Počela glavna bitka

RAT NA DESNICI Kolinda i Škoro u srazu dva HDZ-a trudit će se dokazati tko je veći domoljub

Zdenko Duka

Foto D. KOVAČEVIĆ

Foto D. KOVAČEVIĆ

Kolinda Grabar-Kitarović želi vratiti dio onih birača koji su se posljednjih mjeseci opredijelili za Miroslava Škoru. Zato joj je opsesija prozirno koketiranje s desnicom, iako i desnica zna da neka autentična Kolinda Grabar-Kitarović zapravo nema proustaška opredjeljenja nego ih može samo glumiti



Zasad se glavni rat u pripremnoj predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore vodi na desnici između štabova Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore. Normalno je to jer se bore za skoro isto biračko tijelo, Škoro je dugo bio član pa i dužnosnik HDZ-a pa će to, dosta pojednostavljeno, biti sraz dvaju HDZ-a.


Dakle, hajde da vas vidimo birači – tko je veći »domoljub« Škoro ili Kolinda?Predsjednica nije niti objavila svoju kandidaturu, vidljivo je da odlaže pa je vrh HDZ-a smatrao potrebnim da on krene u akciju i stranački je, u dogovoru s predsjednicom, imenovao šefa izbornog stožera Kolinde Grabar Kitarović.

Bit će to Ivan Anušić, osječko-baranjski župan. Naravno da je takvo Plenkovićevo imenovanje znak da će HDZ kontrolirati njezinu kampanju kako bi spriječio Kolindine solističke izlete, kakav je bio onaj skandalozni intervju zadarskom Hrvatskom tjedniku u kojem je za Antu Pavelića pomirljivo rekla da smo »svi mi ljudi, nitko od nas ne može prvi baciti kamen, ali Ante Pavelić učinio je neke fatalne pogrješke«. To je tek jedan od »bisera« iz tog intervjua. Čak ni u emigrantskim proustaškim medijima u vrijeme Jugoslavije nije bilo takvih blagonaklonih ocjena zločinačkog poglavnika.


Mama u kampanji


Kolinda Grabar-Kitarović želi vratiti makar dio onih birača koji su se posljednja dva-tri mjeseca opredijelili podržati Miroslava Škoru. Zato joj je opsesija ponovno, a toliko prozirno i jako lako čitljivo koketiranje s desnicom, iako i desnica zna da neka autentična Kolinda Grabar-Kitarović (ako je kao takva uopće moguća) zapravo nema proustaška opredjeljenja nego ih može samo glumiti.




Kakva trash-kampanja nas sigurno čeka lijepo pokazuje predsjedničin intimno-državotvorni Facebook status kojeg je objavila u srijedu, kad je njezina kćerka krenula studirati na Harward: »Mama, Hrvatska nije nikakva potkova ni perec! Hrvatska je sokol raširenih krila! (Washington, travanj 2008., 7-godišnja Katarina u razgovoru u Bijeloj kući). Leti visoko i budi uvijek svoja, Sokolice moja, Anđele moj. I vrati se gnijezdu svom. Hrvatska te čeka raširenih krila! Beskrajno te vole tvoji nadasve ponosni Mama i Tata.«


Inače još do pred koji mjesec KGK je izjavila da želi biti » transparentna, otvorena i zaštititi privatnost svoje kćeri« koja je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju. Dosad ga je i štitila, ali sad kad je stani-pani koristit će se očito sva sredstva.


Tjednik Nacional objavio je da »Škorini pomagači prijete predsjednici s 200 njenih privatnih e-mailova Mati Radeljiću«. Pitanje je tko je glavni izvor za takav tekst jer je Mate Radeljić, bivši predsjedničin savjetnik kojeg je ona otpustila a sada vodi izborni stožer Miroslava Škore, te informacije odmah demantirao. Radeljić kaže da nije on taj koji je u javnost pustio mailove i kaže da su objavljeni mailovi fabricirani. Kaže da nikada nije objavio nikakvu prepisku s predsjednicom, niti će to uraditi. Smatra da ovakve medijske objave idu na ruku samo Kolindi Grabar-Kitarović jer sugeriraju da je ona žrtva bivšeg savjetnika i drugih ljudi koji rade za Škoru. Bilo bi prilično glupo i za Radeljića i za samog Miroslava Škoru, da sam Radeljić pušta neke privatne mailove od kojih su neki možda autentični a drugi možda lažni, jer bi time i sebe diskvalificirao kao čovjeka kojem bilo tko može vjerovati i s kojim bilo tko može surađivati. Ali, ono što zna višegodišnji glavni savjetnik predsjednice Republike Mate Radeljić, to sigurno zna i njegov kum Velimir Bujanec, voditelj TV Bujice, s kojim se KGK isto tako privatno družila dok se nije odlučila na strategijski odmak i otkaz Mati Radeljiću.


Mali odaziv birača


Treba podsjetiti, Radeljić je u veljači iznio u javnost neke pikanterije s Pantovčaka, kao onu da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić kad je bio u Zagrebu 2018. godine tražio od KGK da ne koristi izraz »velikosrpska agresija« i ona ga je vrlo rijetko koristila cijelu godinu, sve dok Radeljić to nije objavio. Dakle, može i zna Radeljić biti indiskretan kada je ljut i željan osvete. A ovih dana smo vidjeli kako se i Vučić pomalo upleo u predsjedničku bitku u Hrvatskoj pa je potvrdio ono što je Radeljić iznio, to da je od predsjednice tražio da ne spominje termin »velikosrpska agresija«. Nije, naravno, tom svojom izjavom pomogao Kolindi Grabar-Kitarović.


