Mrle nam o suradnji Molekule i SKC-a nije rekao ništa, dok Šarar napominje da je SKC upravo u fazi natječaja kojim dodjeljuje 175.000 kuna programskih sredstava za programe studentske kulture, čemu po njemu valja pridodati Molekulinih 80.000 kuna koje je dobila na natječaju nacionalne zaklade Kultura nova za upravljanje prostorom, između ostalog i zato što im je novi model upravljanja omogućio da se uopće natječu.

  Mrle ipak smatra da bi ulaganja trebala biti značajnija.


  – Eto, lani se npr. u strukturama gradskih financija našlo čak milijun kuna za pokušaj građenja posve nove priredbe, Republike. A i to je trebala biti nekakva neoficijelna, nova, neetablirana forma kulture, što je na svoj način i Hartera festival, a i program kakav bi se trebao održavati u Palachu. Znači, novca ima dovoljno da bi se neke kapitalne stvari mogle financirati, a kako je očito da kulturni djelatnici pa i šira javnost u Rijeci žele i Palach i Harteru, onda je također očito da se na razini gradske kulture ne donose odluke u interesu zainteresirane i šire javnosti, zaključuje Mrle.


  Jedino oko čega su se svi uključeni u projekt složili jest kakav Palach žele: prostor pun raznovrsnih glazbenih, izložbenih i edukativnih programa, prezentacija, književnih večeri, dnevnih, popodnevnih i večernjih događanja, predavanja i plesanja do kasno u noć.