Poziv na reakciju

Voda na Liburniji bit će još skuplja nego sad ako se vodovod spoji s riječkim

Marina Kirigin

Doneseni zakon ne nosi ništa pozitivno – Marko Maslić / Snimila Marina KIRIGIN

Doneseni zakon ne nosi ništa pozitivno – Marko Maslić / Snimila Marina KIRIGIN

Dođe li do udruživanja vodouslužnih tvrtki, za promjene će biti prekasno – kaže Maslić, dodajući da još nije kasno da se donesu hitne gradske i općinske odluke kojima će zaštititi imovinu građana



OPATIJA Broj vodouslužnih tvrtki na području Hrvatske s trenutačnih 170 trebao bi se smanjiti na 38 tvrtki, a u Primorsko-goranskoj županiji to bi značilo da bi umjesto sadašnjih osam tvrtki djelovale samo tri. Tako propisuje novi Zakon o vodnim uslugama koji je donesen u srpnju ove godine, a koji podrazumijeva udruživanje vodouslužnih područja.


Takvim udruživanjem, država smatra, trebala bi se izjednačiti cijena vode na vodouslužnim područjima, ali i smanjiti broj radnih mjesta u javnim tvrtkama koje su mahom sve u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.


Iako »na prvu« sve ovo zvuči vrlo pozitivno i dobro, Marko Maslić, predsjednik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske, ukazuje da će udruživanje proizvesti nove troškove, poskupiti cijenu usluge, smanjiti broj radnih mjesta, odnosno neke usluge na određenim područjima učiniti nedostupnima, a da će ona područja s razvijenim sustavom vodoopskrbe, koja već dugi niz godina ulažu novac u sustav, biti zakinuta jer će se sva sredstva usmjeravati na ona manje razvijena.




– Novi Zakon o vodama i naknadno doneseni Zakon o vodnim uslugama su definitivno na tragu smanjenja vodnouslužnih područja. Jedan i drugi zakon predviđaju gašenje oko 130 vodouslužnih poduzeća u RH. Doneseni zakon ne nosi ništa pozitivno. Zato imamo pravo prosvjedovati i djelomice pokušati utjecati na nepravilnosti i štetu koja bi mogla nastati primjenom ovih zakona, baš kako smo to napravili i kada je u pitanju bio Zakon o komunalnom gospodarstvu, a kada smo spasili pogrebne usluge koje su trebale izaći iz komunalnih društva i postati usluge novonastalih privatnih firmi – govori Maslić koji je već punih 15 godina na čelu ovog sindikata koji u RH pokriva 218 komunalnih trgovačkih društava od Iloka do Dubrovnika.


Ispunjeni kriteriji


Maslić objašnjava da je prema novom zakonu predviđeno da trgovačka društva u vlasništvu JLS-a mogu ostati samostalna jedino ako ispunjavaju jedan od osnovnih kriterija, a to je da prodaju najmanje 2 milijuna kubika vode, kao i ustrojene sve ostale službe da bi mogli raditi kvalitetno i sukladno zakonu.


– Znači, Liburnijske vode ispunjavaju te kriterije i jednostavno su nepravedno, prema novom zakonu, svrstane u vodouslužno područje skupa s Čabrom, Vrbovskim, Delnicama, Rijekom, Cresom i Lošinjem. Znači, udruživanjem vodouslužnih područja dogodilo bi se da organizacija usluge za cijelo to područje ima jednu upravu i to vjerojatno s centrom u Rijeci jer je Vodovod i kanalizacija Rijeka daleko najveći sustav na tom području. Ne smije se zaboraviti da su do prije tridesetak godina, ali i prije tog razdoblja, društveno-političke zajednice, općine i gradovi donosile odluke po kojima su se od samodoprinosa plaćali i gradili određeni objekti, a onda su ta javna ulaganja 1998. godine postala nečije vlasništvo i otišla u privatne ruke. Istu stvar vidim i u ovom slučaju. Građani Opatije, odnosno bivše Općine Opatija, otplaćivali su kredite i zajmove kojima su se omogućile investicije u komunalnu infrastrukturu, plaćali račune uvećane za četiri kune po kubiku kako bi se izgradili vodovod i kanalizacija. Čelnici JLS-a s područja bivše Općine Opatija su u zabludi ako kažu da će, pošto Zakon predviđa, biti jedinstvena cijena vode koje pruža vodouslužno trgovačko društvo i da će u tom slučaju biti smanjena cijena kubika vode za korisnike. To nije točno, troškovi će debelo porasti. Najbolji primjer u cijeloj toj priči je pokazan na mnogim mjestima u RH koja su isto tako ujedinjavanjem, da bi umanjila troškove određenih pogona, dovela do toga da su ostali bez radnika, nemaju adekvatnu radnu snagu. Prema tome, imamo ogromno iskustvo da možemo na ovaj način i sugerirati vlasnicima trgovačkih društava koja idu u nova vodouslužna područja da se pokušaju malo više angažirati kako su to napravili u Istri i u Đakovu, ali i u dijelu PGŽ-a. Vidljivo je da su Novi Vinodolski i Crikvenica ostali samostalni i njihova imovina neće preći u nekakvu zajedničku imovinu novonastalog trgovačkog društva, nego će ostati tamo gdje su se izdvajala sredstva.


