Načekat će se Gorani – naslage ovogodišnjeg snijega u Delnicama snimljene prvog dana proljeća / snimio M. KRMPOTIĆ
U Gorskom kotaru jučer je proljeće stiglo tek kalendarski, ali ga se u stvarnosti nigdje nije moglo osjetiti. Posvuda klasične zimske vizure – krovovi i stabla pokriveni snijegom, susret s ralicama, zabundani mještani i temperaturni minusi. Jedino proljeće koje se moglo uočiti bilo je – Goranovo
Ptičji pjev, ugodna vanjska temperatura, prve naznake zelenila nove trave, lagani povjetarac, rast životne energije, laganija odjeća, prve otvorene terase… Sve to najčešće zaista i prati prvi dan proljeća, odnosno dvadeset i prvi dan ožujka. Najčešće da, ali ove godine ni slučajno. Pogotovo ne u Gorskom kotaru gdje je jučer proljeće stiglo tek kalendarski, ali ga se u stvarnosti nije moglo osjetiti. Štoviše, kratka vožnja od Delnica prema Ravnoj Gori – a isto bi bilo i da smo išli u smjeru Lokava, Fužina, Čabra, Mrkoplja ili bilo kojeg drugog goranskog naselja – protjecala je u pogledu na klasične zimske vidike, što u prijevodu znači krovove naselja pokrivene snijegom, grane stabala ukrašene snježnim omotačem koji je tijekom noći podebljao već postojeće naslage snijega, susret s ralicama i ostalim vozilima zimske službe koja i dalje »ureduje«, ljude na ulici odjevene u debelu zimsku odjeću s kapama na glavi i rukavicama….
Da će se Gorani još načekati proljeća, pokazuju i meteorološki podaci koji jasno svjedoče da zima i dalje vlada te da je Gorski kotar, s izuzetkom Zavižana koji i nije u konkurenciji, i dalje »najzimskija« i najsnježnija sredina u Hrvatskoj, o čemu najbolje svjedoče izmjerene količine »staroga« i novonapadaloga snijega.
Tako su jučer Delnice, nakon Zavižana koji bilježi nestvarnih 231 cm snijega, i dalje grad s najvećom količinom snijega u Hrvatskoj. Točnije, izmjereno je 37 cm, od kojih je 12 cm novog. Drugi u Hrvatskoj je Parg kraj Čabra s 28 cm (2 cm novog), treći je Gospić s 22 cm (12 novog), četvrta je sa 20 cm (17 novog) mjerna stanica u NP-u Plitvička jezera, a na petom je mjestu Crni Lug s 18 cm snijega od čega je 5 cm novonapadaloga.
Troškovi samo rastu
Donekle je slično i s temperaturama. Nakon Zavižana i »proljetnih« -10,9 stupnjeva Celzija, jučer su najhladniji hrvatski grad opet bile Delnice s -2,4 stupnja Celzijeva, Gospić i Plitvička jezera bilježili su -1,9 stupnjeva, a u Pargu je izmjereno -1,8 stupnjeva Celzijevih.
Naravno, Goranima je, bar najvećem broju, snijega već i preko glave pa mnogi jedva čekaju njegov nestanak, a čuli smo u nekoliko navrata kako su prošle godine u ovo doba već bili u poslovima na njivi ili u vrtu. Ove će godine to biti znatno kasnije, a isto tako ove će godine velika svota novca iz svake goranske lokalne samouprave biti utrošena na troškove zimskog čišćenja prometnica. Konačne procjene trebale bi biti poznate krajem ovog mjeseca kad će, valjda, zima napokon doći svome kraju, a sigurno je da će troškovi biti tri, možda čak i četiri puta veći od planiranih. Također, tek po nestanku snijega bit će moguće ustanoviti i količinu šteta koje su jake snježne oborine tijekom veljače i djelomično ožujka ostavile na krovištima i kućama, odnosno prometnicama pa je već sada jasno da će Gorani cijele ove 2018. godine debelo plaćati snježne »užitke« koji, eto, traju i prvog dana proljeća ove godine.
Stihom do kave
Ipak, proljeća je jučer, makar simbolično, bilo i u goranskoj snježnoj bjelini. Tako je u Lukovdolu održana tradicionalna manifestacija Goranovo proljeće o kojoj možete čitati na stranicama kulture, a u Delnicama je u caffe baru »Tin« održano tradicionalno, već peto po redu druženje uz kavu i stihove. Naime, poznati proizvođač kave Julius Meinl po lijepom je običaju prvi dan proljeća, ujedno i Međunarodni dan poezije, omogućio posjetiteljima kafića koji nude njegovu kavu besplatno uživanje u tom crnom napitku ukoliko se napišu stihovi. U Rijeci su tom akcijom bila obuhvaćena tri kafića, a u Delnicama »Tin« u kojem je recept »Stihom do kave« prihvatilo do 11 sati osamdesetak gostiju među kojima je bilo i nadarenih i za šalu spremnih pa se, između ostalog, pročitati moglo: »Biti pjesnik nije lako, ali piti kavu može svatko«, »Više volim piti, nego misliti«, »Dok ja jedem kruha, marmelade i putra, i dalje vjerujem u – bolje sutra!«, ali i onih koji odgovaraju osjećaju nestrpljivosti zbog preduge zime – »Kad će to proljeće – daj, daj!«, ili opisuju stanje u Hrvatskoj: »Boljeg života za mene nema, dok se u Saboru ne promijeni krema«. No, vrhunac je ipak citat iz knjige o kavi Julijane Matanović koji glasi: »Zapamtite, svijet je otišao k vragu onoga časa kad smo počeli govoriti dragim ljudima da nemamo vremena s njima popiti kavu«.
