Puno nezaposlenih, a nedostaje radne snage

Paradoks nedostatka radne snage u PGŽ: Nudili plaćeno školovanje, ali nitko neće u – tapetare

Orjana Antešić

DIP Klana je u stalnoj potrazi za radnicima / Snimio Marko GRACIN / NL arhiva

DIP Klana je u stalnoj potrazi za radnicima / Snimio Marko GRACIN / NL arhiva

Osim DIP-a Klana, koji je u stalnoj potrazi za radnicima, problem s manjkom radne snage ima i GP Krk – toj građevinskoj tvrtki trenutno nedostaje 200 građevinaca



RIJEKA  Unatoč još uvijek velikoj nezaposlenosti, pronalazak adekvatne radne snage problem je koji se sve glasnije i češće spominje među domaćim gospodarstvenicima.


Predsjednik HGK-Županijske komore Rijeka Vidoje Vujić na otvorenju tradicionalnog Sajma poslova u Rijeci iznio je podatak prema kojem građevinska, metalska, drvna, ali i IT industrija, ugostiteljstvo i turizam u Primorsko-goranskoj županiji iskazuju potrebu za 3.000 radnika koje ne uspijeva naći. Istovremeno, koncem ožujka, prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, posao je tražila 15.091 osoba.


Solidna primanja


– Svaki poslodavac koji ozbiljno radi i ima posla, danas u Hrvatskoj ima problem sa pronalaskom radne snage, tvrdi direktor Drvne industrije Klana Miladin Marković.  Njihovo lanjsko iskustvao u tome mu je, čini se, prilično jak argument. Ova tvornica, otprilike negdje u ovo vrijeme, raspisala je bila natječaj za stipendiranje jednog razreda stolara i jednog razreda tapetara, od po 25 učenika.




– Uz stipendiju, nudili smo pokrivanje troškova studentskog doma, plaćenog prijevoza, školske prakse, osiguranog i plaćenog posla za vrijeme školskih ferija, kao i radni odnos nakon završetka školovanja. Rezultat cijele te naše akcije bio je da nam se javilo pet učenika s kojima smo potpisali ugovore, a u razred se upisalo ukupno njih osam. Nijedan tapetar, navodi Marković. Ova tvornica stolica, a od početka ove godine otvorili su i pogon za proizvodnju stolova, koja cjelokupni svoj program izvozi,  konstatno treba radnike. Pokušali su, navodi direktor Marković, i preko lokalnog Zavoda za zapošljavanje, nudeći prekvalifikaciju, ali bez nekog značajnijeg uspjeha, kako navodi naš sugovornik, unatoč tome što ova tvornica, prema njegovim navodima, može ponuditi solidna i stalna primanje te sigurno radno mjesto.


– Problem je velik, dubok i zahtijeva sveobuhvatno, sustavno rješenje, zapravo promjenu kompletne društvene paradigme. Između ostalog, i drugačiji pristup obrazovanju mladih ljudi jer se dogodilo da su industrijska i tehnička zanimanja zapostavljena, zaključuje Marković.   


 Vraća se »rad ruku«


U GP Krku, kako navodi direktor Josip Purić, u ovom trenutku trebaju i do 200 dodatnih građevinaca.


– Nitko se danas više u Hrvatskoj ne školuje za to teško zanimanje. Nudili smo stipendije, osiguran posao, ali problem ne uspijevamo riješiti. Otvorili smo i tvrtku u Bosni i Hercegovini, u Bihaću, preko koje pokušavamo doći do potrebnih kadrova. Međutim, i tu imamo problem jer je dobrim dijelom radnu snagu s tog tržišta, kao i našeg i rumunjskog,  »pojela« Njemačka. Pokušavali smo i preko drugih Zavoda za zapošljavanje, ne samo  riječkog, doći do radne snage, naročito smo se koncentrirali u regijama u kojima su velike građevinske tvrtke propale. Bez većeg uspjeha, a jedan od razloga je i što je još uvijek prisutan rad na crno, kaže Purić. Prema njegovim navodima, ova potreba za radnom snagom nije ujedno i iskaz oporavka građevinskog sektora, barem ne sa stanovišta cijena.


– Zadnja godina u kojoj su cijene pokrivale troškove rada i materijala bila je 2009. godina, tvrdi Purić. Posla im, doduše, navodi, ne nedostaje jer se vraća takozvani »rad ruku« odnosno gradnja objekata dok je cestogradnja potpuno zamrla. Za one građevince koji su u Hrvatskoj uspjeli preživjeti Purić smatra da im velik problem stvara i to što su potpuno zamrle državne odnosno investicije velikih javnih poduzeća zbog neposložene nove kadrovske strukture uslijed promjene vlasti. Purić se boji da će cijela ova poslovna godina u tom segmentu biti »preskočena«. GP Krk dijelom izvlači što su od ulaska u Europsku uniju prisutni u Sloveniji u kojoj i u ovom trenutku imaju otvoreno nekoliko gradilišta, a nadaju se i novim poslovima.  Voditelj tvrtke MC Energy i član Strukovne skupine za metaloprerađivačku industriju u riječkoj Komori Marko Sobotinčić smatra kako je više razloga za paradoks koji se događa, Hrvatskoj a to je da još uvijek imamo velik broj nezaposlenih, a s druge strane poslodavci imaju velik problem pronaći potrebne kadrove.


– Velika većina kvalitetne radne snage u posljednjih nekoliko godina otišla je iz Hrvatske kako bi svojim radom negdje drugdje ostvarili bolju zaradu, a time i bolji život za sebe i svoje obitelji.  Da bi poslodavci došli u situaciju da majstore od zanata vrate u Hrvatsku potrebno je u budućnosti povećati cijenu rada, pri čemu i država mora smanjiti davanja na plaće i poreznom politikom olakšati, a ne otežavati poslodavcima poslovanje, upozorava Marko Sobotinčić.



Bijeg u inozemstvo


  – Broj nezaposlenih koji se dobiva od HZZ-a  sigurno se ne slaže sa stvarnim stanjem jer dobar dio tih nezaposlenih ili je zaposlen na crno ili radi vani, isto tako bez papira, a preko Zavoda za zapošljavanje odnosno prijavom na mirovinsko ima osiguranu zdravstvenu njegu. Ima i onih koji preko Zavoda traže posao, ali – kako se veli –  pritom mole boga da ga ne nađu, kaže naš sugovornik.


Ipak, iz iskustva na terenu Sobotinčić smatra da je najveći problem ovog  dispariteta – cijena rada, odnosno nedovoljno plaćeni »majstori od zanata«.


– Tema je, u svakom slučaju,  kompleksna, no siguran sam da u budućnosti, osim povećanja cijena rada, moramo hitno poraditi na popularizaciji obrazovanja svih zanatskih zanimanja. To znači vratiti mladima vjeru da su zanatska zanimanja nešto od čega će se u budućnosti moći pristojno živjeti. Naši radnici u inozemstvu na jako su dobrom glasu, pa mislim da je došlo vrijeme da ih i mi sami konačno počnemo cijeniti, pa rezultati sigurno neće izostati, zaključuje Sobotinčić.