Snimio Marko GRACIN
Hrvatska nažalost nema nacionalni plan za borbu protiv raka, a pokušava ga donijeti još od 2009. "Pomalo je bizarno slušati o promjenama imena trgova dok pravi, realni građani ove zemlje koji žive svoje živote sada, ovdje i danas nemaju mogućnosti liječiti se", kaže Ivica Belina
Ne mogu pacijentu reći – idite doma umrijeti, rekla je poznata i, nažalost, prerano preminula riječka onkologinja prof. dr. Marija Petković kada je prije više od sedam godina vodila bitku sa sustavom ne bi li svojim teško bolesnim pacijentima omogućila dostupnost adekvatnog liječenja. U hrvatskim bolnicama i cjelokupnom zdravstvenom sustavu ovakve bitke nisu rijetkost, a jedan od drastičnih primjera sigurno je nedavna priča o liječenju djece s visokorizičnim neuroblastomom imunoterapijom.
O posljedicama ovakvog stanja u sustavu jasno govori statistika – Hrvatska i dalje drži neslavno drugo mjesto, odmah iz Mađarske, po smrtnosti od raka. Razlog tome, po svemu sudeći, nije veće obolijevanje od raka u zemljama poput Mađarske i Hrvatske, već niz okolnosti koje zemlje srednje i istočne Europe svrstavaju u zemlje s visokom smrtnošću od malignih bolesti.
Problem »paralell tradea«
– U zemljama zapadne Europe, pojavnost raka je znatno viša nego kod nas, ali je zato smrtnost od raka znatno niža. Dio objašnjenja zašto je to tako, leži u činjenici da je u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama srednje i istočne Europe, zdravstvena pismenost stanovništva izrazito niska, pa se rak često otkriva u kasnijim stadijima, kada ga je teško učinkovito liječiti. Drugi dio objašnjenja leži u činjenici da je Hrvatska po Euro Health Consumer indeksu 2015. ocijenjena iznimno negativno u području dostupnosti novih i inovativnih lijekova i liječenja i njihovom uvođenju u redovnu praksu. Dalje bismo ovu situaciju mogli objašnjavati visinom ulaganja u onkološko liječenje.
Za usporedbu, europski prosjek ulaganja u onkologiju po stanovniku iznosi 169 eura. U Austriji to je 265 eura, a kod nas samo 51 euro, objašnjava Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu koji je kao predstavnik Hrvatske nedavno sudjelovao na sastanku s predstavnicima onkoloških udruga iz Albanije, Makedonije, Rumunjske, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Slovenije i Slovačke koji je održan paralelno s Central and Eastern Europe Oncology Congresom u Opatiji.
Registar ishoda liječenja
– U jednom su nam se dijelu sastanka pridružili članovi savjetodavnog odbora CEOC-IMPACT-a, kako bismo usporedili strateške pravce djelovanja udruga pacijenata i stručnjaka-onkologa sa zajedničkim ciljem smanjenja broja oboljelih i umrlih od raka. Zajedno s liječnicima, identificirali smo potrebu uvođenja sveobuhvatnih, utemeljenih na populaciji, relevantnih i validnih registara za rak, koje pojedine zemlje još uvijek nemaju ili imaju samo za neke svoje dijelove. Mi u Hrvatskoj, doduše, imamo Registar za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, ali on je samo epidemiološki i pokazuje broj novooboljelih i broj umrlih u jednoj godini. I dok smo do 2007. godine pratili petogodišnje preživljenje onkoloških pacijenata, posljednjih deset godina te rezultate ne pratimo. U svrhu praćenja kvalitete onkološke skrbi, složili smo se s liječnicima da trebamo zahtijevati i uvođenje Registara ishoda liječenja, kako medicinski relevantnih ishoda, tako i onih relevantnih po iskustvu pacijenata, ističe Belina.
Liječnici i pacijenti središnje i istočne Europe složili su se kako bi se onkološkim pacijentima iz regije trebala omogućiti veća dostupnost inovativnih lijekova i liječenja, koji su vrlo skupi i predstavljaju teret za svaki proračun zdravstvenih sustava zemalja regije srednje i istočne Europe.
– Isplanirali smo zajedničku akciju podizanja svijesti koja će se održati istovremeno u pet zemalja regije, moguće prekogranične projekte edukacije onkoloških udruga za aktivno uključivanje u izradu nacionalnih registara za rak i monitoring trošenja novca iz budžeta sustava zdravstva. Takvi bi projekti bili financirani putem prijave dvije ili više zemalja na natječaje EU-a. Također, kao što sve zemlje nemaju registre za rak, tako nemaju ni nacionalne planove za borbu protiv raka. Nažalost, u ovu skupinu spada i Hrvatska, koja svoj nacionalni plan pokušava donijeti još od 2009., ali nam to do danas još nije pošlo za rukom, upozorava Belina.
Personalizirana onkološka skrb
On vjeruje da je jedan od načina poboljšanje kvalitete liječenja onkoloških bolesnika u ovom dijelu Europe omogućavanje uključivanja u kliničke studije za onkološke lijekove, koji su u tom slučaju besplatni, kako na nacionalnim razinama, tako i u prekograničnoj suradnji. Drugi način je donošenje i implementacija nacionalnog plana za borbu protiv zloćudnih bolesti, koji bi trebao garantirati u provedbi primjenu novih, učinkovitijih smjernica i postupnika liječenja raka, jednaku dostupnost i kvalitetu onkološke skrbi i onkološku mrežu ustanova.
– Napominjem da ta skupina lijekova, zajedno sa svim bolničkim lijekovima, predstavlja osam posto ukupnog proračuna zdravstva, i da je štednja u tako malom segmentu za cijeli sustav apsolutno neučinkovita, osim što otežava dostupnost lijekova i liječenja onima kojima je to najpotrebnije. Mjesečni limiti bolnica pojedine su ustanove ponukali da ne liječe određene skupine pacijenata, već ih preusmjeravaju na KBC Zagreb, koji je ionako preopterećen. Hrvatska je i vrlo diferencirana po kvaliteti usluga regionalno, ali i na razne druge načine. Može vam se dogoditi da u istoj bolnici, na istom odjelu, u različite dane primite sasvim različitu vrstu liječenja, kaže Belina.