Jasan signal

VELIKI PLJESAK PUNO GOVORI Zašto je uvijek opasno kad šef HDZ-a nije glavna zvijezda u stranci

Dražen Ciglenečki

Davor Ivo Stier i Miro Kovač / Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Davor Ivo Stier i Miro Kovač / Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Previše odobravanja Dragi Prgometu 2013. bilo je previše za Tomislava Karamarka, a frenetična podrška Davoru Stieru, nedavno u Ciboni, bila je okidač predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću



Na Saboru HDZ-a u ožujku 2013., tadašnji zamjenik predsjednika stranke Drago Prgomet održao je tipičan hadezeovski govor. Red Franje Tuđmana, red Domovinskog rata, red Katoličke crkve, red hrvatskog zajedništva…


Nategnuto se kritikom politike koju je vodio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko moglo eventualno tumačiti Prgometove tvrdnje da biti oporba ne znači da je stranka automatski alternativa vlasti te da se mora živjeti prema vrijednostima koje se javno zastupa. Ipak, Prgometov je scenski nastup bio solidan, dikcija dobra i dobio je u dvorani Cibona puno pljeska. Mediji su odmah registrirali da mu se aplaudiralo i više nego Karamarku, čiji je govor također imao sve potrebne hadezeovske sastojke, ali ga je pročitao jednoličnim glasom, pa nije izazvao željeni efekt u publici.


I tu su počeli Prgometovi problemi u HDZ-u. Rijetko kojem predsjedniku neke političke stranke ne smeta da ga netko zasjeni ispred nekoliko tisuća članova. Ako oni s više entuzijazma reagiraju na nekog nižeg dužnosnika, to kod predsjednika obično rađa sumnju u lojalnost tog čovjeka. Uglavnom, Karamarko i Milijan Brkić, u to vrijeme glavni tajnik HDZ-a, procijenili su da je Prgomet pretendent na mjesto predsjednika HDZ-a i zagorčavali su mu život u stranci. Poklopilo se to s njegovim narastajućim nezadovoljstvom političkom orijentacijom HDZ-a i Prgomet je dvije godine poslije spomenutog Sabora napustio stranku.


Već dulje im nije vjerovao




Premijer Andrej Plenković također, poput Karamarka, spada među političke lidere koji žele biti jedine zvijezde velikih stranačkih skupova. Nakon što je Plenković nedavno u Ciboni svjedočio frenetičnom pljesku upućenom Davoru Stieru, to ga je, makar je dvorana u tom trenutku bila poluprazna, uvjerilo da ga mora smijeniti s dužnosti političkog tajnika HDZ-a. Usto u paketu i Miru Kovača, isto percipiranog kao prijetnja, maknuti s pozicije međunarodnog tajnika. Obojici im Plenković već dulje nije vjerovao i htio ih je izbaciti iz Predsjedništva HDZ, ali je bio neodlučan. Ni Stierovo i Kovačevo odbijanje da podrže ratifikaciju Istanbulske konvencije, čime su ohrabrili i druge zastupnike HDZ-a da postupe na jednak način, nije premijeru poslužilo kao povod da ih smijeni.


Čak je javno govorio da neće biti sankcionirani ni oni ni ostali HDZ-ovci koji nisu poštovali zaključak Predsjedništva i Kluba zastupnika. Možda se Plenković pribojavao posljedica koje bi ovakav potez izazvao u stranci, a možda mu je i bilo stalo do reputacije demokratičnog političara koji se ne obračunava s neistomišljenicima. U međuvremenu se nije ništa dogodilo. Tijekom proteklih dvadesetak dana, nakon što je Istanbulska konvencija u Saboru potvrđena u parlamentu, Stier i Kovač nisu rekli ili napravili ništa što bi se kosilo s Plenkovićevim stavovima. Ali, premijer ih je svejedno politički degradirao. Jedini razlog mogu biti ti njihovi istupi na Saboru HDZ-a, odnosno odobravanje na koje su naišli, posebno Stier, a onda i Kovač. Shvatio je Plenković do kraja kakvu podršku uživaju u HDZ-u i smjenom će ih pokušati neutralizirati.


Ulijevanje strahopoštovanja


Same po sebi dužnosti koje im je oduzeo nisu naročito važne. Pokazuje to i činjenica da je politički tajnik postao Lovro Kuščević, čovjek nevelikog političkog iskustva i bez političkog refleksa potrebnog da bi nešto značio u HDZ-u. No, Stier i Kovač ubuduće će biti prikraćeni za mogućnost da sudjeluju u raspravama vrha HDZ-a o stranačkim politikama i to im predstavlja hendikep.


