DIP Klana je u stalnoj potrazi za radnicima / Snimio Marko GRACIN / NL arhiva
Osim DIP-a Klana, koji je u stalnoj potrazi za radnicima, problem s manjkom radne snage ima i GP Krk – toj građevinskoj tvrtki trenutno nedostaje 200 građevinaca
RIJEKA Unatoč još uvijek velikoj nezaposlenosti, pronalazak adekvatne radne snage problem je koji se sve glasnije i češće spominje među domaćim gospodarstvenicima.
Predsjednik HGK-Županijske komore Rijeka Vidoje Vujić na otvorenju tradicionalnog Sajma poslova u Rijeci iznio je podatak prema kojem građevinska, metalska, drvna, ali i IT industrija, ugostiteljstvo i turizam u Primorsko-goranskoj županiji iskazuju potrebu za 3.000 radnika koje ne uspijeva naći. Istovremeno, koncem ožujka, prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, posao je tražila 15.091 osoba.
Solidna primanja
– Svaki poslodavac koji ozbiljno radi i ima posla, danas u Hrvatskoj ima problem sa pronalaskom radne snage, tvrdi direktor Drvne industrije Klana Miladin Marković. Njihovo lanjsko iskustvao u tome mu je, čini se, prilično jak argument. Ova tvornica, otprilike negdje u ovo vrijeme, raspisala je bila natječaj za stipendiranje jednog razreda stolara i jednog razreda tapetara, od po 25 učenika.
– Uz stipendiju, nudili smo pokrivanje troškova studentskog doma, plaćenog prijevoza, školske prakse, osiguranog i plaćenog posla za vrijeme školskih ferija, kao i radni odnos nakon završetka školovanja. Rezultat cijele te naše akcije bio je da nam se javilo pet učenika s kojima smo potpisali ugovore, a u razred se upisalo ukupno njih osam. Nijedan tapetar, navodi Marković. Ova tvornica stolica, a od početka ove godine otvorili su i pogon za proizvodnju stolova, koja cjelokupni svoj program izvozi, konstatno treba radnike. Pokušali su, navodi direktor Marković, i preko lokalnog Zavoda za zapošljavanje, nudeći prekvalifikaciju, ali bez nekog značajnijeg uspjeha, kako navodi naš sugovornik, unatoč tome što ova tvornica, prema njegovim navodima, može ponuditi solidna i stalna primanje te sigurno radno mjesto.
– Problem je velik, dubok i zahtijeva sveobuhvatno, sustavno rješenje, zapravo promjenu kompletne društvene paradigme. Između ostalog, i drugačiji pristup obrazovanju mladih ljudi jer se dogodilo da su industrijska i tehnička zanimanja zapostavljena, zaključuje Marković.
Vraća se »rad ruku«
U GP Krku, kako navodi direktor Josip Purić, u ovom trenutku trebaju i do 200 dodatnih građevinaca.
– Nitko se danas više u Hrvatskoj ne školuje za to teško zanimanje. Nudili smo stipendije, osiguran posao, ali problem ne uspijevamo riješiti. Otvorili smo i tvrtku u Bosni i Hercegovini, u Bihaću, preko koje pokušavamo doći do potrebnih kadrova. Međutim, i tu imamo problem jer je dobrim dijelom radnu snagu s tog tržišta, kao i našeg i rumunjskog, »pojela« Njemačka. Pokušavali smo i preko drugih Zavoda za zapošljavanje, ne samo riječkog, doći do radne snage, naročito smo se koncentrirali u regijama u kojima su velike građevinske tvrtke propale. Bez većeg uspjeha, a jedan od razloga je i što je još uvijek prisutan rad na crno, kaže Purić. Prema njegovim navodima, ova potreba za radnom snagom nije ujedno i iskaz oporavka građevinskog sektora, barem ne sa stanovišta cijena.
– Velika većina kvalitetne radne snage u posljednjih nekoliko godina otišla je iz Hrvatske kako bi svojim radom negdje drugdje ostvarili bolju zaradu, a time i bolji život za sebe i svoje obitelji. Da bi poslodavci došli u situaciju da majstore od zanata vrate u Hrvatsku potrebno je u budućnosti povećati cijenu rada, pri čemu i država mora smanjiti davanja na plaće i poreznom politikom olakšati, a ne otežavati poslodavcima poslovanje, upozorava Marko Sobotinčić.
Bijeg u inozemstvo
– Broj nezaposlenih koji se dobiva od HZZ-a sigurno se ne slaže sa stvarnim stanjem jer dobar dio tih nezaposlenih ili je zaposlen na crno ili radi vani, isto tako bez papira, a preko Zavoda za zapošljavanje odnosno prijavom na mirovinsko ima osiguranu zdravstvenu njegu. Ima i onih koji preko Zavoda traže posao, ali – kako se veli – pritom mole boga da ga ne nađu, kaže naš sugovornik.
Ipak, iz iskustva na terenu Sobotinčić smatra da je najveći problem ovog dispariteta – cijena rada, odnosno nedovoljno plaćeni »majstori od zanata«.
– Tema je, u svakom slučaju, kompleksna, no siguran sam da u budućnosti, osim povećanja cijena rada, moramo hitno poraditi na popularizaciji obrazovanja svih zanatskih zanimanja. To znači vratiti mladima vjeru da su zanatska zanimanja nešto od čega će se u budućnosti moći pristojno živjeti. Naši radnici u inozemstvu na jako su dobrom glasu, pa mislim da je došlo vrijeme da ih i mi sami konačno počnemo cijeniti, pa rezultati sigurno neće izostati, zaključuje Sobotinčić.