Romano Pičuljan u proizvodnoj hali u Mučićima / Snimio Marko GRACIN
Jadran je naše primarno tržište jer kupca pratimo od kupnje broda preko servisa i održavanja. Velika većina brodova koje smo napravili kod nas je u marini i na godišnjem servisu, na taj način pratimo brodicu i vlasnika, dajemo im kompletan support i uslugu. To za rezultat ima zadovoljnog vlasnika, ali i kvalitetno održavane brodice koje onda traju i zadržavaju visoku vrijednost, kaže Romano Pičuljan
Brodice Pičuljan među zaljubljenicima u more i nautiku sa ove strane Jadrana već duži niz godina imaju status sličan onom kakav, primjerice, uživa jedan Harley-Davidson u bajkerskom svijetu.
Osim prepoznatljivog dizajna koji vješto spaja klasiku s modernim detaljima, znak i potpis Pičuljana proteklih je desetljeća postao sinonim za vrhunsku, top kvalitetu izrade i opremljenosti, a brodice se rade isključivo po narudžbi. Sve to, naravno, ima i svoju cijenu, pa su među onim sretnicima koji se mogu pohvaliti da brode za kormilom nekog »Pičuljana« samo oni dubljeg džepa.
Svoj status, ali i poslovnu filozofiju njihovih graditelja, Pičuljan brodice dokazuju i time da i kao polovne drže visoku cijenu u odnosu na slična plovila. Njihovi kupci su većinom domaći ljudi, mahom privatni poduzetnici.
– Jadran je naše primarno tržište jer kupca pratimo od kupnje broda preko servisa i održavanja. Velika većina brodova koje smo napravili kod nas je u marini i na godišnjem servisu, na taj način pratimo brodicu i vlasnika, dajemo im kompletan support i uslugu. To za rezultat ima zadovoljnog vlasnika, ali i kvalitetno održavane brodice koje onda traju i zadržavaju visoku vrijednost, kaže Romano Pičuljan, »frontmen« treće generacije ove poznate rapske obitelji brodograditelja.
Daleki Japan
Iako, njihove se brodice mogu vidjeti na vezovima susjedne Italije, u Njemačkoj, na španjolskoj Mallorci, čak i u dalekom Japanu do čijeg su tržišta Pičuljani bili doprli prije desetak godina kada su pobudili pozornost sa svojom brodicom »Rab 830« koju su izložili na sajmu u Yokohami. Bila je to 2008. godina, rekordna za Brodogradnju Pičuljan jer je te godine iz njihovih pogona na Rabu i u Mučićima izašlo čak 36 novih brodica. Planovi su bili veliki, cilj je bio dosegnuti kapacitet proizvodnje od 100 brodica godišnje. Godišnje se izlagalo na barem pet svjetski poznatih sajmova, od Genove, Hamburga, Düsseldorfa, Portoroža, Splita… Međutim, onda je zagalopirala ekonomska kriza koja je napravila krš i lom, a Pičuljane je uhvatila u posebno osjetljivom trenutku, taman kad su bili usred velike investicije u novi proizvodni pogon u Mučićima.
No, kao što su i u teškim, ratnim godinama, početkom 90-ih, napravili iskorak, kada su nakon dugogodišnje tradicije gradnje drvenih brodova počeli graditi brodice iz stakloplastike, što se pokazao kao pun pogodak, Pičuljani su iznova učinili zaokret.
– Krizi smo se prilagodili tako da smo disperzirali djelatnosti i krenuli razvijati servis i remonte, kako nam je to diktiralo samo tržište, rezultat toga je da nam danas upravo te djelatnosti čine veći dio prihoda u grupi. Međutim, na taj smo način uspjeli održati proizvodnju, samo što smo se sada više usmjerili prema butik proizvodnji, otprilike do deset brodica koje planiramo isporučivati godišnje. To su, u odnosu na prije desetak godina, sofisticiraniji i današnjem korisniku prilagođeniji brodovi s puno dodatne opreme i raznih izvedbi, kaže Romano Pičuljan. Riječ je o njihovim standardnim modelima, dužina trupa između 7 i 12 metara – »Rab 720«, »Rab 830«, »Rab 880«, »Rab 980« i najvećem i najluksuznijem »Rab Elevenu«, čija cijena, ovisno o željenoj i ugrađenoj opremi, učas »skače« na 3,5 do 4 milijuna kuna.
