Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
13. prosinca 2019.
Put na koji bi trebalo krenuti

Austrougarskoj valjale, nama nisu dobre: Zemljišne zajednice pomogle bi oporavku Gorskog kotara

Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Autor:
Objavljeno: 5. ožujak 2016. u 23:47 2016-03-05T23:47:14+01:00

Nekadašnje lokalne samouprave koje se upravljale zemljišnim zajednicama bile dužne dobit ulagati u razvoj mjesta. Slovenija i Slovačka pokazale da je povrat moguć, ali će put biti dug i neizvjestan

Put do povrata zemljišnih zajednica dug je i neizvjestan, ali na njega svakako treba krenuti kako bi se pokušalo onim krajevima Hrvatske, koji su svojedobno imali ovakav oblik uprave pomoći, u nastojanjima vezanim uz podizanje općeg standarda koji je mnogim, ponajprije ruralnim, sredinama osiguravao taj posebni oblik upravljanja zemljom i šumama kojim su rukovodile lokalne samouprave.

Uključiti javnost

U borbi za povrat i obnovu zemljišnih zajednica, istaknuo je prof. dr. Petak, nužno je što češće javnost obavještavati o toj temi kako bi se shvatilo koje mogućnosti postoje, a uz to inicijativu o povratu treba graditi odozdo, iz naroda, od općina i gradova, jer državi nije u interesu obnova takvog sustava zajedničkog vlasništva. Također je bitno u sve te aktivnosti uključiti što više uglednih ljudi i stručnjaka, što su Slovenci i Slovaci uspješno radili, napomenuo je Petak.

Ovakav je zaključak moguć nakon jučer u Delnicama održanog vrlo kvalitetnog stručnog skupa na kojem su trenutačno stanje s problematikom povratka i obnove zemljišnih zajednica Goranima predstavili vodeći hrvatski stručnjaci tog područja – prof. dr. Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu i prof. Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Ceste, škole, pilane...

Koliko bi obnova sustava zemljišnih zajednica značila Hrvatskoj, a posebno Gorskom kotaru, kroz niz upozoravajućih podataka o trenutačnom stanju s brojem stanovništva, zaposlenošću i životnoj dobi progovorio Tomislav Mrle, predsjednik Udruge Zemljišnih zajednica PGŽ-a, a Božidar Pleše, jedan od doajena borbe za povrat zemljišnih zajednica, podsjetio da su one nastale tako da je Austrougarska dio zemljišta i šuma dodijelila na upravljanje tadašnjim lokalnim samoupravama koje se bile dužne dobit ostvarenu na takvim zemljišnim zajednicama ulagati u razvoj mjesta.

– Građene su ceste, škole i kanalizacija, provođena elektrifikacija, vođena briga o socijalnim slučajevima, a znalo se zaradu zemljišnih zajednica, primjerice u Ravnoj Gori, iskoristiti i za gradnju pilane. Iako su 1947. godine zemljišne zajednice ukinute, znatan dio ranijih navika i poslova, pogotovo u krajevima bogatim šumom, preuzele su tadašnja državna šumska poduzeća koja su dio dobiti ulagala u razvoj mjesta gradeći ceste, pomažući društveni, kulturni i sportski život, ili čak i podupirući privredu izgradnjom tvornice drvenjače u Fužinama ili pogona izrade zglobnih traktora u Vrbovskom, podsjetio je Pleše. Sve to stalo je 1991. kad se krenulo u snažnu centralizaciju svega, pa i državnog poduzeća Hrvatske šume. 

Šumski lobi 

Postupak obnove bar dijela zemljišnih zajednica, čulo se na skupu, tehnički je izvediv, pogotovo ako postoji politička volja koje, do sada, baš i nije bilo. Na lokalnoj razini onako itekako postoji što su nazočnošću skupu potvrdili delnički gradonačelnik Ivica Knežević i dožupan Petar Mamula. No, konačna odluka donosi se ipak na državnoj razini, a tu je – bez obzira tko bo na vlasti – utjecaj šumarskog lobija toliko jak da ga nitko do sada nije uspio nadvladati. No, kako su poručili zagrebački profesori, odustajati ne treba.  

Da je obnova i povrat bar dijela zemljišnih zajednica moguć dokazao je zatim prof. Zdravko Petak predstavivši trenutačno stanje u Sloveniji i Slovačkoj gdje se nakon izlaska iz socijalističkog sustava, daklke 1991. odmah krenulo u proces povratka.

Dobro je znati

– Zakonima donesenim 1994. i 2015. godine Slovenci su uspjeli vratiti i obnoviti dio zemljišnih zajednica, a Slovaci su uspjeli stanje vratiti gotovo na nekadašnju razinu pa je danas 23 posto njihovih šuma u vlasništvu zemljišnih zajednica. Njihov način rada teško je preslikati u naše uvjete, ali je dobro znati kako su to realizirali, rekao je Petak naglasivši kako je jedan od temeljnih problema u Hrvatskoj to što naš Ustav razaznaje samo privatno i državno vlasništvo, a zemljišne zajednice su tzv. zajednička dobra, dobra koja nam je dala priroda i koja trebaju svi koristiti. 

Decentralizacija

Što i kako raditi da bi se moglo krenuti u proces povrata i obnove govorio je prof. dr. Ivan Koprić koji je istaknuo brojne probleme vezane uz realizaciju te ideje.

– Po nekim procjenama postoji oko 400.000 ovlaštenika zemljišnih zajednica koje bi najprije trebalo identificirati što je vrlo složen posao. Kad bi se to i učinilo pred državnom upravom bio bi ogroman posao vezan uz razgraničenje s raznim državnim i vlasnicima drugih zemljišta i financijsko-knjigovodstvene probleme s trgovačkim društvima poput Hrvatskih šuma koje bi ostale bez dijele imovine. Sve to tražilo bi jedan gotovo novi službenički aparat od lokalne do državne razine pa je pouzdanost toga što bi trebalo napraviti vrlo upitna, ali to ne znači da treba odustati. Ako se problem ne može riješiti u cijelosti, treba ga pokušati rješavati dio po dio pa bi se, možda, trebalo u početku fokusirati samo na one zemljišne zajednice koje su raspolagale šumama jer ih je manje. Točnije 1947. godine bilo je obuhvaćeno 40.500 jutara šume u odnosu na 620.000 jutara zemljišta. Nadalje, povrat zemljišnih zajednica moguće je tražiti i kroz posebne zakonske akte kakav je najavljeni Zakon o Gorskom kotaru, a najbolje bi možda bilo, umjesto dugog, iscrpljujućeg i neizvjesnog pravnog postupka, inzistirati na decentralizaciji državne vlasti i drugačijem strukturiranju javnih državnih poduzeća kakve su Hrvatske šume, rekao je prof. Koprić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.