Kruna izviđačkih aktivnosti

Riječki Odred izviđača Primorje logorovao u Gomirju: Kako je izgledao naš život u šumi

Dora Šimunović

Fotografije: Miki, SK Sv. Juraj

Fotografije: Miki, SK Sv. Juraj

Izviđači na svojim ljetnim logorima uporno prkose iskušenjima modernog svijeta. Ono bez čega ne mogu je velika livada, mali potok, pile, čekići, konjska špagica i par suhih šibica. Sve ostalo sami izrađuju



Kruna izviđačkih aktivnosti, svih godišnjih izleta i sastanaka, svog naučenog znanja i vještina provodi se u obliku dobrog, starog, petnaesto-dnevnog izviđačkog logorovanja. Diljem Hrvatske, ali i svijeta, tijekom ljetnih mjeseci u oazama čiste prirode možete naići na izviđače i njihove logore pod šatorima, uz šum potoka i sjaj zvijezda.


S jednog takvog logora, prošlog ponedjeljka svojim riječkim domovima vratili su se članovi Odreda izviđača Primorje. Oni su ove godine logor podigli u blizini Gomirja, u Gorskom kotaru, zajedno s još nekoliko izviđačkih udruga iz ostalih dijelova zemlje – Odred izviđača pomoraca Uljanik iz Pule, Odred izviđača pomoraca Brodosplit iz Splita, Skautski klub Sveti Juraj iz Bjelovara, a bilo je prisutno i nekoliko predstavnika izviđačke udruge iz Osijeka.


Na ovom logorovanju sudjelovalo je 70-ak djece i 20-ak voditelja uzrasta od 4 do preko 50 godina. Sve navedene udruge članice su krovne organizacija Saveza izviđača Hrvatske (SIH), a na logorovanju se provodio novi program izviđačkog pedagoškog rada i prenošenja znanja preporučen od strane SIH-a, tzv. IPI program kojim se uvodi još više praktičnog učenja u rad s djecom i mladima.




Iako je u današnjem svijetu nebrojenih izuma i gadgeta koji unose komfor u svakodnevni život teško iskusiti život sljubljen s prirodom, život bez struje i interneta, izviđači na svojim ljetnim logorima uporno prkose iskušenjima modernog svijeta.



Ono bez čega ne mogu je velika livada, mali potok, pile, čekići, konjska špagica i par suhih šibica. A sve ostalo – pravi šumski grad u malom – niče iz vrijednih ruku svih izviđača. Sve sami grade: dižu šatore, grade drvene police za osobne stvari u šatorima, podižu drvenu kuhinju, blagovaonicu sa klupama i stolovima, tuševe i umivaonike, poljske zahode, dižu velike drvene kapije i jarbole, kopaju vatrišta, grade mostiće, ogradice, sušila…



Ipak, siguran i ugodan život u ovom logoru ne bi bio moguć bez otvorene suradnje s lokalnim stanovništvom, Gradom Vrbovsko, DVD-om Vrbovsko koji ih je opskrbio pitkom vodom, Hrvatskim šumama koje su omogućile korištenje drvenih okrajaka za izgradnju izviđačkih objekata i, naravno, bez volonterskog rada starijih izviđača i prijatelja.


U prvih nekoliko dana boravka u prirodi svi ključni objekti su uspješno podignuti i teren je spreman za korištenje i provođenje izviđačkog programa. Jedan tipičan logorski dan dvanaestogodišnjeg izviđača izgleda ovako:



7:30 – buđenje uz zvuk gitare i pjesmu za dobro jutro;


7:30-8:15 – jutarnja tjelovježba, higijena i pospremanje šatora;


8:15-8:45 – smotra šatora tijekom koje voditelji provjeravaju urednost svakog šatora;



8:45 – jutarnji izviđački zbor i podizanje zastave uz zajedničko pjevanje himne SIH-a;


9:00 doručak;


9:30-10:15 – zajednička aktivna igra svih izviđača;


10:15-13:15 – glavna aktivnost 1;


15:00-18:30 – glavna aktivnost 2;



18:45 – večernji izviđački zbor i spuštanje zastave uz zajedničko pjevanje himne SIH-a;


19:00 – večera;


19:30-20:30 – pripremanje za kulturno-zabavni program (KZP);


20:30-22:30 – KZP uz logorsku vatru, zajedničke igre, skečeve, pjevanje i pripovijedanje;



22:30-23:00 večernja higijena i spremanje za počinak;


23:00 – pjesma za laku noć, vrijeme za počinak – povečerje i mir u logoru.