Osim toga, članstvo HDZ-a nekako voli kad im predsjednik ulijeva strahopoštovanje, a Plenković je ovom smjenom demonstrirao da može biti nemilosrdan i prema donedavno vrlo bliskom suradniku, koji mu je bio desna ruka kad se kandidirao za Karamarkovog nasljednika. To će mu donijeti određene poene na terenu. Nije isključeno da Plenković ode i korak dalje i Stiera i Kovača potjera iz HDZ-a, računajući da oni svejedno, jer ne žele na izbore, neće prestatiti glasovati za Vladu. Ili ih možda premijer može u parlamentarnoj većini nadomjestiti sa Zdravkom Ronkom, Marinom Škibolom…


Ništa od navedenog ne bi bilo iznenađenje, ali Stier i Kovač će sa svoje strane izbjegavati izravne konfrontacije s Plenkovićem, kako mu ne bi dali povoda da ih u potpunosti odstrani iz stranke, u kojoj još sigurno planiraju imati ozbiljnu ulogu. Nastojat će, međutim, odašiljati poruke iz kojih će članovi moći iščitati da su alternativa aktualnom predsjedniku HDZ-a.


Stier je to učinio već u srijedu, izjavom da zastupnici nacionalnih manjina ne bi trebali nositi breme odluke o tome tko će vladati u Hrvatskoj i da nije negativno kad predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović daje mišljenja i sugestije. Ključno je, naravno, za Stiera i Kovača kad će biti izbori u HDZ-u. Hoće li se oni održati u redovnom tereminu, na proljeće 2020., ili se Vlada i Plenković neće održati, pa dođe do prijevremenih izbora i u HDZ-u. Plenković bi kao premijer sa svojom strujom bio makar blagi favorit na redovnim izborima. Stieru i Kovaču bilo bi ga teško pobijediti, ako bi istaknuli predsjedničke kandidature. Ali, neke bi im stvari i u ovakvim okolnostima išle u prilog, u slučaju kad bi imali ambicija preuzeti HDZ.


Stier i Kovač silom su se prilika našli zajedničkom taboru. Oni imaju sličnu, demokršćansku viziju HDZ-a, ali osobno nisu bliski. Kovač je u siječnju 2014. zamijenio Stiera na mjesto međunarodnog tajnika stranke. Dogovorio je to s Karamarkom, koji se s Brkićem riješio Stiera. Kad je Plenković u listopadu 2016. formirao svoju Vladu, Kovača nije zadržao na dužnosti ministra vanjskih poslova, jer je nju već ranije obećao Stieru. S takvom prološću Stier i Kovač ne mogu biti prijatelji. No, politika interesno spaja ljude koji su prethodno bili i u puno lošijim odnosima nego ova dvojica. Zašto se Stier i Kovač ne bi udružili protiv Plenkovića, pa jedan od njih bio kandidat za predsjednika, a drugi, na istom glasačkom listiću, za zamjenika? Tako bi se nesumnjivo smanjilo Plenkovićevu startnu prednost. Dakako, ili Stier ili Kovač morali bi, barem do nekih idućih izbora, odustati od predsjedničke kandidature, a možda niti jedan neće biti dovoljno pragmatičan. No, pred izbore će se, bili oni redovni ili ne, već približno znati stoji li u HDZ-u bolje Stier ili, pak, Kovač.


Brkića je ostavio prethodnik


Međutim, još nešto u vezi s izborima u HDZ-u, osim opcije da mu se u tandemu suprotstave Stier i Kovač, više nego potencijalno Plenkoviću stvara neugodu. Tko će biti njegov kandidat za zamjenika? Milijana Brkića ostavio mu je Karamarko. Između Plenkovića, samoproklamiranog borca za europski mainstream, i »hvaljen Isus i Marija« Brkića jako je malo političkih dodirnih točaka.


Sutra bi Plenković, da može, svom zamjeniku pokazao vrata. Ali, priča se da Brkić posjeduje čudotvorne moći u HDZ-u, da mu je na raspolaganju nekakva stranačka vojska spremna poginuti za njega ako im on to naredi, pa možda i sam Plenković u to vjeruje. Neka premijerova posljednja personalna rješenja, promocija takozvanih Brkićevih ljudi, sugeriraju da bi to doista moglo biti tako.


S te strane bi onda prirodno bilo da Plenković na izbore u HDZ-u ide upravo s Brkićem kao kandidatom za zamjenika predsjednika. Samo, bio bi to znak da je Plenković potpuno krahirao u borbi za novi HDZ. Njih dvojica u kampanji za unutarstranačke izbore obilaze ogranke HDZ-a i Plenković objašnjava članovim da je Brkić nešto najbolje što stranka ima, kakve bi to slika bila! Opet, ako ga Plenković šutne, i za zamjenika si uzme, recimo, Davora Božinovića, možda bijesni Brkić svoje čudotvorne moći usmjeri prema njemu. I eto ti nevolje. Brkić nije za to da ga staviš na plakat pokraj sebe, a rizično ga je maknuti iz kadra. Nikako ne valja.


Neće, dakle, u razdoblju koje dolazi lako biti ni Stieru i Kovaču, a ni Plenkoviću. Komplicirana je to situacija i štošta je stoga moguće. Pobjednika ovog sraza, koji će, u ovom ili onom obliku, vjerojatno izostati jedino ako Stier i Kovač budu isključeni iz HDZ-a, nezahvalno je prognozirati.