Iako legenda kaže da je brtošinka prije više od stotinu godina stigla u Lovran iz Južne Amerike i da je nazvana po pomorcu koji ju je donio – Brtošiću, novija istraživanja ukazuju da je zapravo stigla iz Kanade. Na Lovranšćini se prilagodila uvjetima i ima nešto drugačije morfološke osobine
OPATIJA Slatka ko lovranska črešnja na zajike – stihovi su pjesme »Lovranske črešnje« opatijskog autora Dražena Turine Šajete koji je ljubav iz djetinjstva usporedio sa slatkim plodom lovranske trešnje. Pjesma je to koja govori ne samo o izuzetnom ukusu ploda već i o njezinom značenju za stanovnike Lovranšćine i okolnog područja. Neki će reći da su ih lovranske črešnje – brtošinke odgojile, pritom se prisjećajući kako su se u ranu zoru penjali na stabla, skupljali plodove, a njihove su ih majke brže-bolje u pletenim košaricama nosile na liburnijske i riječku tržnicu. Lovranske trešnje zbog svog posebno slatkog okusa izuzetno su bile i danas jesu cijenjene pa je mnogima, koji su se njima bavili, to bila i dobra financijska injekcija u kućanstvu.
Mladen Brajan kaže kako je upravo sada, u proljeće, pravo vrijeme za sadnju stabala lovranskih trešanja, a kako se u ovom trenutku sadnice mogu nabaviti u Vrtnom centru u Viškovu.
– Lovranska trešnja proizvodi se u ovlaštenom rasadniku u Dalmaciji svake dvije do tri godine pa nije redovno na tržištu. Znači, s obzirom da je trenutno na tržištu, tek za dvije sezone bit će ponovno ako za nju bude interesa. Sadnice lovranskih trešanja su u ovom trenutku u prodaji i ovlašteni distributer za lovransku trešnju je rasadnik na Viškovu. Kako je bila duga zima, treba požuriti sa sadnjom jer će brzo krenuti visoke temperature i vegetacija – govori Brajan koji se nada da će doći i do većeg interesa za sadnjom.
Slastice i jela
Brtošinka, iako postoje i druge vrste na području Liburnije, zasigurno ima status kraljice svih trešanja. Brtošinka je postala brend Lovrana i Lovranšćine, a zahvaljujući ovom slatkom plodu u mjesecu lipnju održava se manifestacija Dani črešanj va Lovrane ili popularno prozvana Črešnjada. Dani su to kada ugostiteljski objekti nude prvenstveno slastice s ovim plodom, ali sve češće postoje i razne druge kombinacije u kojima se trešnja koristi – izrada glavnih (slanih) jela, rižota, pašti, koktela. Tako je uz lovranski marun i šparuge, črešnja u Lovranu dobila kultni status.
Legenda kaže da je brtošinka prije više od stotinu godina stigla u Lovran iz Južne Amerike i tada je nazvana po pomorcu koji ju je donio – Brtošiću. Ipak, novija istraživanja ukazuju da je lovranska trešnja stigla iz Kanade. Nekoć su se trešnje u lovranskim vrtovima redovno sadile, međutim, s vremenom je zanimanje za uzgoj trešanja počelo opadati. Vrtovi su se zapuštali, a trešnja, ako se ne pobere i očisti, presahne. Dodatan problem bio je i taj što se uglavnom sadila samo ona najbolja – brtošinka, sorta koja se ne može sama oploditi, već su joj potrebni oprašivači, odnosno druge sorte, što je rezultiralo smanjenjem rodnosti lovranske trešnje.
Hrustav plod
U periodu od par godina na području Lovranšćine izdvojene su te prave brtošinke što je napravljeno po iskustvu starijih ljudi. Utvrdili smo na tri stabla na različitim pozicijama da su ista i definirali da je to ta lovranska trešnja. Onda se krenulo u njezinu genetsku identifikaciju i opis sorte. Utvrđene su njezine morfološke osobine, veličina ploda. Utvrđeno je da je plod krupan, hrustav, veći od osam grama i utvrđeno je da postoji problematika nerodnosti. Došli smo do rezultata da ona može biti vodeća sorta po svojoj kvaliteteti.
Našli smo da je ishodišno došla iz Kanade i da ju je donio pomorac. Na Lovranšćini se prilagodila uvjetima i ima nešto malo drugačije morfološke osobine. Potom je uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, što znači da se može pod kontrolom tih matičnih stabala normalno razmnožavati. To je jedina mogućnost da se lovranska trešnja kao sadnica vrati u ovaj prostor – objašnjava Opatijac Mladen Brajan, diplomirani inženjer agronomije i savjetnik za poljoprivredu u Primorsko-goranskoj županiji koji je ujedno i organizator proizvodnje sadnica lovranskih trešanja.
Puna rodnost
Sve poduzete akcije omogućile su revitalizaciju lovranskih trešanja koje su danas zaštitni znak Lovrana, ali i opstanak gastro manifestacije. Iako ne postoje konkretni podaci o broju stabala lovranskih trešanja na Liburniji, Brajan kaže kako se dosad provedenim akcijama zasigurno posadilo oko dvije-tri tisuće novih sadnica koje će za koju godinu doseći svoju punu rodnost, naravno uz uvjet da netko o njima brine.
– Teško je znati koliko ima stabala lovranskih trešanja na liburnijskom području jer ne postoje veći nasadi. Obično su ljudi sadili od jedne do deset, maksimalno dvadeset stabala pa se to teško može pratiti. Ipak, kroz nekoliko akcija s Općinom Lovran i distribucijom posljednjih godina posadilo se 2.000 do 3.000 sadnica – zaključio je Brajan koji podsjeća kako je brtošinka brend, lovranska sorta koju treba turistički valorizirati.
