Oni koji uopće žele raditi u struci, susretnu se sa sezonskim poslovanjem. Ljudi žele sigurnost, a toga nema ako radiš 3-4 mjeseca. Većina poslodavaca spremna je dobro platiti, no samo dok rade, a pametan i realan gazda u sezonu će ući s uigranom ekipom. Crta se podvlači pod 12 mjeseci – kaže Dragan Visković
– Ako smo od hrvatske nezavisnosti školovali deset kuhara godišnje u Crikvenici, pitam vas gdje je 300 kuhara? Koliko god se pitanje čini komplicirano, odgovor je jednostavan. Dvije trećine završenih kuhara uopće ne namjerava raditi u struci. A oni koji bi željeli, susretnu se sa sezonskim poslovanjem. Ljudi žele sigurnost, a sigurnosti i egzistencije nema ako radiš tri-četiri mjeseca. Poslodavac je spreman dobro platiti, no samo dok radi. Tako funkcionira većina – upozorava Visković na problem crikveničko-vinodolske rivijere koja silno želi produžiti sezonu.
Problem u sustavu
– Ne u školi kao školi, nego u sustavu. Potrebno je puno više prakse, da djeca prođu hotele, restorane, upoznaju se s raznim načinima rada. Problem je što se struka ne cijeni, uglavnom se ne radi o motiviranoj djeci, uglavnom se upisuju djeca koja nemaju kamo pa se odlučuju za nešto što će lakše završiti. Jako malo djece ide ciljano u tu struku. Na žalost, to je istina. Da smo doveli struku na razinu kao vani, ne bismo imali problema. Samo da uzmemo austrijski sustav gdje većina djece zna da ih čeka posao, čak i za vrijeme prakse zarađuju i dobivaju motiv. I onda netko pita zašto nema kuhara? Stvaranje dobrog kuhara traje, ne može netko s 22 godine biti vrstan majstor – ističe Visković i upozorava na krivu percepciju koju diktiraju mediji.
Male plaće
– Svi pričaju o velikim zaradama kuhara. Potpuno krivo. U renomiranoj hotelskoj kući kuhar u prosjeku ima plaću od četiri tisuće kuna. Mnoge tvrtke bi trebale razmisliti o poboljšanju statusa kuhara. Prosječan kuhar, konobar ili slastičar nema prosječnu hrvatsku plaću. Prvi motiv kod posla je novac, jer ljudi moraju živjeti od nečega. Naravno, posao moraš voljeti, to je jako teško zanimanje, dok drugi feštaju, kuhari rade – objašnjava Visković.
Šef kuhinje dramaljskog Domina smatra da se u obrazovanju puno veća pozornost mora pokloniti praktičnom dijelu nastave. Ne samo kod kuhara, već i kod ostalih strukovnih zanimanja. I vraća se na medije.
– Kuharstvo je strašno »in«, koliko god su kuharski show programi pridonijeli popularizaciji struke, toliko je i unazad išlo. Sve je postao show, hrana bi trebala biti prvenstveno ukusna i lijepo izgledati na tanjuru. Na žalost, tanjuri su puni svega, cvijeće, dekoracija, pjena, crtica… Kulinarske zvijezde postaju ljudi samo zato što su lijepi, zgodni i simpatični, a mnogi su daleko od istinskih znanja. I onda me pitaju zašto ne pišem knjigu. Ne želim jer danas knjige pišu svi.