Učenici bi, uz pomoć nastavnika, već u osnovnoj školi trebali postati istraživači povijesti / Foto Arhiva NL
Novi pristup bit će zahtjevniji i za učenike i za nastavnike. Neće biti dovoljno učenicima servirati činjenice, već će se od njih morati tražiti intelektualni angažman prilagođen njihovom uzrastu
ZAGREB Na dan kada je cjelovita kurikularna reforma gotovo propala objavljene su prve radne verzije kurikuluma za nekoliko predmeta, među njima i za povijest. Bude li predloženi kurikulum pretočen u djelo, nastava povijesti mogla bi doživjeti veliku promjenu, a povijest bi od predmeta među učenicima omrznutog zbog bubanja goleme količine, pa i nepotrebnih podataka mogla postati jedan od omiljenih predmeta. Kurikulum je zasnovan na pet koncepata, od kojih su neki poput uzroka i posljedice i vremena i prostora tradicionalni, a neki poput interpretacija i perspektive ili izvora i istraživanja do sada nisu bili bitno zastupljeni.
Struktura nastave povijesti u osnovnoj školi nije bitno mijenjana, uči se od petog do osmog razreda i to kronološki počevši od najstarijih razdoblja. Za svaki su razred oblikovane nastavne teme i u njima također nema velikih promjena, ali promjena bi se trebala ogledati u načinu na koji će biti obrađivane.
Poticanje sposobnosti
Učenik bi, uz pomoć nastavnika, trebao postati istraživač povijesti što bi trebalo potaknuti učenika da na temelju usvojenih činjenica razmišlja, razvija intelektualne i kognitivne sposobnosti. Primjer za to je nastavna tema za šesti razred o gospodarstvu u srednjem vijeku. U sklopu te teme učenici bi trebali proučavati i klimatske promjene na utjecaj gopodarskog i društveno razvoja na okoliš, a kao mogući primjer navodi se krčenje velikih europskih šuma. U objašnjavanju toga nema mnogo prostora za »bubanje« činjenica koje nisu nužne, ali ima za razvoj razumijevanja učenika što je značilo krčenje šuma za ratarstvo, a što za stočarstvo, koliko je to poboljšalo prehranu ljudi i kako je doprinijelo ekonomskim i društvenim promjenama. Takav će pristup zapravo za učenike i nastavnike biti zahtjevniji. Neće biti dovoljno učenicima servirati činjenice, već će se od njih morati tražiti intelektualni angažman prilagođen njihovom uzrastu.
JOKIĆ: Trud ljudi politika bi morala napokon uvažiti
Pitanje cjelovite reforme kurikuluma neočekivano je bila jedna od najvažnijih tema u saborskoj raspravi o povjerenju novoj Vladi. Iako je Most izrijekom podržao tu reformu u dokumentu nazvanom »ključne smjernice reformske vlade« izrijekom je bilo najavljeno zaustavljanje te reforme. U odjeljku koji se tiče Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta navedeno je »zaustaviti pokrenuti proces trenutačne kurikularne reforme: napraviti reviziju, strategije i korekciju nedostatka na temelju detaljne analize, uz sudjelovanje svih znanstvenih disciplina (posebno stem područja) i zainteresiranih dionika«. Oporbeni zastupnici okomili su se na tu najavu prekida posla na kojem je proteklih mjeseci vrlo intenzivno radilo oko 600 stručnjaka i koji izrađuju 55 kurikuluma. Saborska zastupnica Mosta Ines Strenja Linić najavila je u petak navečer da se rad na reformi nastavlja. Dodala je i da dokument objavljen na stranicama Hrvatskog sabora nije valjan već je postavljen greškom i trebao bi ga zamijeniti novi dokument. No, i iz tog dokumenta koji, navodno, nije valjan i greškom je postavljen je jasno da je netko vrlo jasno razmišljao o prekidu započete reforme.
– Nitko ne očekuje da se učenik petog razreda suočava s historiografskim kontroverzama, ali mora se početi pripremati za to kako bi se s njima mogao suočiti u trećem ili četvrtom razredu gimnazije, kazala nam je Snježana Koren, članica stručne radne skupine za kurikulum povijesti i predstojnica katedre metodike nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Koren je kazala da je cilj da se pojedini događaj, proces ili pojava konkretiziraju te da se na primjeru pokaže što oni znače. Treba li učiti sve o svim crkvenim redovima u srednjem vijeku ili je bolje na primjeru jednog crkvenog reda objasniti kakva je i kolika bila njihova važnost za tadašnji život, kazala je Koren.
Ponavljanje gradiva
Novost je i uvođenje ključnog pitanja za svaku temu. Takvo pitanje za temu o Drugom svjetskom ratu glasi »zašto je u Drugom svjetskom ratu toliko obezvrijeđen ljudski život« čime se donekle učenike odvraća od bubanja podataka o velikim bitkama, a u središte se stavlja život i civila, ali i vojnika.
Srednjoškolska nastava povijesti bitno je promijenjena u odnosu na dosadašnju. Nastava povijesti u srednjoj školi i gimnaziji već desetljećima nije ništa drugo nego prošireno ponavljanje gradiva iz osnovne škole. Ponavljao se kronološki pristup, samo su učenici trebali usvojiti više činjenica nego u osnovnoj školi. U srednjim školama nastava je organizirana u dva obrazovna ciklusa, niži 4. ciklus odnosi se na strukovne škole te prve i druge razrede gimnazija, a viši, 5. ciklus, na treće i četvrte razrede gimnazija. Teme su podijeljene u dvije skupine: predmodernu, te modernu i suvremenu povijest. Svaka se skupina dijeli na političku povijest, društvenu povijest te dio koje je nazvan »slike svijeta«, odnosno »otkrivanje svijeta«. Nastava je koncipirana tako da se moraju obrađivati teme iz različitih područja i različitih vremenskih razdoblja. Teme su raznolike, od atenskog polisa, odnosa vlasti u Istri, Dubrovačke Republike, položaja žena u starom vijeku, putovi, putnici i putovanja u srednjem vijeku.
Suvremene teme
Među temama iz moderne i suvremene povijesti navode se Franjo Tuđman i osamostaljenje Hrvatske, Domovinski rat, velike bitke u Drugom svjetskom ratu, Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, ali i teme o hrvatskom gradu i selu u 20. stoljeću, demografskoj slici Hrvatske od 19. do početka 21. stoljeća, konzumerizmu i slobodnom vremenu, pa sve do tema o umjetnosti u službi politike u 20. stoljeću i razvoju ljudskih prava. U srednjoškolskoj nastavi povijesti veći je naglasak na modernoj i suvremenoj povijesti, a veći je naglasak i na tome da učenici, uz pomoć nastavnika, dolaze do interpretativne razine. To je posljedica i stava da zadatak kurikuluma povijesti nije propisati točnu, službenu interpretaciju povijesti i verificirati jednu povijesnu istinu kao jedinu.
