Sezona "mršavih" turista

Kriza i gurmane okrenula jeftinoj hrani: restorani prazni, gosti jedu u supermarketima

Alenka Juričić Bukarica

Slovenaca nema, domaćih gostiju je vrlo malo, Talijana je manje i imaju manje novca, a čak ni Nijemci nisu što su nekada bili i puno više paze gdje će trošiti pa restorani koji na karti nemaju pizze, pašte i rižota zjape prazni, a najveće su gužve u fast foodovima i supermarketima 



OPATIJA, LOVRAN  Turisti ništa ne troše, katastrofa su, samo spavaju i kupaju se… Svake godine takve izjave vrište sa svih strana i njima se želi ukazati da su gosti ovakvi, onakvi, ukratko loši. Međutim, tko je »loš«, a tko »dobar«, vrlo je teško reći jer to koliko će eura ili kuna taj famozni gost ostaviti u Hrvatskoj ovisi o doista mnogo faktora. Od sveprisutne ekonomske krize, koja je, primjerice Talijane i Slovence bacila na koljena, pa čak do toga ima li više ili manje tigrastih komaraca na terasi, na što je ukazao jedan ugostitelj prilikom našeg jučerašnjeg obilaska Opatijske rivijere u potrazi za odgovorom kakva je po pitanju potrošnje, ali i općenito broja gostiju, ovogodišnja glavna turistička sezona.


    


   Da ni onima koji prodaju jednostavnija jela poput pizza i hamburgera na Slatini nije sezona iz bajke, potvrdio nam je Ivica Ivšić, voditelj buffeta Batana. 


   – Sezona je slaba. Dobro je bilo tek posljednja četiri dana, prije toga loše. I sada će opet biti pad, a da pravog skoka nije ni bilo. I ne troši se, najveća gužva je tu gore iznad u marketu. Sedamnaest godina radim ovaj posao, ali da je bilo ovako teško, doista se ne sjećam. Prije smo bili u Njivicama gdje je promet padao, ali od jedne Opatije smo kolege i ja puno više očekivali. Osobito na ovakvoj lokaciji bi trebali biti znatno puniji, ispričao nam je ovaj ugostitelj ukazujući kako su tek ovih dana talijanski gosti stigli u većem broju. No, i ovi gosti, koji su bili poznati kao veliki potrošači, osobito što se gastronomije tiče, nemaju novca. Domaćih gostiju gotovo da i nema, a Slovenaca uopće.   – Pa čak ni Nijemci nisu što su nekad bili, puno više paze na troškove, kaže, dodajući kako se i ovdašnji restoran može zatvoriti u 23 sata što pokazuje na manjak gostiju iz Italije koji su u pravilu kasni gurmani te kako u konačnici nema onih slučajeva iz nekih drugih vremena kada su restorani za jednim stolom u jednoj večeri izijenili dvije, tri ili više grupa gostiju. 

   Tako ni ove godine nije rijetkost da više gostiju naruči jednu salatu pa je podijele, a da su i gosti iz Njemačke štedljiviji ili se radi o nekom novom profilu gosta, lijepo govori priča koju nam je prošlog vikenda ispričao jedan trgovac uz prometnicu rekavši kako se do ove godine nije vidjelo Nijemca da ruča uz cestu s haube. A to ove godine nije izuzetak. 


      U Lovranu također se žale na jako slabu sezonu i slabu potrošnju. Tako je Igor Štanger, vlasnik restorana Štanger i predsjednik Ceha ugostitelja Primorsko-goranske županije, situaciju lijepo ilustrirao riječima – »uvijek smo imali ljudi iz kampa u Medveji na ručku ili večeri, a sada od tih gostiju nema nikog«.   – U kampu su smanjili ili ukinuli stacionar što je promijenilo strukturu gostiju. Također gosti se ne vraćaju zbog pretraživanja vrećica i torbi na plaži od prije nekoliko godina. Toga više, istina, nema, ali je ostalo u percepciji ljudi. Upravo jučer sam bio na plaži i ovdašnji ugostiteljski objekti su bili zatvoreni ili napola prazni. To sve govori. Tu su i akcije koje daju hotelijeri preko portala za skupnu prodaju, a koji ruše cijenu i dovode goste koji nemaju novca i ne troše van smještaja. Potrošnja gostiju u vanpansionu je odraz i nositelja ponude, a to je hotelska kuća, u našem slučaju najvećeg LRH. U Mošćeničkoj Dragi, primjerice, hotel Marinu pretvorili su u all inclusive hotel i samim time smanjili promet i potrošnju ostalima u destinaciji. Dugoročno je to loše jer svi gube, ali vlasnik gleda jedino trenutni profit, kaže je Štanger. Na pitanje ima li gostiju koji su spremni potrošiti u restoranu, kazao je kako se uglavnom radi o gostima koji su kupili kuće ili stanove na ovom podučju ili gostima nekih manjih hotela u lovranskim vilama. 

   – Potrošnja pada u svakom slučaju. Mi smo tome pokušali prilagoditi i kartu. Činjenica je da u špici sezone ide najbolje jeftinija hrana, pizze, pašte, rižoti. Problem je što se ne radi samo o jednoj lošoj godini, već je to postao trend i ne vidim da će se nešto promijeniti nabolje, kazao je Štanger zaključivši kako se najveće gužve mogu vidjeti u supermarketima.


Da nekima sezona ipak nije tako loša pokazuje primjer lovranske pizzerije Lovranski pub čiji nam je vlasnik Sanjin Pavinčić kazao kako je promet bolji nego lani. 


   – Nama je promet i nešto veći nego prošle godine. Za sada je dobro. Ovo je ponuda dostupna svima u kojoj smo pokušali uskladiti cijene, ali dati i kvalitetu. Gostima tako nudimo 55 vrsta pizza, koje nose imena kvarnerskih mjesta, i 44 vrste piva. Ujedno smo uložili u marketing, a imamo i markicu Kvarner food objekta. Dakle, cilj je održavati kvalitetu i ulagati u maketing, odnosno utjecati na ono na što možemo, kazao je Pavinčić te dodao kako ga veseli kad gosti iz Italije, domovine pizze, kažu da nisu jeli bolju pizzu nego ovdje. Kako doznajemo, ima puno stalnih gostiju. 


   – Drago mi je kada se gosti vraćaju, a za to je bitno ostvariti taj dobar kontakt s gostom. Oni to znaju cijeniti i onda su spremni i potrošiti, dodao je vlasnik ove lovranske pizzerije u kojoj kažu kako su, primjerice, Nijemci dobri potrošači koji će naručiti aperitiv, nekoliko piva, pizze, desert… Zanimljivo, iako im je na raspolaganju nekoliko desetaka vrsta piva, piju samo – hrvatsko.