Strah i nepovjerenje

Situacija puno gora nego se misli: Statistike prikrivaju tamnu brojku nasilja nad LGBT osobama

Boris Pavelić

Zbog napada u klubu Super Super u Zagrebu održan je veliki prosvjed protiv nasilja i mržnje / snimio D. LOVROVIĆ

Zbog napada u klubu Super Super u Zagrebu održan je veliki prosvjed protiv nasilja i mržnje / snimio D. LOVROVIĆ

Zagrebačka odvjetnica Natalija Labavić, koja zastupa LGBT osobe u pedesetak raznovrsnih predmeta, kaže kako je njezin ured policiji podnio priličan broj kaznenih prijava od kojih za neke nisu dobili ni odgovor



 Ni jučer, pet dana nakon što je bačen suzavac na posjetitelje LGBT zabave u zagrebačkom klubu Super Super, policija nije objavila nijednu službenu informaciju o napadu. »Kriminalistička obrada još traje, i ne možemo davati nikakve informacije«, kazali su jučer našem listu u glasnogovorništvu Zagrebačke policijske uprave.


Tako duga obrada policije zasigurno neće učvrstiti ionako krhko povjerenje LGBT osoba u spremnost policije da istraži i procesuira napade na pripadnike njihove zajednice. Jer, ako je suditi po usporedbi policijske statistike s iskustvima LGBT osoba i njihovih odvjetnika, mnogo je više prijavljenih nego procesuiranih napada na LGBT osobe, ali mnogo se incidenata uopće ni ne prijavljuje. U nekim slučajevima, sudski su sporovi završili i tužbom protiv Hrvatske na Europskome sudu za ljudska prava, od kojih je jedna prošle godine riješena u korist LGBT osoba.


Dodatni problemi


Policijske statistike kažu kako je u prošloj godini počinjeno jedno kazneno djelo iz mržnje motivirano spolnim opredjeljenjem žrtve, dok je još jedno, s istim motivom, počinjeno u siječnju ove godine. No zagrebačka odvjetnica Natalija Labavić, koja zastupa LGBT osobe u pedesetak raznovrsnih predmeta, kaže kako je njezin ured policiji podnio priličan broj kaznenih prijava za nasilje i diskriminaciju nad LGBT osobama, od kojih za neke nisu dobili ni odgovor.




– Policiji je problem možda u tome što među tim prijavama ima i onih za prijetnje preko Facebooka, čije je počinitelje vrlo teško pronaći. No prijavljivali smo i fizičko nasilje, pa je bilo slučajeva da policija nije odgovorila – kazala nam je Labavić. No ako je suditi po tvrdnjama nevladine organizacije Zagreb Pride, brojk je još i veći, jer LGBT osobe često oklijevaju uopće i prijaviti nasilje, ne vjerujući da će počinitelj biti pronađen, te strahujući i od dodatnih problema.


– Mnogi ne vjeruju policiji. Policija kaznena djela često prekvalificira u prekršaje, pa se dogodi da LGBT osobu pretuku, a policija događaj kvalificira kao prekršaj, zbog kojega žrtva odgovara podjednako kao počinitelj – kaže za naš list Jelena Poštić iz Zagreb Pridea, dodajući ipak kako ima i »svijetlih primjera«.


Ipak ima pozitive


Jedan slučaj prekvalificiranja nasilja iz mržnje u prekršaj završio je pred Europskim sudom za ljudska prava: potkraj 2010., nekoliko je nasilnika pred gej klubom u Zagrebu nogama pretuklo i teško ozlijedilo čovjeka, vrijeđajući ga zbog spolnog opredjeljenja.


– Počinitelj je prekršajno kažnjen s tristo kuna kazne. Državno je odvjetništvo odbilo slučaj kazneno procesuirati, s obrazloženjem da se ne može dva puta suditi za isto djelo. To smatramo nezakonitim, jer se element mržnje može dokazati samo u kaznenom postupku, a u tom slučaju, u kojem je žrtva teško ozlijeđena, bilo je nedvojbeno da je pretučena zbog mržnje prema osobama druge spolne orijentacije. Slučaj je sada na Europskom sudu za ljudska prava. Nadamo se presudi u korist žrtve – objasnila je odvjetnica Labavić za naš list.


Ona pritom naglašava da ima pozitivnih primjera i u radu policije i u djelovanju sudova, jer ima slučajeva koji su brzo riješeni, a počinitelji pronađeni i kažnjeni. No, usprkos tome, »LGBT osobama u Hrvatskoj je nedvojbeno teško, što potvrđuje i napad u klubu Super Super«, kaže odvjetnica. »Ti su ljudi često obeshrabreni prijaviti nasilje. Naš ured vodi pedesetak kaznenih, prekršajnih i parničnih predmeta uime LGBT osoba, ali treba znati da k nama dolaze ljudi koji su čvrsto odlučili prijaviti problem; mnogi već ranije odustanu, pa se odvjetniku ni ne javljaju. LGBT osobe, na primjer, u razgovoru s policijom moraju priznati svoju ili tuđu spolnu orijentaciju, što ne žele, jer se boje problema u obitelji ili okolini. Imali smo slučajeve diskriminacije na radnom mjestu u kojima je osoba odustala od tužbe, smatrajući da će joj to nanijeti više stresa nego što će joj riješiti problem«, objašnjava Natalija Labavić »nevidljive« probleme naših sugrađana.