Strano tržište

Njemačka tvrtka želi otkupljivati goranske gljivarske i bobičarske proizvode. Ali, postoji problem

Marinko Krmpotić

Arhiva NL

Arhiva NL

Trenutačno samo rijetki Gorani koji se bave proizvodnjom gljiva mogu surađivati s tvrtkom Ana-Vita Naturkost iz koje ističu da postoji potreba za bukovačama, vrganjima, smrčcima te shitaki gljivama



Kakve su mogućnosti da Gorani počnu zarađivati na jednom od šumskih bogatstava svog kraja – gljivama – raspravljalo se na zanimljivom sastanku kojeg je u okviru provedbe projekta P-Iris organizirala Lokalna razvojna agencija PINS koja i rukovodi spomenutim projektom financiranom sredstvima Interreg Europe programa. U okviru tih aktivnosti, predstavnici PINS-a došli su i do njemačke tvrtke Ana-Vita Naturkost GmbH iz Münchena koja je zainteresirana za plasman gljivarskih i bobičastih proizvoda iz Gorskog kotara (i Hrvatske) u Njemačku, a što je sve moguće iz granskih šuma upućivati prema Münhenu pojasnila je dr. Ana Međugorac, vlasnica te tvrtke koja nakon nekoliko godina uspješnog rada plasira niz proizvoda na veliko tržište Njemačke te odnedavno i Austrije.


Najzanimljiviji Gorski kotar


– Prije deset godina povezala sam bavarsko i ministarstvo poljoprivrede moje rodne Bosne i Hercegovine u želji da omogućim plasman gljiva i ostalih biljaka koje rastu u šumi iz Bosne u Njemačku. To baš nije išlo kako bi trebalo pa sam uskoro odlučila pokrenuti vlastitu tvrtku koja bi se time bavila i vrlo brzo počela uspješno s područja Maglaja u Bavarsku plasirati šumske gljive. S vremenom smo ostvarili i veze s dobavljačima u Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, a Hrvatskoj smo se okrenuli zahvaljujući mom prijatelju Žarku Tomasiću koji također živi i radi u Njemačkoj.


Prvi kontakt u Hrvatskoj nam je vezan uz područje Gorskog kotara koje je idealno jer ovdje ima gljiva, a uz to je riječ o području koje je blisko Italiji iz koje dobavljamo rižu za rižoto s gljivama, jedan od naših najkvalitetnijih proizvoda, rekla je Međugorac, predstavivši široku paletu svojih proizvoda (sušene gljive, razna jela od gljiva…) te naglasivši da su zahtjevi tržišta toliki da su u posljednje vrijeme u Ana-Vita Naturkost počeli razmišljati i o tome da uz dosadašnji rad vezan uz kupovinu i prodaju, organiziraju i proizvodnju gljiva.




Dakle, želje za goranskim (i hrvatskim) gljivama postoje, tu je i tržište, tu je i potencijalni kupac pa sve izgleda idealno dok se stvarnost ne sudari s hrvatskim restriktivnim zakonima. Malo je o njima, s one strane vezane uz Zakon o šumama, govorio predstavnik Hrvatskih šuma Željko Kauzlarić. Uključili su se u raspravu i drugi, a zaključak je bio da je potrebno analizirati mogućnosti i naći način na koji bi bilo moguće uspostaviti suradnju između njemačke tvrtke i onih koji su na goranskom području zainteresirani za sakupljanje i prodaju gljiva. Oni koji to već sada mogu učiniti su oni rijetki Gorani koji se bave proizvodnjom gljiva jer njih zakonski ništa ne priječi da stupe u kontakt s Anom Međugorac i ponude joj svoje proizvode pri čemu, naglasila je njemačka stručnjakinja, postoji potreba za bukovačama, vrganjima, smrčcima te shitaki gljivama.



Da je riječ o poslu koji bi mogao biti unosan govore i cijene otkupa. Najvrijedniji je, kako je istaknula Međugorac, suhi vrganj koji, ako je prve kvalitete, na tržištu doseže lijepu cijenu od 40 eura po kilogramu. Druga razina kvalitete je 30 eura po kilogramu i tako dalje. Zanimljivo je da šampinjoni – ne idu. Naime, njih ima toliko posvuda da nema potrebe za uvozom, pojasnila je predstavnica njemačke tvrtke.


Potrebne otkupne stanice


No, još je nejasno što i kako bi u tom procesu mogli sudjelovati obični pojedinci koji, primjerice u Bosni, tijekom sezone gljiva mogu lijepo zaraditi pri prikupljanju i prodaji gljiva. U Hrvatskoj, istaknuto je, postoji tzv. otkupni oblik za individualnog prodavača koji ono što ubere može prodati nekom OPG-u ili pak nekome tko proizvodi gljive, ali bi jako dobro bilo osnovati tzv. otkupne stanice u kojima bi se prikupljale ubrane gljive, plaćale onima koji ih donose te usmjeravale prema kupcu. Mogu li takve otkupne stanice biti, primjerice, osnovane pri jedinicama lokalnih samouprava ili njihovim komunalnim poduzećima, odnosno OPG-ima ili pak Centru za ruralni razvoj, tek treba provjeriti i to će, očigledno je, biti prvi sljedeći zadatak potencijalnih njemačkih ulagača i PINS-a čiji su zaposlenici stvorili temelj za jednu dobru i za Gorane potencijalno korisnu priču. No, realizacija je vezana uz često smušene i komplicirane hrvatske zakone te legendarno neučinkovitu hrvatsku birokraciju pa je ova priča o izvozu goranskih gljiva za sada tek samo ideja.