Kada je prije dvanaestak godina austrijski penjač, gorski vodič i »scout« za filmske lokacije Leo Baumgartner popularizirao penjanje u Istri započevši opremati novo veliko penjalište iznad Roča, malo tko je, osim penjača, slutio da će sportsko penjanje postati turistički adut tog dijela Istre.

Kratke, do 40 metara visoke stijene opremljene ekspanzivnim klinovima koji penjačima »jamče« sigurnost ukoliko znaju kako ispravno koristiti ostatak opreme, nisu tada bile novost u Istri.

No kvaliteta opremljenih penjačkih »smjerova« – kako se razne linije uspona nazivaju u penjačkom žargonu – u novim istarskim penjalištima koje su nakon Lea i njegove ekipe sve više počeli opremati i lokalni penjači, te znalci iz Italije i Slovenije, privukla je veliki broj penjača iz svih dijelova svijeta. Istra je u posljednjih deset godina postala svjetski penjački »hot spot«, a Roč i okolica Buzeta dodatno su turistički profitirali od stotina penjača koji tu sve češće navraćaju u periodu od jeseni do proljeća.

Nije to ništa neobično – mnoge lokacije diljem svijeta, kojima turizam možda i nije bio primarna financijska »baza« danas žive uglavnom od ljubitelja stijena i vertikale i često samo o odnosu lokalne zajednice ovisi koliko će taj potencijal biti iskorišten.

Svjetska senzacija

Iako je Kvarner pomalo u sjeni atraktivnih i brojnih istarskih penjališta, entuzijasti iz lokalne, mahom riječke penjačke zajednice još su od devedesetih godina počeli opremati nekolicinu lokacija, a posljednjih desetak godina i ovo područje nudi sve bolje penjačke adute. Vjerojatno najljepše novo kvarnersko penjalište nalazi se iznad Medveje, u neposrednoj blizini Lovranske drage.

Impresivne stijene penjačima nude dvostruki užitak – odlične raznolike smjerove s fenomenalnim pogledom na Kvarnerski zaljev. Donedavno je ova lokacija bila poznata samo lokalcima i uskom krugu slovenskih i talijanskih penjača, no dobar glas daleko se čuje i prošle je godine iznad Medveje navratila jedna od najvećih penjačkih zvijezda svih vremena, višestruki svjetski prvak – Čeh Adam Ondra.

Vrhunski penjač čiji svaki »korak« na društvenim mrežama prate fanovi diljem svijeta po vlastitom je priznanju u Medveji imao jedan »od boljih sportskih dana u životu« i novo je hrvatsko penjalište preko noći postalo svjetska senzacija.

Stijene iznad Medveje su 2009. godine počeli opremati članovi sportsko-penjačkog kluba Rirockclimbing iz Rijeke, isprva uz djelomičnu pomoć lokalnih sponzora, a onda i Županije Primorsko-goranske. Kao i kod svakog takvog slučaja, u stvaranje novog penjališta uložena je velika količina volonterskog rada, vlastitih sredstava i entuzijazma dijela penjačke zajednice, od stvaranja i čišćenja pristupnih puteva do iznimno napornog i pomalo vizionarskog opremanja raznih »linija«, odnosno »smjerova« u stijeni.

Foto Vladimir Šoić

Svoj je doprinos ubrzo dala i grupa talijanskih i istarskih penjača i penjalište je zaživjelo u punom sjaju. Od prošle godine, kad se po prvi put našlo u nekoliko dostupnih penjačkih ukoričenih »vodiča«, Medveja je, bez pretjerivanja, postala jedna od najatraktivnijih hrvatskih penjačkih lokacija u kojoj se, između ostalog, nalazi i najteži hrvatski sportsko-penjački smjer – dodatni mamac svjetskim zvjezdama koje traže teške, a atraktivne izazove.

