Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
21. siječnja 2020.
Posljednja šansa

IZ SLAVONIJE NA OTOK Mladi liječnik otkriva zašto je s obitelji doselio na Lošinj

IZ SLAVONIJE NA OTOK Mladi liječnik otkriva zašto je s obitelji doselio na Lošinj
IZ SLAVONIJE NA OTOK Mladi liječnik otkriva zašto je s obitelji doselio na Lošinj
Autor:
Objavljeno: 10. ožujak 2019. u 13:14 2019-03-10T13:14:04+01:00

Može li otok biti posljednja šansa za ostanak liječnika u Hrvatskoj prije odlaska u inozemstvo? Može, a to dokazuje primjer dr. Daniela Bačića, mladog liječnika obiteljske medicine koji se prije nepunih godinu dana doselio na Lošinj i počeo raditi u tamošnjem Domu zdravlja. Nakon završetka Medicinskog fakulteta u Zagrebu 2015. godine, Bačić je do preseljenja na Lošinj, kao obiteljski liječnik radio u svom Slavonskom Brodu, a danas kaže da se brzo naviknuo na život na otoku.

– Na Lošinj sam stigao u svibnju 2018. godine zajedno sa suprugom, naravno trbuhom za kruhom. Meni kao liječniku nije bio osobit problem zaposliti se diljem Hrvatske zbog već opjevanog kroničnog nedostatka liječnika, ali je moja žena kao psiholog već duži niz godina bez posla na neodređeno. Na otok smo došli iz Slavonije, otvorili su nam se natječaji, premda supruzi ponovo na određeno. No, složili smo se da će nam Lošinj biti posljednji korak pred odlazak preko granice. U prilog Lošinju je išla sasvim zavidna zdravstvena zaštita na otoku, prisutnost osnovne i srednje škole te vrtića na koji smo računali s bebom koja nam je bila na putu. Zaljubljenici smo u prirodu, što je svakako najjači adut Lošinja, posebno ako se uzme u obzir da smo krenuli iz Slavonskog Broda gdje pitanje rafinerije i aktualna zagađenja vode ipak igraju ulogu. Oboje smo prije dolaska obavili razgovor s poslodavcima, gdje je meni rečeno da će smještaj biti osiguran. S obzirom na to da smo selili iz vlastitog stana koji je zahtijevao samo režije i s obzirom na cijene najamnina na Lošinju, drugačija varijanta nije bila isplativa.

Prvotni dogovor je uključivao gradski kadrovski stan što se izjalovilo i na koncu završilo tako da smo sami privatno našli smještaj čiju najamninu sufinanciraju Dom zdravlja PGŽ-a i Grad Mali Lošinj. U principu sve je super, ali je nemoguće u potpunosti prilagoditi životni prostor sebi, opisuje svoj dolazak na Lošinj dr. Bačić koji se nakon završenog staža u Općoj bolnici Slavonski Brod u Slavoniji najprije zaposlio na neodređeno u ambulanti obiteljske medicine.

Velika ambulanta

Iako je poslije fakulteta imao priliku javljati se na razne specijalizacije u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, dr. Bačić tvrdi da je odmah odabrao obiteljsku medicinu.
– Kroz fakultet sam iz godine u godinu imao više »omiljenih predmeta« i teško bih se usmjerio u jednom pravcu. A obiteljska medicina dodiruje jedno široko područje medicine i puno toga se liječnik obiteljske medicine dotakne, što me zapravo u potpunosti zadovoljava. Također, dugotrajna veza koja se s pacijentom uspostavlja u ambulanti obiteljskog liječnika, posebne je vrste te je također faktor koji je utjecao na moj odabir. Na Lošinju sam preuzeo prilično veliku ambulantu s oko 2.000 osigurnika, što je otprilike jednak broj kao i ambulanta u kojoj sam radio u Slavonskom Brodu, tako da sam otprilike unaprijed očekivao velik dnevni broj pregleda. Meni je trebalo sigurno dva do tri mjeseca da uhvatim pravi ritam, da sa svojom medicinskom sestrom ostvarim valjanu suradnju, kao i s ostatkom djelatnika koji čine našu ispostavu na Lošinju. Trebalo mi je da vidim kako ambulanta diše, da upoznam lica i da uz njih vežem priču, opisuje svoje prve liječničke korake na otoku dr. Bačić.

Dislociranost

Kao prvu specifičnost rada na otoku ovaj mladi liječnik navodi dislociranost i udaljenost, bilo da je riječ o središnjoj upravi Doma zdravlja, bilo Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Kako kaže, sva administracija i razgovori s upravom koje je potrebno obaviti osobno, iziskuju od otočkog liječnika svladavanje kilometara i kilometara.
– Faktori kao što su bura, jugo, tramontana i ostali vjetrovi koje ne znam nabrojiti, zatim vozni red trajekta, Krčki most, možda se čine zanemarivi, ali u neizvjesnim situacijama zapravo igraju ključnu ulogu i meni i pacijentima. Odgovornost u odluci hoćemo li liječiti ambulantno, nadzirati pacijenta putem stacionara ili proslijediti ga dalje za KBC Rijeka, među vodećim je stresovima za liječnika na otoku. U suštini, pacijenti najviše žele da se sve riješi u ambulanti, nikome se pretjerano ne ide u Rijeku. Zato se sluša jedna strana, pa onda druga i na koncu donosi odluka najvećeg benefita. Naravno, sve nejasnoće se rješavaju na zajedničkim sastancima koje imamo jednom tjedno i koji pitanja sagledaju iz više kutova, nudeći pritom korisne odgovore.

