Liječnik iz Obrovca

Priča dr. Jusupa: ‘Doveden je do ruba, napušten od svih’. Inspekcije sve znale, ništa poduzele

Portal Novilist.hr

Foto Screenshot Provjereno Nova TV

Foto Screenshot Provjereno Nova TV

Ova priča jest vrijedna suda javnosti, ali ne prema dvjema očito duševno bolesnim osobama, nego prema sustavu koji im je povjerio da brinu o zdravlju drugih



OBROVAC Goran Jusup je bio odličan liječnik i sjajan čovjek za društvo, koji je obožavao svoju obitelj, suprugu i dva sina, piše Jutarnji list. Međutim, posljednjih godina nanizalo mu se niz teških životnih situacija, koji su ga doveli do onoga što se moglo vidjeti u šokantnom prilogu Provjerenog Nove TV o liječniku iz Obrovca i ženi koja glumi medicinsku sestru.


Brak mu se raspao 2010., već je bio u vezi s medicinskom sestrom iz obližnjeg Kruševa s kojom će ga pet godina poslije rastaviti tragedija, a multipla skleroza, koju je liječio negiranjem, snažno je napredovala. Osamio se, zapustio, čak i izolirao.


Poput ljubavnih, popucale su i sve njegove prijateljske i životne veze. Uspostavio je samo jednu novu, s Veronikom. Našao se nekako s duševno bolesnom osobom sa smanjenim intelektualnim sposobnostima.




Fragmente njegova života za Jutarnji list iznosi Jusupova negdašnja medicinska sestra Ruža Bašić.


Krize i uvrede


Ona je s dr. Jusupom dijelila ordinaciju točno 20 godina i šest mjeseci, svjedočeći njegovim usponima i padovima, proživljavajući zajedno s njim njegove krize i često trpeći uvrede, za koje je uvijek našla razumijevanje. Nikada mu nije prestajala pomagati, ni dok je radila, a ni danas kada je u mirovini.


Na kraju krajeva, ona i cijela njezina obitelj i sada su Jusupovi pacijenti i ne taji da se kao umirovljenica pokušala vratiti u ordinaciju, ali nije uspjela jer joj to nisu dopustili na pola radnog vremena.


– U ordinaciju u Obrovcu došli smo u isto vrijeme, u veljači 1998. godine. Bio je mlad, školovan, odmah je postao omiljen. Tako se predstavljao, lijep, naočit i pametan, a takav je i bio. Onako, čovjek na svom mjestu. Eto, pogledajte ga sad pa vratite 20 godina unatrag i dobit ćete krasnog čovjeka – prisjeća se za Jutarnji umirovljena sestra Ruža Bašić.


Sestra Ruža misli da je život jako trošio dr. Jusupa godinama, a dogodilo se nekoliko potresnih događaja koji je svaki za sebe mogao biti dovoljan okidač da se sve nepovratno sunovrati.



Godine 2010. godine rastao se od žene, koja s djecom živi u Zadru. Ušao je u vezu sa sestrom iz Kruševa, Jelenom, iako je tada još imao svoju obitelj, a ona svoju. No s Jelenom je, dodaje, 2015. godine završilo je burno, mučno i s prijetnjama.


Kad je to puklo, postao nemoguć


– On jest pomalo odlazio, kako bi se reklo, bilo mu je sve manje stalo oko svega, ali kada je pukla ta veza, on je postao nemoguć. Možda je ona shvatila da s njim već tada nešto nije u redu, te neke njegove kočnice koje su se pojavile, pa je zato otišla, ne znam, ali on se poslije toga pogubio. Bio je ljut na nju. Izgubili su bebu, koja se prerano rodila. Pokopali su je u Zadru.Kada je poslije na nadgrobnom spomeniku vidio majčino, a ne svoje prezime gotovo je izgubio razum. To ga je strašno povrijedilo. Govorio bi da su se svi urotili protiv njega, svi su mu bili krivi i lopovi, država, HDZ, samo bi nabrajao i sve ih redom psovao, prisjeća se sestra Ruža.

Pacijente je još uvijek koliko-toliko održavao, ali uskoro su i oni počeli primjećivati da nešto nije u redu. Znali su mu otvoreno reći da se zapustio, upozoravali ga na higijenu, na prljavu liječničku odoru.


– Onda bi počeo i njih psovati, govorio bi da ne vide dobro, da ih se ne tiče, što ih briga, da je sve to dobro i što bi oni htjeli nešto bolje za mjesto kakvo je Obrovac. Mislim da je to tada već bilo i zbog bolesti jer je nekoliko puta znao promrmljati da je bolesniji od onih koje liječi, ali nije tome pridavao neku pažnju, priča sestra.



No, svoju bolest nije niti tajio. Dvaput je bio hospitaliziran na zadarskoj Neurologiji, jednom dva tjedna, a sestra Ruža dvaput mu je pomagala kada mu je pozlilo tijekom obavljanja liječničkog posla.


Ma što ti, mala, tu radiš?


Ruža Bašić je u srpnju prošle godine otišla na godišnji odmor na kojem je dočekala 25. kolovoza, svoj rođendan i uvjet za prijevremenu mirovinu. Na njezino je mjesto došla mlada sestra koja nije imala ambulantnog iskustva. Kratko se zadržala.


