Da nam živi, živi rad

DAN ZAJEDNIŠTVA NA ”PRASCU” Više stotina građana odazvalo se akciji čišćenja plaže na Kantridi

Edi Prodan

Foto M. Aničić

Foto M. Aničić



RIJEKA Falilo je samo još da iz limenih zvučnika koji nisu poznavali frekvencijski opseg ori »da nam živi, živi rad…« Umjesto toga žamor više stotina okupljenih građana koji su u okviru EKK projekta i istinske ljubavi prema plaži na Kantridi čistili lungo mare prekriven kamenjem, odnosili grane, micali svekoliko smeće koje je olujno jugo nanijelo na prostor plaže i terase beach bara Morski prasac. Okupljanje poznato i kao Nona Nada, odnosno Nada Omerović koja je zajedno sa svojim unukom Lukom putem društvenih mreža i Novog lista pozvala građane da organiziraju akciju i očiste dio svog grada, dio svoje plaže, da jednostavno osjete ljepotu zajedništva. Uspjela je u svojoj nakani, mnogobrojni su se zaljubljenici u Kantridu i Rijeku općenito okupili i vrijedno se »bacili« na posao.


Predvodili su ih članovi udruga Moje mjesto pod suncem i Koga briga koji i inače taj prostor koriste za organizaciju humanitarnih akcija. Ono što je također bilo lijepo vidjeti je i to da je akcija prebrisala političke razlike. »Ljuti« protivnici što znaju biti Marko Filipović i Denis Mladenić u odnosu na Josipa Kukuljana, doslovno su zajedno, usklađenim pokretima, lopatama probijali šetnicu od stadiona Kantrida do Morskog prasca.


– Ja sam vam prošao jako puno radnih akcija. Dobivao sam i značke udarnika, ma znao sam vam u jednoj sezoni odraditi i po dvije radne akcije. Ovo me danas podsjeća na takav vid rada. Ne zovemo ga više radna akcija, nego volonterski rad, no vidite i sami da su nam takve stvari potrebne, vidite da su ljudi nasmijani da im je drago što zajedništvom mijenjamo ono što ne valja, naglasio nam je u razgovoru Jasmin Nadarević kojem je danas punih 60 godina. A da radne akcije postoje, sigurni smo da bi on ove subote opet dobio udarničku značku.





Veliku bi pohvalnicu dobio i Dževad Letić koji je nesebično na plažu dovezao svoj mali rovokopač i odradio silno velik posao na čišćenju. Bez kune naknade, naravno. Baš kao što je i Damir Čargonja Charlie kobasicama i kupusom te pićem po želji počastio baš sve koji su se tog jutra i popodneva zajedništva našli na Kantridi. Za kuhanje su pak bili zaduženi Kantridersi.


Očito, ono što nam nedostaje prepoznajemo kad dođe nevolja. Da, riječ je o zajedništvu. Pa u pravu je i Nadarević kad kaže kako možda radne akcije više nisu u »modi«, ali zajednički rad za opće dobro je itekako potreban. Unatoč umoru od fizičkog rada, na kraju su svi bili – razdragani. Družimo se, bio bi općeniti zaključak akcije Nona Nada. Pa i onda kad nas na to ne natjeraju ni jugo, ni bura.