Nakon povečerja logor nastavlja čuvati noćna straža koja se izmjenjuje u intervalima od 2 sata, a čini ju par izviđača uz logorsku vatru. 



Izviđači su podijeljeni u nekoliko dobnih skupina: uzrast 8-10 g. vučići i poletarci, 11-13 g. mlađi izviđači, 14-15 g. stariji izviđači, 16-18 g. istraživači, 19-29 g. roveri i 30+ g. brđani. Glavne aktivnosti izviđačkog dana prilagođene su dobnim skupinama i najčešće su edukativne, ali svako se znanje na logoru stječe kroz praksu.



Tako se izviđači uče izgradnji drvenih predmeta i izuma od prirodnih materijala kao što su krušna peć, bunker, ukopane klupice, katapult, osmatračnica, ljuljačke, ljestve, luk i strijela, šator na kat, zviždaljka… 



Sudionici logora imali su priliku produbiti svoje znanje u klasičnim izviđačkim vještinama kao što je signalizacija, vezanje čvorova, paljenje vatre na stare načine, osnove metorologije, osnove prve pomoći u prirodi i sl. Učilo se o raznim metodama preživljavanja u prirodi, izrađivale su se narukvice, pjevale izviđačke pjesme, a išlo se i na nekoliko izleta.



Roveri i istraživači su se zaputili na dvodnevno planinarenje na obližnji Klek, dok su mlađi i stariji izviđači imali pješačku turu do jezera Sabljaci, blizu Ogulina. Na jezeru su svi zajedno proveli noć u zaklonima od šatorskih krila. A nekoliko dana kasnije svi sudionici logora zaputili su se i na zajedničko kupanje na mrzloj rijeci Dobri koja protječe kroz Gomirje.



Ljetni vremenski uvjeti u Gorskom kotaru, kao i svake godine, bili su izazovni. Temperature su se dizale preko 30 °C po danu, da bi navečer padale ispod 15 °C, a bilo je i iznimno kišnih i vjetrovitih dana. No, život u prirodi, tek iskustvom različitih vremenskih prilika i neprilika, dobiva svoje pravo lice i uči izviđače poniznosti pred snagom i ljepotom prirode.


Život u prirodi ih podsjeća i na vlastitu snagu, izdržljivost i prilagodljivost, te ih kroz sve avanture ljetnog logora međusobno zbližava i podsjeća na važnost prijateljstva, pažnje i brige za druge.



Nova znanja, iskustva, prijateljstva i jedinstvene životne priče izviđači su s ovog logora ponijeli nazad u svoje gradove da bi tamo sa svojim obiteljima, prijateljima, a kroz godinu i širom zajednicom, podjelili tračak zajedništva i poštovanja prema prirodi, a sve u cilju stvaranje boljeg svijeta, kako i kaže izviđački moto.



Izviđačka pjesma:


Slijedio sam mjesec žutOdveo me na taj putGdje ljudi dobri suA vjetar bistri um.Mislio sam: „Pusti pričeTakvo mjesto ne postoji.“Al kad ti osmijeh oblake mičeOnda znaš: „Tu ću ostati“.U hladu vitkih borovaUsnuo sam divan san,Kad bi barem logor bioBio baš svaki dan.Ali neka, tako kažu,Svemu lijepom dođe kraj.Ipak ništa izbrisati nećeSjećanjima dubok trag.Godina će brzo proćiSkupa ćemo biti mi.Mudriji, veseliji,Bolji ljudi, prijatelji.Zato hodaj, digni glavu,Živi život na sav glas.I kada ti bude teškoKreni dalje i reci:„Ja sam izviđač!“

Autor: Živan, OI Primorje