Gradsko penjalište

»Najfriškiji« penjački biser koji je odnedavno vrlo zanimljiv hrvatskim i stranim penjačima nalazi se tek kojih desetak kilometara dalje, na stijenama u neposrednoj blizini Brseča. Za njegovo opremanje također je mahom zaslužna austrijska ekipa, a lokalni penjači dodatno su posljednjih godina uredili ovu lokaciju koja ljubiteljima penjanja pruža jedinstveni doživljaj – penjanje po liticama iznad mora.

Ista ekipa koja je »otkrila« penjački potencijal iznad Medveje, posljednjih nekoliko godina novo penjalište radi i u kanjonu Rječine. Iako se čini kao neobična lokacija za mini penjačku arenu, upravo bi nesvakidašnja i prekrasna priroda ove, još uvijek nedovoljno cijenjene riječke prirodne atrakcije dala penjalištu posebnu draž, a samo penjalište dodatnu sportsku i rekreativnu vrijednost kanjonu Rječine.

– Krenuli smo u izradu penjališta zato jer je to lokacija koja je praktički u samom gradu, a istovremeno se radi o prekrasnom prirodnom ambijentu. Rječina bi trebala postati svojevrsni gradski brend, mjesto gdje možeš pobjeći iz gradske buke u divlju prirodu, šetat, trčati, spuštati se kajakom niz Rijeku, a zadnjih godina i penjati, pojašnjava Jasna Božić iz Rirockclimbinga prednosti »riječkog« kanjona.

Trenutno se u kanjonu nalazi dvadsetak penjačkih smjerova, na dvije različite lokacije, a riječki penjači se nadaju da će njihovu viziju i trud u budućnosti još bolje prepoznati i Grad, Županija i nadležne turističke zajednice.

Kanjon Rječine, inače, nije prvo riječko »gradsko« penjalište. Ta čast pripada stijeni na Velom vrhu iznad Drenove koju riječki alpinisti i penjači iz kluba Čopalj i Riječkog alpinističkog kluba već godinama koriste kao idealni poligon za brzi poludnevni trening. Baš kao i u slučaju primjera s kanjonom Rječine, malo penjalište na Velom vrhu dodatno oplemenjuje ovu atraktivnu »prirodnu« riječku lokaciju, za koju, nažalost, iako nudi doticaj s prirodom na samom rubu grada, i dalje ne znaju ni mnogi Riječani.

Novi smjerovi

Navedni primjeri nisu, naravno, jedini kvarnerski penjački aduti. Iznad Grobnika, na slikovitom brdu Kamenjak nalazi se jedno od najstarijih penjališta u ovom dijelu Hrvatske, koje pored niza lakših smjerova pogodnih za početnike nudi i smjerove u dvije dužine, a cijela je lokacija pogodna za vruće ljetne mjesece kad Kamenjak pruža bijeg u hladniju atmosferu.

Malo dalje,u blizini ceste prema Platku penjački dan može upotpuniti i malo penjalište Vela Peša s koje puca sjajan pogled na Grobničko polje. S druge strane zaljeva, pak, pored Medveje i Brseča, penjanje s pogledom na Kvarner nudi i malo penjalište Zijavica visoko iznad Mošćeničke drage.

Sportskom penjanju, najnovijem olimpijskom sportu koji će premijeru na Olimpijskim igrama doživjeti 2020. godine popularnost rapidno raste iz godine u godinu. Iako smo po uvjetima i mogućnostima daleko od tradicionalnih penjačkih nacija, Hrvatska od prošle godine ima i svjetskog juniorskog prvaka u penjačkoj disciplini »boulder«.

Penjanje postaje sve popularnije među djecom i mladim generacijama, a penjališta u prirodi idealan su poligon i za ambiciozne sportaše i za rekreativce. Ne čudi stoga da razvoj ove outdoor insfrastrukture znači i sigurno ulaganje u turizam.

Kad se navedenim kvarnerskim penjačkim lokacijama pribroji i obližnje vrlo popularno penjalište u Golubinjaku koje je prošle dvije godine niz hrvatskih penjača pojačao za cijeli niz novih smjerova, te atraktivno ljetno penjalište iznad Baške – djelo slovenskih entuzijasta, dobije se cjelina koja uvelike povećava outdoor atraktivnost hrvatskog Primorja.