Lepeza usluga
U svom brodogradilištu na Rabu, u Barbatu, Pičuljani su proteklih godina tako dodatno ojačali i razvili kompletnu lepezu usluga servisa, remonta, popravaka, pa i većih rekonstrukcija brodova dužine do 25 metara. Intencija je, veli Romano, da klijenti mogu na jednom mjestu dogovoriti i naručiti bilo koje radove ili uslugu koja im treba.
– Naši klijenti često nemaju vremena, pa uskačemo i na način da naš skiper vozi brod u Dubrovnik, a onda ga opet preuzima po završetku sezone i vozi nazad, na zimski vez u našu marinu. U proljeće ga opet pripremimo i vratimo vlasniku pred početak ljetne sezone, prepričava Romano.
– Vidjet ćemo, sve ovisi kakvi će se uvjeti postaviti pred investitore. Sigurno je da ćemo mi s vremenom nešto napraviti u toj zoni, međutim, trenutno nam je fokus na radnoj snazi. To je problem koji muči sve nas poduzetnike u Hrvatskoj, kako doći do kvalitetnog kadra. Stalno imamo otvorene natječaje, a do dobrog radnika nikad nije bilo teže doći. I pritom nisu presudne ni njihove kvalifikacije jer mi djelatnika kontinuirano educiramo kroz rad, u konačnici riječ je o specifičnim poslovima koji zahtijevaju veliko praktično iskustvo, tu je ipak potrebna volja i ljubav koju će gajiti prema poslu koji rade, veli Romano.
Prilagodljivi modeli
Prilikom našeg posjeta u hali u Mučićima za oko nam je najviše zapela predivna 7-metarska drvena bracera koju je Romanov otac Ivan 1986. godine napravio za jednog Nijemca. Zbog visoke životne dobi vlasnik ju je, doznajemo, bio prisiljen prodati, »otišla« je u Nizozemsku odakle je Romanu i stigao poziv koji ga je razveselio. Otkupio ju je i danas-sutra bit će jedan od eksponata s kojima će »ispričati« osamdeset i tri godine dugu priču brodogradilišta Pičuljan na Rabu. Romano nam se u razgovoru pohvalio i kako je prije mjesec dana uspio doći do 6-metarskog guca iz 1937. godine, kojih je djelo ruku njegovog djeda Antona, s kojim je sve i počelo.
Dok gledamo opremaške radove koji se odvijaju na brodici za crnogorsku ribarsku inspekciju, zanima nas koliko Pičuljanovi kupci sudjeluju u procesu izgradnje i opremanja svojih budućih brodica, u smislu da dolaze i prate što se događa.
– Dolaze koliko mogu i koliko imaju vremena. Nemamo ništa protiv, dapače, i sami to potenciramo, pogotovo dok je brodica u ovoj fazi opremanja jer je to prilika da se naručitelji uvjere u kvalitetu izvedenih detalja po pojedinim fazama gradnje koje kasnije, u finalnom opremanju, nije moguće vidjeti. Radimo top kvalitetu u svakom segmentu i to volimo pokazati da sve to skupa ima neku svoju priču, objašnjava Romano te dodaje kako većina njihovih klijenata, kada dođe naručiti brod, točno zna što hoće. S obzirom da se svi njihovi standardni modeli nastoje čim više prilagoditi potrebama i željama kupaca, zanima nas da li u tome dominiraju prohtjevi za ribarenje ili za luksuz krstarenja.
– Odlika je naših modela što su multifunkcionalni i prilagodljivi, što ih je moguće napraviti u varijacijama od radne brodice, pa do totalnog luksuza, ali i sve to istovremeno objediniti u jednom brodu, da se može koristiti i za ribarenje, pogotovo za popularni »big game fishing«, a da pruža i sav mogući komfor i udobnost za duža krstarenja, u svim uvjetima mora tijekom cijele godine. Da, rekao bih da je to jedna od velikih prednosti naših brodova, zaključio je Romano.
Zanimljiva je i priča oko izrade elemenata interijera na Pičuljanovim brodicama koju im više od dvadeset godina radi slovenska tvrtka Bobič Yacht Interior iz Novog Mesta. Riječ je o jednoj od danas eminentnijih europskih proizvođača u ovoj branši, specijaliziranih za opremanje interijera jahti i superjahti, a čiji su počeci vezani upravo proizvodnjom interijera za Pičuljanove »Rab 720« i »Rab 880«.