Manje radnih mjesta


S druge strane, možda je to zločesto, ali ću primijetiti da s tog područja dolazi jedan od ministara u Vladi RH koji se vjerojatno potrudio da zaštiti imovinu tih dviju jedinica lokalne samouprave. Na ovom području samostalan je ostao i Krk. Isto tako, mogu pretpostaviti da je bivši direktor Hrvatskih voda, sadašnji direktor krčkih Ponikava, sudjelovao u izradi kriterija i karata koje su u javnoj raspravi i kojima istječe rok javne rasprave, a sve kako bi osamostalio i zadržao svoju imovinu o okviru komunalnog društva odnosno JLS-a – rekao je Maslić koji je iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike, koje je zadužilo Hrvatske vode da izradi ovaj prijedlog, dobio informaciju da se za zaštitu Liburnijskih voda (u vlasništvu JLS-a s Liburnije) da ostanu samostalna uslužna jedinica zasad pobrinula samo Uprava društva Liburnijskih voda.


– Po našim procjenama, novi zakon, odnosno nestajanje ovolikog broja komunalnih društava, dovelo bi do ukidanja 1.000 do 1.500 radnih mjesta. Uzmimo primjer Elektroprimorja. U Opatiji više nema ni dežurne osobe, sve je preneseno u Rijeku. To će se dogoditi i dozvoli li se spajanje pogona u Opatiji, Rijeci, Cresu, Čabru, Vrbovskom, Delnicama, Lošinju, neminovno će trebati manje zaposlenih, što će se odraziti i na kvalitetu usluge na terenu. Vodovod i kanalizacija Rijeka ima staru vodovodnu mrežu, samim time i velike gubitke od oko 30 posto. S druge strane, Liburnijske vode imaju vrlo razvijen sustav vodoopskrbe, izgrađenu novu mrežu u koju su uložena vlastita sredstva koje plaćaju i otplaćuju još uvijek građani kroz povećanu cijenu komunalne usluge, odnosno vode. Spajanjem ovih dvaju sustava, Liburnijske vode ubuduće bi tako financirale manje razvijenu infrastrukturu riječkog vodovoda – govori predsjednik jednog od vodećih sindikata u Hrvatskoj koji broji više od 11.000 članova.


Pogubna politika


Maslić je podsjetio i na Zakon iz 2014. godine prema kojemu se iz ukupnog komunalnog sustava izdvajala voda pa je tako iz komunalnog društva Komunalac nastala još jedna firma, Liburnijske vode. On smatra kako su takve radnje poduzete kako bi se pripremio teren za privatizaciju ili davanje u koncesiju. Koliko bi takva politika upravljanja vodama bila pogubna, objašnjava primjerom Mađarske i Bugarske čiji građani ni na javnim špinama više ne mogu piti vodu.


– Iz svih ovih razloga osjećam potrebu da upozorim čelnike JLS-a s opatijskog područja, kao i same građane, koji su svojim sredstvima sudjelovali u izgradnji, poboljšanju i proširenju komunalne infrastrukture, da dignu svoj glas i zaštite vlastitu imovinu zbog sebe i onih koji dolaze poslije. Dođe li do udruživanja vodouslužnih tvrtki, za promjene će biti prekasno – zaključio je Maslić, dodajući da još uvijek nije kasno da se donesu hitne gradske i općinske odluke u kojima će zaštititi imovinu svojih građana »jer u jednom većem društvu neće više biti prilike upravljati«.