Posljedice avanture života

U POSJETU KOD IVICE KOSTELIĆA Na Grenland se više neću vratiti, jako mi se zamjerio

Zlatko Horvat

Tražio je mjesto gdje se mogu liječiti ozebline i Rijeka je prva isplivala - Ivica Kostelić u riječkoj barokomori / Foto Damir ŠKOMRLJ

Tražio je mjesto gdje se mogu liječiti ozebline i Rijeka je prva isplivala - Ivica Kostelić u riječkoj barokomori / Foto Damir ŠKOMRLJ

Grenland je pustinja, na kraju krajeva baš kao i Antarktika. To je isključivo test izdržljivosti i volje, kazao je za naš list Ivica Kostelić koji nije ni sanjao da će u riječkoj barokomori završiti zbog teških ozeblina: "Nisam znao da takvo nešto postoji u Hrvatskoj i možemo biti ponosni da imamo takav centar."



Nažalost, ekstremno niske temperature u kombinaciji s olujnim vjetrovima ostavile su posljedice. I Miha i ja pretrpjeli smo ozebline na licu te prstima ruku i nogu. Mihine ozebline na prstima ruku su ozbiljnije te zahtijevaju medicinsku njegu i daljnje terapije. Nadamo se da će sve završiti dobro«, napisao je Ivica Kostelić na svojem facebook profilu 4. svibnja, kada se napokon dokopao civilizacije poslije 18 dana odiseje po Grenlandu i prohodana 582 kilometra, koja je završila promrzlinama po prstima i licu, zbog kojih bi njegov suputnik Miha Podgornik mogao završiti bez dijela prsta ruke. Ivica je od subote u Rijeci, na terapiji u Centru za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka na Sušaku pročelnik koje je dr. med. Boris Reinić.


– Ma dobro sam. No, moram obaviti terapije u barokomori da ne bi bilo nekih posljedica – kaže Ivica Kostelić nakon izlaska iz barokomore. – Nedavno sam saznao da je to jedina prava terapija za ozebline.


Prsti ruke su na mjestu, na licu ima dijelova kože koja je otpala. Na tijelu nema ni grama viška, što potvrđuje da je njegovo tijelo bilo izloženo naporu do krajnjih granica.




Zadobili ozebline - Ivica Kostelić i Miha Podgornik


Zadobili ozebline – Ivica Kostelić i Miha Podgornik



– Prsti na rukama su u redu, ali nožni su problem. Imam malo veću ozeblinu na palcu desne noge i to sada saniramo.


Zloglasna bura


Na svojem profilu pojasnio je da je sa svojim slovenskim »supatnikom« imao jako loše vremenske uvjete, uz Piteraq, zloglasnu grenlandsku buru. No, za razliku od naše bure, tu nema refula, samo konstantan vjetar od 80 do 120 kilometara na sat…



Dužina ekspedicije: 582 km


Vremensko trajanje: 18 dana (-2)


Trajanje traverze u korigiranom vremenu: 16 dana, 10 sati, 52 minute


Prosječna dnevna kilometraža: 36 km


Najveća dnevna kilometraža: 80 km


Najmanja dnevna kilometraža: 11 km


Najviša točka: 2.485 m


Najniža točka: 0 m


Najniža temperatura: -34°C


Najjači vjetar: 35 m/s (126 km/h)



– Poklopilo nam se loše vrijeme. Nitko nije mogao računati da će vremenski uvjeti biti tako loši, posebno smo imali peh u posljednjih tjedan dana. Problem je bio u tome što smo mi planirali brzi prelazak. Shodno tome smo si uredili opremu, da bude što lakša i zato smo imali ograničenu količinu hrane. Imali smo hrane za 20 dana plus jedan dan rezerve. Mi se nikad ne bismo probijali kroz tako loše vrijeme da nismo bili ograničeni hranom. Na kraju smo prešli Grenland u 18 dana minus dva, za 16 dana efektnog rada. Ali prognoza je za posljednji tjedan bila toliko loša, da si nismo mogli priuštiti dane odmora kada je vrijeme bilo loše. Zbog toga smo forsirali. Na kraju, eto… Da smo išli kao i sve druge ekspedicije, koje prosječno trebaju 25 dana, tada bismo nosili više opreme i više hrane, mogli bismo si priuštiti više dana odmora zbog vremenskih uvjeta. Mislim da je travanj bio posebno loš mjesec. Jer kada smo došli do cilja, onda je na tom dijelu Grenlanda četiri dana padao snijeg. I da smo čekali, opet bismo »nadrapali«. Ne možete unedogled odgađati svoje putovanje – priča Kostelić.