– Iz onog što smo dosad vidjeli, posebno u intervjuu u Hrvatskom tjedniku, Kolinda Grabar-Kitarović očito misli da se treba boriti za izrazito desni dio biračkog tijela. Mislim da su ovi europski izbori pokazali jednu ne sasvim adekvatnu percepciju da je taj rezervoar ekstremno desnog biračkog tijela jako velik. Međutim, bila je mala participacija na izborima, dvostruko manja nego na parlamentarnim izborima. Zaista, kad se zbroje ti krajnje desni glasovi na europskim izborima, dolazi se do više od 20 posto tih glasova, ali to mislim da realno nije više od 10-tak posto. Zato niti Škoro niti Kolinda ne mogu računati na pobjedu bez centrističkog biračkog tijela. Ne vidim čime KGK pokušava privući taj dio glasača koji su vjerojatno brojniji od ekstremno desnih birača. Zasad imamo samo jednu vrstu kampanje u kojoj se Škoro i Kolinda dodvoravaju desnom biračkoj tijelu, govori nam Nenad Zakošek, profesor na Fakultetu političkih znanosti.


Foto DUBRAVKA PETRIĆ/PIXSELL


Foto DUBRAVKA PETRIĆ/PIXSELL



Zakošek smatra da bi se moglo dogoditi da imamo najmanju participaciju na predsjedničkim izborima dosad, da pogotovo u drugom izbornom krugu mnogi ostanu kod kuće i ne glasaju. A što je manja participacija, to je veći udjel ekstremno desnog dijela biračkog tijela, kaže on.


A što se tiče vrlo osjetljivog odnosa vrha HDZ-a, odnosno Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović, Zakošek kaže da je Plenković nastojao ne štetiti. Prognozira da će predsjednica imati razne gafove u kampanji a Plenković će na to morati šutjeti. Ali, ako bude neki veliki faux pas, morat će nešto reći, smatra Zakošek.


Vrlo slično misli i politički analitičar Ivica Relković koji smatra da i Škoro i Kolinda rade pogrešno jer vodeći bitku na desnici oni vode bitku za jedan posto gore ili dolje a ključna je bitka centar.


Kao priprema za rat


Zaista se zasad sve vrti oko toga tko će pridobiti krajnju desnicu, pa se niti Škoro ne miče dalje od tog zamišljenog zadatka. Dobro, njegovi mentori i pomagači su zaista iz tog miljea. Poslije onog njegovog nastupnog kandidatskog programskog govora putem interneta u kojem se založio za predsjednički politički sustav u Hrvatskoj, ništa politički konstruktivno nismo od njega čuli.


S druge strane, HDZ na čelu s »proliberalnim Europejcem« Andrejom Plenkovićem, zbog Kolinde naravno, kao protutežu Škori, prvi put uopće javno prisvaja kao svog proustaškog pjevača Marka Perkovića Thompsona. Nije pjevao pod pokroviteljstvom HDZ-a niti za vrijeme Franje Tuđmana. Sanader mu je platio pola milijuna eura da ne pjeva za HSP, čak ga niti Tomislav Karamarko nije koristio u službi HDZ-a.


To da se Kolinda Grabar-Kitarović u cijeloj kampanji kani usmjeriti prema desno, govore i neke još nedefinirane naznake predsjedničkog programa s kojim misli nastupiti. Ključna parola koju će koristiti u kampanji bit će navodno »nova suverenost«. To već sve govori. Suverenizam je pojam koji voli Viktor Orban u Mađarskoj, Kaczynski u Poljskoj, nova koalicija Hrvatskih suverenista na čelu s Ružom Tomašić osvojila je na europskim izborima 8,29 posto glasova.


Nije više prioritet kojeg je Grabar-Kitarović iskazivala prije pet godina da Hrvatska postane »jedna od najbogatijih država Europe i svijeta«, nego da dodatno ojača vojsku i policiju, obavještajne zajednice. Da kad već ne možemo imati uspješnu ekonomiju, zamažemo oči s kakvim uspješnim brendom Hrvatske. Ako je motivacija i uzor Izrael, onda je jasno i to da predsjednica Hrvatsku vidi kao zemlju u moguće opasnom, ako ne i neprijateljskom okruženju susjednih zemalja bivše Jugoslavije. Kao da se spremamo za rat, a ne za obećavano bogatstvo i blagostanje.


Ne vjerujemo da je »hrvatskom čovjeku« (kako nam tepa Kolinda, kako bi se točno znalo kome se obraća) važnije ojačati vojsku i obavještajno sigurnosni aparat, nego skratiti odvratno duga čekanja u zdravstvu, modernizirati školstvo i napokon više izdvajati za obrazovanje i znanost, racionalizirati državnu upravu i radikalno racionalizirati sustav lokalne samouprave. Za ovo drugo predsjednik Republike nema pravih ovlasti, ali da bi bio dobar predsjednički kandidat mora imati mišljenje i viziju o tome na koji način državu treba mijenjati kako bi Hrvatska gospodarski i kao društvo išla naprijed.