Sudac u prekršaju

Prometni stručnjak o slučaju Turudić: ‘To je ismijavanje pravosuđa i ugrožavanje nacionalne sigurnosti’

Vanja Vesić

Foto Goran Stanzl /PIXSELL

Foto Goran Stanzl /PIXSELL

Ovo je sabotaža prometnog sustava i ismijavanje pravosuđa zbog čega bi se trebali oglasiti predsjednica i premijer. To je signal svim vozačima - vozite i dalje prebrzo, nemojte primati dostave sa suda, recite da se ne sjećate jeste li vozili tog dana i da niste vidjeli policijski presretač, ističe Marušić



Nakon što je domaća javnost objavom bjelovarskog suda doznala da je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić, uhvaćen i pravomoćno osuđen zbog prebrze vožnje i nekažnjenim bježanjem policijskom presretaču tamošnjom obilaznicom 20. siječnja, jalove i zakašnjele reakcije nadležnih Ministarstva pravosuđa i Vrhovnog suda RH te neuvjerljive izlike protagonista auto-skandala zasjenio je i tračak glasa razuma.


Osim očekivanog poziva saborske oporbe da dugovječni šef zagrebačkog županijskog suda napusti dužnost reagirala je struka, prometni stručnjak Željko Marušić, redoviti profesor Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, jedan od najglasnijih kritičara s čijim se ekspertizama najčešće susrećemo nakon jezivih nesreća na cestama.


Sudske vratolomije


Tragedija je ovaj izbjegnuta a slučaj je zapravo prerastao u rijetko viđenu pravosudnu tragikomediju – sud je pravomoćnu presudu iz kolovoza s obrazloženjem da je okrivljeni izbjegavao primitak sudskih poziva odjednom zanijekao tvrdnjom medijima da okrivljenik nije uredno primao pozive iako su iz Hrvatskih pošta demantirali jeftinu priču suca o omaški poštara.




Pravosudna lakrdija uslijedila je netom nakon što se nesuđeni favorit za HDZ-ovog ministra pravosuđa kome je povjereno osnivanje i Visokog kaznenog suda, pred kamerama požalio da pozive na sud nije primio, a spornog popodneva nije uočio ni policijski presretač koji je, stoji u presudi, zaustavio Turudića iz drugog pokušaja.


Nekim čudom, bjelovarski sud prihvatio je priču Turudića s velikog suda da poštari bacaju obavijesti na ulicu ako im nitko ne otvori vrata. Tako je Općinski sud u Bjelovaru sebi skočio u usta. Sudac je, podsjećamo, proglašen krivim da je jurcao limuzinom 135 kilometara na sat od dozvoljenih 80km/h, a kažnjen je sa simboličnih 1000 kuna po tada važećem zakonu.


Marušić s kojim smo početno namjeravali razgovarati o rezultatima kažnjavanja vozača nakon uvođenje postroženog Zakona o sigurnosti prometa na cestama upozorio nas je da je dotični prekršitelj poslao opasnu poruku vozačima ali i cjelokupnoj javnosti već ionako frustriranom brojnim vratolomijama domaćih sudova:


– Ovo je sabotaža prometnog sustava, ismijavanje pravosuđa i ugrožavanje nacionalne sigurnosti zbog čega bi se trebala oglasiti predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Evo, ja ih ovim putem pozivam da se očituju jer ovo je zla, odvratna poruka koja je poslana u javnost.


To je signal svim vozačima – vozite i dalje prebrzo, nemojte primati dostave sa suda, recite da se ne sjećate jeste li vozili tog dana, i da niste vidjeli policijski presretač – tim se riječima obratio javnosti prometni stručnjak Željko Marušić nakon što je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković sasvim ozbiljno izgovorio da nije upoznat s činjenicama skandala šefa najvećeg suda u zemlji a predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa najavio da će ovih dana provjeriti spis i upitati Turudića što se to dogodilo.


Tolerancije ne smije biti


Ovakvu agilnost predstavnika državnih tijela pravosuđa jedino je nadmašio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović:


– Ministar policije Božinović uopće se nije očitovao, što je doista porazno. A trebao bi. Nevjerojatna je priča tog suca da nije na vrijeme uočio policijski presretač. To je jednostavno nemoguće! Presretač je vizualno i signalno osmišljen da ga i u najgorim uvjetima na cesti uočite – kombinirane bljeskalice plave i crvene boje s porukom »Policija-slijedite me«.


To je vozilo koje »vrišti« s ceste, s razlogom. Kao prometni stručnjak prvo što bi pomislio da čovjek koji u inkriminirano vrijeme nije uočio blještavi presretač bio pijan ili drogiran. Treća stvar može biti da, jednostavno, laže.



Dakle, treba mu uzeti vozačku dozvolu ili oduzeti radnu sposobnost. Čovjeku kojem su četiri puta slali pozive sa suda na kućnu adresu još tvrdi da nije primio obavijesti. Kakve se to priče serviraju u javnost? To vrijeđa inteligenciju.