Prije godinu dana Kostelić je prošao islandsku transverzalu, u 15 dana prešao je 497 kilometara. Sada je u 18 dana prošao 582 kilometra. Kostelić ispituje svoje granice, zanima ga priroda, svijet u kojem se ponekad čuje sam zvuk tišine. Pod vodom, ili negdje daleko od civilizacije. Ali, čemu sve to?


Očaran prirodom


– To je pitanje koje si često postavljam i koji mi ljudi često postavljaju. Moraš znati da je, ako to reducuramo do kraja, svaka težnja u životu obmana. Iluzija. Veća ili manja. No, život se sastoji od iluzija i moja ljubav prema prirodi, želja da se nađem u divljini i suočim s prirodom je također tlapnja. Ali život se od toga sastoji. Neki ljudi heklaju ili rade nešto drugo. I to je tlapnja, ali je nešto sigurnije.


Svako si mora naći svoju iluziju i prigrliti je jer to je osnova življenja. Uvijek sam bio očaran prirodom, čovjekom unutar prirode, time što on može, koje su mu mogućnosti. Namjerno ne govorim da bi se čovjek trebao suprotstaviti prirodi, već se oboje moraju prilagoditi, jer priroda je uvijek jača od njega. Na krajeva, jedino te i priroda može naučiti da si samo čovjek. Eto, to je odgovor na to pitanje.


Nije nimalo ugodno kada se temperatura spušta do minus 34 stupnja Celzijevih, a Piteraq puše konstantnih 120 kilometara na sat. No, nije bilo opasnosti za – život.


Nije ni malo ugodno kada se temperatura spušta do minus 34 stupnja Celzijevih


Nije ni malo ugodno kada se temperatura spušta do minus 34 stupnja Celzijevih



– Uvijek postoji mogućnost evakuacije. Ekspedicija se prijavljuje i ne možeš dobiti dozvolu ako ne poštuješ određenu proceduru, ako nemaš satelitski telefon ili osobni lokator, VHF radio. Mi u nijednom trenutku nismo bili u životnoj opasnosti, jedino se nismo željeli naći u situaciji da smo iscrpili zalihe hrane. Zato smo gurali kroz teške uvjete – kaže Kostelić.


Terapija nužna


Ivica i Miha Podgornik, njegov slovenski prijatelj, dugo će pamtiti Grenland. Zauvijek…


Najjači vjetar dosezao je 126 kilometara na sat


Najjači vjetar dosezao je 126 kilometara na sat



– Postoji opasnost za Mihu, možda mu budu morali odstraniti manji dio jednog prsta na ruci. Po onom što je meni liječnik rekao, ja ne bih trebao imati trajnijih posljedica – kaže Kostelić koji se na svojem Facebook profilu javno zahvalio dr. Franoliću i ekipi Centra za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka na njezi. Rijeka nije slučajno odabrana.



– Ne mogu nikom reći da sam zaključio skijašku karijeru, niti ću to ikad reći. Za mene bi bilo najbolje da nestanem – kaže Kostelić.


Samo ne na način na koji se to moglo na Grenlandu…


– Ha, ha… Samo da ne nestanem u stvarnom smislu – zaključuje Ivica.



– Ovo je jedini centar u Hrvatskoj koji je organiziran unutar KBC-a, na visokoj profesionalnoj razini, koji non-stop radi i ima stalan medicinski tim. Surađuju također s Gorskom službom spašavanja, sa službom spašavanja na moru. Kada sam od Hrvatskog skijaškog saveza i liječnika tražio da mi nađu mjesto gdje se mogu liječiti ozebline, Rijeka je prva isplivala. Postoje i druge barokomore u Hrvatskoj, ali ne postoji združeni tim koji radi zajedno i opslužuje tu barokomoru. Dr. Franolić je voditelj tima, dr. Boris Reinić, poznati hrvatski ribolovac, šef je centra. Tu rade ljudi koji su se posvetili hiperbaričnoj medicini. Opčenito, cijeli je centar na vrlo profesionalnoj razini. Nisam znao da takvo nešto postoji u Hrvatskoj i možemo biti ponosni da imamo jedan takav centar – ističe Kostelić.


Ni smisla, ni užitka u avanturi života na Grenlandu


Ni smisla, ni užitka u avanturi života na Grenlandu



Barokomora je bila jedna od opcija za poboljšavanje peformansi, ali to se nije dogodilo. Ivica nije ni sanjao da će u barokomori završiti zbog ozeblina.


– Znam čemu barokomora služi jer sam dugogodišnji ronilac, ali nisam znao da se u njoj liječe ozebline. To saznanje je, nažalost, svježe… Kada smo vidjeli da se stanje s Mihinim ozeblinama pogoršalo, satelitskim telefonom nazvali smo specijaliste u Sloveniji i oni su nam rekli koja je terapija nužna odmah kad se vratimo u civilizaciju. Došao sam u Rijeku dan nakon slijetanja. Ostajem još nekoliko dana, a koliko saznat ću danas kada mi bude određena terapija.