MALA SREDINA U KOJOJ SVE »KLAPA«

Postoji potencijal u kirurškoj dvorani koja je godinama ugašena, kao i rodilištu koje je nekada postojalo pa imamo novorođenih na trajektu čiji porod nerijetko vodi kolega zatečen u situaciji, bez iskustva. Svakako nam je na Lošinju nužan centar za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti. Mala smo sredina, svi se međusobno dobro poznajemo, u stalnom smo kontaktu i smatram da dobro trijažiramo, da hitnoće ne čekaju na obradu i da su obrade visoke kvalitete i vođene isključivo strukom, ističe dr. Bačić.

Naravno, tu je i drugo podneblje koje nosi i nešto drukčiju problematiku zbog koje se pacijenti javljaju u ambulantu. U unutrašnjosti mi se, recimo, nitko nije javio zbog uboda morskog ježinca. Različiti su alergeni, ozljede su drugog karaktera, udio kroničnih bolesti nešto drukčije raspodijeljen, slika uzročnika zaraze nešto različitija i koncentriraniji su problemi ovisnosti, kaže dr. Bačić dodajući kako su mu u razdoblju uhodavanja bili dobrodošli i uvijek korisni savjeti kolega.

Puno toga drukčije

Na otoku se trebao naviknuti da pojedine rezultate dijagnostičke obrade treba dulje čekati jer se uzorci šalju u Rijeku pa kroz određen vremenski period nalaz stiže natrag, a novost mu je bila da se za pojedine uzorke slanje u Rijeku pacijentima dodatno naplaćuje, unatoč dopunskom osiguranju. Sanitetski prijevoz je ograničen i kada se pacijenti ujutro zapute u Rijeku, mogućnost daljnje organizacije sanitetskog prijevoza tog dana više nije opcija. Opskrba potrošnog materijala za ambulantu također je vezana za Rijeku i nije fleksibilna, a tu je i problem organiziranja zamjene za vrijeme godišnjeg odmora ili neočekivanih bolovanja te popunjavanje kadra za turističku ambulantu tijekom ljetnih mjeseci koju često pokrivaju matični liječnici po satnici u visini od 50 kuna po satu.

– Ipak smatram da je standard zdravstvene zaštite ovdje na zavidnom nivou i ponosan sam što sam njenim dijelom. Radiološki, kirurški, internistički tim i odjel dijalize, zatim 24-satni nadzor na stacionaru, hitna medicina, dentalna medicina, obiteljska medicina, laboratorij koji radi punom parom, javno zdravstvo, pedijatrijski i ginekološki tim, zatim Lječilište u Velom Lošinju koje pokriva fizikalnu i dermatološku djelatnost i koje omogućuje stacionarnu rehabilitaciju – ipak su sasvim pristojan nivo. Mjesečni dolasci psihologa, ortopeda, oftalmologa, otorinolaringologa i psihijatra, koji doduše nisu redovni, dodatno upotpunjuju opseg specijalističke skrbi. Nažalost, broj pregleda koje specijalist obavi u dane dolaska na otok ograničeni su i pojedini pacijenti čekaju po nekoliko mjeseci da red dođe na njih. Istaknuo bih korektnu suradnju sa sanitetom, patronažnim timom, ali i kućnu njegu koja je, čini mi se, nedostatna, ističe dr. Bačić.

Razni sadržaji, ugodni ljudi

Mladi liječnik nam kaže da se navikava na život na otoku, a i ugodno je iznenađen sa sadržajima koji su ga dočekali na Lošinju.

– Ima tu svega pomalo, od sportsko-rekreativnog sadržaja do kulturnog i obrazovnog. Vršnjaci s kojima sam dosad provodio vrijeme, više su nego ugodno društvo, a takva je i većina otočana. Neobavezni susreti i usputni razgovori su pozitivni i ugodni – dojmovi su ovog mladog Slavonca koji nam kaže da je odavno rečeno što je potrebno i što sustav mora ponuditi mladim liječnicima kako bi ostali u Hrvatskoj nakon završenog fakulteta. Pitamo dr. Bačića može li liječnike na otoke privući i subvencija lokalne samouprave kakvu je nedavno dala jedna općina na Hvaru ne bi li njezini stanovnici napokon dobili liječnika.

– Spomenuo sam već da je Lošinj bio posljednji odabir prije odlaska van, toga se i dalje držim u suglasnosti sa svojom obitelji. Ono što se daje i ono što se dobiva je u apsolutnom je neskladu i izaziva frustraciju te postupno odmicanje. Što se tiče subvencije za kolegicu iz Makedonije, ona bi imala smisla da je »ugravirana« u plaću i da je onda na takvu plaću dobila subvenciju. Život na otoku je iznimno skup, a kolegici naravno želim svu sreću – zaključuje dr. Bačić, koji je rado s nama podijelio svoju životnu priču i razmišljanja, ali ne i pristanak da objavimo njegovu fotografiju što je možda uistinu, složit ćemo se s njim, sporedno u ovoj priči koja se dotiče nekih univerzalnih problema i trendova u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PUST 2020.
Viškovo

PUST 2020.