A Veronika?


– Počela je dolaziti još u moje vrijeme. Prvo kao pacijentica, imala je, koliko se sjećam, neku prometnu nesreću pa je to bio povod, a poslije i zbog psihičkih problema. Ti su dolasci postajali sve češći, ali ne mogu reći da je ometala moj rad jer se s doktorom družila u posebnoj prostoriji gdje se pila kava. Poslije odlaska ove druge sestre ona je ušla na njezino mjesto. Ma, ona nikad nije bila sestra. Nije imala ni znanja, ni kvalifikacija, iako se tako voljela predstavljati. Uostalom, otvarala je ordinaciju. Postavila se kao šefica.


No, ljudi su je znali odmalena jer je iz Obrovca pa je nisu ozbiljno shvaćali. Znali bi je pitati: ‘Ma, što ti, mala, tu radiš?’ A ona bi odgovorila: ‘Ja sam sestra’. Žalili su se na nju jer je prčkala po programima i nekima izbrisala kartone. Ja ne znam što je njih dvoje spojilo, ali sigurna sam da to nije bila ljubav. Prije bih rekla da je to bila ta bolest. To je srž njegova problema, što on ne može više ništa razlikovati, priča sestra Ruža za Jutarnji, dodajući da su tada pacijenti počeli napuštati doktora, a on je sve više vremena provodio u toj sobi za kavu.


Čas priča jedno, čas drugo


Zato on, smatra Ruža Bašić, čas priča jedno, a čas drugo. Jednom mu je Veronika medicinska sestra i zaručnica koju planira oženiti, a onda mu nije ni jedno ni drugo, nego jadnica koju je izvukao iz psihijatrijske ustanove na Ugljanu i doveo da tu i tamo počisti.


– Znala sam da on nikad neće potražiti pomoć jer je previše tvrdoglav i sve samo šalje u ono mjesto, ali trebali su ovi iz inspekcije HZZO-a primijetiti da tu neke stvari ne stoje dobro. Bili su mu u dva nadzora, u studenome i siječnju, i samo popisali stvari koje treba otkloniti te mu naložili da mora zaposliti sestru. Ja sam se tada išla raspitati, ali nije bilo mogućnosti da radim na četiri sata, a osam mi je bilo previše. Pitala sam i za njega, može li se kako pomoći. Znali su sve.



Rekli su mi da može sam raskinuti ugovor s njima, zatvoriti svoju ugovornu praksu i prebaciti se na njihov sistem, sistem Doma zdravlja, te bi mu oni odmah našli sestru, ali i zamjenskog doktora pa bi mirne duše mogao otići na bolovanje i liječenje. Ja sam mu išla reći da tako napravi, ali on je samo odgovorio “ma ‘ko im j… mater, neće oni meni određivati”. I tako je nastavio raditi protiv sebe, zaključuje sestra Ruža.


Majka dr. Jusupa, Boja Jusup, s novinarom Jutarnjeg popričala je telefonski. Ljuta je na sustav i medije jer su joj sina prikazali kao zločinca, a nitko mu nije ponudio pomoć.


Nije kriv što je bolestan


– On nije kriv što je bolestan, a krivo je zdravstvo jer on nije bolestan od jučer. Radi tako već 13 godina. Da, nekada je ljut, nekada je ovakav, nekada onakav, ali svi sve tovare na njega, kao da nema dovoljno svog tereta. Jedno jutro se samo nije mogao ustati iz kreveta, oduzelo mu ruku i nogu, ruka se vratila, a noga nikada do kraja.


Znate li koliko je on spasio ljudi? Dizao je žive i mrtve. Rekla sam mu: ‘Dragane’, tako ga mi u obitelji zovemo, ‘ne radi to tako, misli na sebe, i ti si bolestan’, a on je znao reći: ‘Pa ne mogu čovika pustit ako mu mogu pomoći!’ Zašto njemu sada nitko ne pomogne? A bolestan je od 2005. godine, govori njegova majka Boja.


Lažna sestra Veronika u petak je hospitalizirana na zadarskoj Psihijatriji nakon što je u popodnevnim satima doživjela slom. Prije toga je nasrtala na novinare i zaključavala vrata Doma zdravlja noseći u rukama fiksni telefon ustanove i mobitel dr. Jusupa na koji je također primala pozive. Bilo je to mučno gledati. Policija je dolazila u dva navrata, a onda su odveli nju.


Što će biti s liječnikom Goranom Jusupom? HZZO mu je doista raskinuo ugovor, ali na kraju samo iz formalnih razloga – zato što nije zaposlio medicinsku sestru kako su mu bili naložili. Sad se javljaju ljudi koji žele pričati o dobroj strani obrovačkog doktora, svjedoče kako je prema njima bio pažljiv, a suborci iz Domovinskog rata pričaju koliko je bio hrabar.


Možda će se netko od onih koji mu se rugaju malo zamisliti, ali presudu je javnost u ovom slučaju već donijela. Ova priča jest vrijedna suda javnosti, piše Jutarnji, ali ne prema dvjema očito duševno bolesnim osobama, nego prema sustavu koji im je povjerio da brinu o zdravlju drugih.