Ja sam dugi niz godina profesor-predavač ali ovakav slučaj s obzirom na osobu koja obnaša visoke sudačke dužnosti i ima ovlasti nije mi pojmljiv. Zlo je u tome što je riječ o osobi koja jako dobro poznaje zakon. S ovakvim incidentom otvorili smo Pandorinu kutiju iz koje mogu izaći strašni događaji. Žao mi je zemlje u kojoj se ovakvo ponašanje tolerira – upozorio je Marušić kritizirajući i odredbe zakona koje su mogle biti i nešto strože.


Zakonska prakse umanjenja od 10 posto u odnosu na realnu brzinu kojom je prekršitelj vozio poslužila je i u Turudićevom slučaju:


– Osim što umanjuje visinu novčane kazne riječ je prilično anakronom elementu u našoj regulativi koji bi se trebao odbaciti. Nismo u 19. stoljeću. Primjerice, u susjednoj Sloveniji takve tolerancije nema. Zašto i bi? Mogu povući paralelu.


U Kanadi ako ste na prometnici gdje je ograničenje 100 km/h vozili za 50 km/h više platit ćete kaznu od 10 tisuća kanadskih dolara ili 50 tisuća kuna, a u SAD-u, primjerice, čovjeka koji je bježao patroli doslovno bi izvukli iz vozila – kazao je Marušić aludirajući na presudu Turudiću i prihvaćeno svjedočenje policajca Josipa Blaževića da je sudac zaustavljen iz drugog pokušaja.


No, policija i sud ga nisu teretili za taj prekršaj po članku 32., ignoriranja znakova i naredba policije.


Rupa u zakonu


To je, pisali smo, još jedna neobična okolnost koju MUP nije objasnio a zgrozila je i Marušića:


– Ovaj slučaj smatram sabotažom i zato bi članak 32. trebalo redefinirati i pooštriti trenutačnim oduzimanjem dozvole, a prekršitelja strpati u zatvor. Iako je raniji zakon bio još blaži, zalažem se da se u ovaj članak unese odredba o zatvorskoj kazni – upozorio je Marušić.


Naime, i ovaj članak postroženog zakona čini se neprilično labav. Propisana je kazna od tri do sedam tisuća kuna, a zabrana vožnje propisana je na šest mjeseci ako je isti prekršitelj uhvaćen drugi put a najmanje za 12 mjeseci za treći i svaki idući incident.


– U svojim analizama za Autoportal i ranije sam govorio da je pravosuđe rak-rana za promet ali i društvo u cjelini, a po ovom incidentu, nečuvenim presedanom poslana je poruka da svatko može divljati cestom i poslije se praviti ludim. Doista, prevršena je svaka mjera – zaključio je Marušić podsjetivši i na još jednu kilavu odredbu, svojevrsnu rupu u zakonu s kojom se poslužio Turudić zbog jednog ranijeg prometnog prekršaja na virovitičkom području o kojem smo nedavno pisali.


Suca Turudića policija je također kaznila zbog prebrze vožnje rodnom Viroviticom 20. listopada prošle godine, no, kolege mu s Općinskog suda u Virovitici nisu pronašle dokaze tko je usred bijela dana jurcao njegovom limuzinom po centru grada pa je i oslobođen. Turudić je rekao da se ne sjeća da je on vozio tog dana i da je još troje osoba koristilo leasing vozilo upisano na njegovo ime.


Riječ je o njegovoj supruzi, sinu i 80-godišnjem tastu. Unatoč snimkama policijskih kamera za virovitički sud slučaj je završio kao velika obiteljska tajna. Točno tri mjeseca kasnije Turudićeva limuzina ponovno je divljala cestom, a sud je utvrdio da ju potegao sam Turudić.


Zakon ne predviđa da se automatski kažnjava vlasnik vozila, nego vlasnik mora dostaviti policiji podatke o vozaču ili više njih, što je pak bio virovitički slučaj. Tu onda počinju igre. Marušić naglašava da je potrebno pooštriti kriterije i da vlasnik koji dobrovoljno daje drugima na korištenje automobil mora biti odgovoran za svoje vozilo:


– Možete li zamisliti realnu situaciju da neodgovorni vlasnik daje nekom neiskusnom mladiću, sinu ili poznaniku automobil veće snage koji onda skrivi pogibiju na cesti. Koliko smo samo takvim tragičnih primjera imali u crnoj statistici – podsjetio je prometni stručnjak predloživši da se uvede odgovornost za vlasnika vozila i osoba na čije ime glasi automobil a da se eventulne štete rješavaju sudskim putem između vlasnika i korisnika ukoliko je potonji skrivio prekršaj.


Prema nekim tvrdnjama snimke policijskih kamera nisu toliko kvalitetnih rezolucija da identificiraju osobu za volanom, što, u današnje dobe tehnologije zvuči neprihvatljivo. Ono što je bitno naglasiti jest da MUP ima osnovanu radnu grupu koja ciljano prati praktičnu primjenu novog zakona i može predložiti potrebne izmjene radi poboljšanja. Na potezu je Ministarstvo i resorni ministar kojeg se ovaj slučaj itekako tiče, ma koliko god dugo šutio.