U energetskom škripcu

Od otkupa Ine se očito odustalo, a LNG na Krku ne žele ni Rusi, ni Nijemci

Bojana Mrvoš Pavić

Čeka se završetak arbitraže kojom MOL potražuje odštetu od zbog gubitaka u plinskom biznisu, i velik je problem za Vladu kako sad javno iskomunicirati da otkupa – baš i neće biti, otkrivaju nam upućeni u zbivanja oko Ine i LNG-a



ZAGREB Zaključak Vlade vezan uz projekt LNG-a na Krku, donesen na prošloj sjednici na Markovom trgu i klasificiran kao povjerljiv dokument, pripremljen je, kako doznajemo, prije više od tri mjeseca, još za vrijeme dok su u Vladi bili i Mostovi ministri, pa tako i Slaven Dobrović, zadužen za energetiku. Riječ je o dokumentu kojim se ubrzava realizacija LNG plutajućeg terminala, no ostaje nejasno zbog čega se toliko čekalo na njegovo donošenje.


Kako se može čuti od upućenih, Vlada Andreja Plenkovića, iako svjesna važnosti budućeg LNG terminala za Hrvatsku, ipak oklijeva s velikim odlukama, pa se zasad ništa ne čini ni oko otkupa MOL-ovog udjela u Ini, najavljenog još za Badnjak prošle godine. Sve upućuje na to da se od otkupa odustalo, jer nije napravljen niti nulti korak – objavljen natječaj za odabir tvrtke koja će procijeniti vrijednost Ine prije otkupa, pripremljen također još za vrijeme Mosta u Vladi. U međuvremenu MOL, kako je već ranije pisao naš list, pregovara s ruskim Gazpromom, zainteresiranim za otkup njegovog udjela u Ini.


Bez pomaka


»Ništa se ne čini oko povrata Ine u okrilje države, kako je za Badnjak Plenković najavio. Sve ide u pravcu toga da se INA prepusti MOL-u, koji će svoj udio prodati, Rusima ili nekom drugom. Čeka se završetak arbitraže kojom MOL potražuje odštetu od Hrvatske zbog gubitaka u plinskom biznisu, i velik je problem za Vladu kako sad javno iskomunicirati da otkupa – baš i neće biti«, otkrivaju nam upućeni u zbivanja oko Ine i LNG-a.




Zaključkom o ubrzanoj realizaciji plutajućeg terminala na Krku se, kako doznajemo, definira da postoje zainteresirani ulagači u terminal, uz čija će financijska sredstva biti kupljen, ili uzet u najam brod za regasifikaciju ukapljenog plina koji bude pristizao tankerima na Krk; koordinira se rad ministarstava koja u projektu sudjeluju, te definiraju pitanja kao što su vlasništvo nad terminalom i zemljištem na kojem će se nalaziti potrebna infrastruktura. Problema oko zemljišta koje pripada Dina Petrokemiji ne bi trebalo biti, kao ni razvlašćenja zbog ovog, strateškog projekta, budući da će se brod za regasifikaciju nalaziti na pomorskom dobru, a i ostala će plinska infrastruktura zaobilaziti Dinino zemljište.


Spora realizacija


Realizacija LNG terminala se odvija sporo jer, kako se može čuti, ne odgovara ni Rusiji ni Njemačkoj, koje provode veliki, važan projekt Sjevernog toka 2 – plinovoda kojim će ruski plin preko Baltika dolaziti u Njemačku. Iz tog razloga ni Rusi ni Nijemci LNG na Krku ne žele, dok ga, s druge strane, »gura« SAD zbog svog izvoza plina iz škriljaca, koji je nedavno krenuo put Europe. Plenković je ipak svjestan činjenice da nam terminal na Krku itekako treba, prvenstveno radi diverzifikacije dobavnih plinskih pravaca, ali i zbog činjenice da je naša, domaća proizvodnja plina pala. Sjeverni tok 2, osim LNG-a, ugrožava i Jadransko-jonski plinovod, kojim bi se i Hrvatska prikopčala na plinovodni pravac s Kaspijskog jezera.


Čelnik austrijskog OMV-a Rainer Seele nedavno je kazao kako Europa ima sve manje vlastitog, pa zato treba više ruskog plina, čije smanjenje uvoza ne dolazi u obzir. OMV i ruski Gazprom rade na projektu LNG terminala na ruskoj obali Crnog mora, preko kojeg bi ruski LNG stizao u istočnu i srednju Europu.