Ni smisla, ni užitka


Ivicu ni ova opasna avantura neće zaustaviti u nekim novim pothvatima, ali…


Ozebline Mihe Podgornika


Ozebline Mihe Podgornika



– Puno sam naučio. Bilo je jako teško i dobro da je bilo tako i da smo kroz to prošli. Razmišljali smo i prije i poslije odlaska s Grenlanda o nekim budućim koracima, ali mislim da je možda vrijeme da to malo »odleži« kako bismo vidjeli što dalje. Na Grenland se više neću vratiti, jako mi se zamjerio. Za ostalo ćemo vidjeti. Sljedeće godine nećemo spremiti ništa posebno, vjerojatno ću se vratiti na Island. Tamo je puno zanimljivije, dok je Grenland pustinja, na kraju krajeva baš kao i Antarktika. To je isključivo test izdržljivosti i volje. Ne mogu reći da tu ima bilo kakvog prevelikog uživanja. Na Islandu si očaran prirodom, teren je razgiban, a ovdje je isto jesi li prešao jedan ili sto kilometara. Još ako te vrijeme poklopi kao što je poklopilo nas… To onda nema smisla jer nema nikakvog užitka.


Kada je hodao Islandom, njegova supruga Elin bila je ponosna jer radilo se o njenoj rodnoj zemlji. No, Elin sigurno nije bila oduševljena vijestima o lošim vremenskim uvjetima na Grenlandu.


Ekipa Centra za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka / Foto D. ŠKOMRLJ


Ekipa Centra za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka / Foto D. ŠKOMRLJ



– Drago joj je da je sve prošlo u redu, da smo živi. Elin je uvijek moja potpora. Mislim da joj je drago da smo naučili jednu lekciju i da se nećemo vratiti. Sinovi Ivan i Leon? Rastu. Super. Jako su mi nedostajali. To je kušnja: kad se zaredaju loši dani, kada je stalno hladno i stalno puše i ništa se ne vidi, praktički to postaje osobni povratak kući. jer svakim si korakom bliže doma, što prerasta u težnju povratka u obitelj. Znači, mogu slobodno reći da na Grenlandu nismo našli ono što bi nas privlačilo i očaralo. Upravo suprotno. No, to se generalno ne može reći za prirodu. Priroda je očaravajuća, ona te obuzme, ali ovo je nešto drugo. Priroda jest, ali surova. U onih nekoliko lijepih sati koje smo imali, taj te prostor obuzme. Jedan svemirski spokoj, beskrajna pustinja bjeline… S druge strane, kada nema užitka, kada je svaki metar borba, ti ne razmišljaš da si u prirodi, već je sve samo borba.


Vjetar ih gurao


Po vjetru koji puše preko sto kilometara na sat, vjetar ih je gurao na stranu, skrenuli su pet stupnjeva s kursa. Sada su na liječenju: Miha Podgornik je u Čatežu i danas ide na kontrolu kod liječnika. U pitanju je komad jagodice.


– I to je previše. Mi smo tamo išli uživati, ali nije tako ispalo. Kada imaš 150 kilometara do cilja i pet dana hrane, moraš napraviti određenu kilometražu. Imalio smo »prozor« jedan dan i napravili 80 kilometara. Brutalna distanca. Četiri iduća dana padao je snijeg…


Ivica Kostelić s našim novinarom Zlatkom Horvatom / Foto D. ŠKOMRLJ


Ivica Kostelić s našim novinarom Zlatkom Horvatom / Foto D. ŠKOMRLJ



Desno koljeno je izdržalo sve napore, sada je na redu terapija cijelog tijela u barokomori. U prethodna dva dana bio je dvaput po sat i pol na terapiji.


– Radi se o udisanju kisika pod pritiskom. »Tlače« vas određenim tlakom kao da ste na određenoj dubini pod vodom. U tim uvjetima poboljšava se opskrba tkiva kisikom na mjesta gdje je potreban.


Ivica Kostelić / Foto D. ŠKOMRLJ


Ivica Kostelić / Foto D. ŠKOMRLJ



Idućih dana zajedno s Elin i sinovima uživat će u Rijeci i okolici.


– Idemo okolo, šećemo. Volim ovaj dio, ali volim svaki dio Hrvatske. Njena najveća prednost i ljepota je da je svaki dio lijep na svoj način. Gledajući sa strane, obala je naše najveće bogatstvo, ali bogatstvo je što imamo i kontinentalni dio. Za ovaj dio me veže puno uspomena, dosta vremena proveo sam na Crikveničkoj rivijeri, a Rijeka je ipak skijaški grad, koji uz Zagreb ima najviše reprezentativaca, a od malih nogu sam i na Platku.