Brodogradnja u Rijeci i Puli je po svemu sudeći na izdisaju. Ono što se mjesecima naslućivalo, od četvrtka je manje-više jasno iako Vlada to nije jasno rekla. Niz je dužnosnika iz vladajućeg HDZ-a, počevši od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića o tome obavijestio javnost. Dakle, Vlada ne može podržati predloženo restrukturiranje Uljanik grupe jer bi takvo restrukturiranje nosilo prevelik rizik za državu (da prevedemo »veliku financijsku izloženost države«) i ostaje otvorena za traženje dodatnih rješenja.

To je kazao Plenković na sjednici Vlade i brojčano financijski rizik opisao u rasponu od 7,5 do 10,8 milijardi kuna. Manje-više na isti način o brodogradnji je govorio i šef Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. Ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat, resorno nadležan za Uljanik grupu posljednjih mjeseci, čovjek koji se u javnosti predstavljao kao tragač za rješenjima i strateškim partnerima koji je periodično najavljivao rješenje i interes stranih ulagača koji bi to potom demantirali, dao je nešto drugačije intoniranu izjavu.

Nema plana B

On je kazao da se bezuvjetnom financiranju jedne gospodarske grane reklo »dosta«, ali ako se pojave neki novi modeli ili potencijalni strateški partneri (gdje su oni koje je on najavljivao?), Vlada je spremna razgovarati sa svima zainteresiranima. Horvat je bio nešto borbeniji u izjavi i on je zapravo poručio da je Vlada napravila nešto dobro jer kada se rezolutno kaže »dosta« nečemu, onda se to tumači kao dobar potez jer je ono čemu se kaže odlučno dosta nešto loše i štetno. Da se radnici nemaju čemu nadati jasno je svakome tko je u četvrtak gledao Dnevnik HTV-a. Gost iz Vlade s kojim se raspravljalo o Uljanik grupi bio je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić. Objašnjavao je kakva prava imaju radnici, sada kada ostaju bez posla, doduše ministar ne želi »prejudicirati sudsku odluku«, dakle onu o pokretanju stečaja, svejedno je hoće li tu odluku donijeti sud u Pazinu ili Rijeci i kada će ju donijeti. Sve o budućnosti Uljanik grupe svedeno je na to koliko će minimalnih plaća moći biti isplaćeno radnicima, kakva će imati prava na burzi, hoće li imati pravo na otpremninu, a o njihovoj profesionalnoj budućnosti brinut će mobilni timovi od pedesetak ljudi koji će biti poslani u Rijeku i Pulu. Iz svega što smo čuli u četvrtak jasno je da Vlada nema plan B.

Problem s ovotjednim zbivanjima oko Uljanik grupe jest vrlo jednostavan i svodi se na pitanje iskrenosti. Ima li itko dovoljno iskrenosti (i hrabrosti) reći da su brodogradilišta mrtva? Čini se da nema. Jer, niti je u četvrtak rečeno da će brodogradilišta u stečaj, niti je rečeno da postoji prihvatljiv strateški partner, niti je rečeno da postoji prihvatljiv plan restrukturiranja. Drugi problem ovotjednih zbivanja (ali ne samo ovotjednih) jest taj što se njima dodatno podriva ionako slabašno povjerenje u državu i državne institucije. Za sada ne znamo tko je kriv za stanje u Uljanik grupi, ne znamo zašto se grupa koja je imala više nego solidno popunjenu knjigu narudžbi (dakle, ugovorenih poslova je bilo, nedostatak posla nije razlog propasti) urušila. Za jedan dio države zvan pravosuđe i PNUSKOK stvari nisu tako nejasne. Krivo je 12 ljudi uhićenih ovoga tjedna, njih šest je na slobodi, šest u istražnom zatvoru, a sve su to ljudi koji su upravljali Uljanikom i »3. majem«. Za politiku to su političari i to oni drugi, nikako »mi«. Svjedočili smo tome u raspravi saborskih zastupnika.

Nešto nije valjalo 

Za HDZ je za sve kriva Vlada Zorana Milanovića jer ona je ta koja je dala najveća jamstva. Za SDP je za sve kriv HDZ jer on je taj koji je već više od tri godine na vlasti i odgovoran je za loše upravljanje i nadzor novaca isplaćenih za restrukturiranje. Za SDP-ove zastupnike odgovoran je i Ivan Vrdoljak jer je bio ministar gospodarstva koji je neodgovorno radio svoj posao, a taj je svoj posao radio u Vladi Zorana Mialnovića. Odgovoran je i IDS jer je Uljanik grupa u Puli, u Puli i Istri na vlasti je IDS, a njemu Uljanik grupa nije bila ništa drugo nego bankomat. IDS za IDS svakako nije odgovoran ni za što jer iako je na vlasti u Istri i Puli niti on niti lokalna zajednica upravljaju Uljanikom niti su vlasnici te tvrtke, osim u malom udjelu od 0,7 posto. Ivan Vrdoljak smatra da Ivan Vrdoljak nije odgovoran jer u mandatu Vlade u kojoj je bio ministar gospodarstva nije bilo »nikakvih problema s trošenjem sredstava državnih jamstava«. Vrdoljak zbog sadašnjeg stanja ne osjeća grižnju savjeti, ali osjeća žal. Na sve aktualne rasprave o tome tko je kriv dao je odgovor kojega treba jako dobro zapamtiti, posebno kada se govori o političkoj odgovornosti za političke poteze (jer davanje državnog jamstva nije samo ekonomski nego i politički potez), a koji glasi »uglavnom, nešto nije valjalo«. Mudro, doista.

Cijela ta priča o državnim jamstvima ukazuje na ozbiljan problem ovoga društva kojega je pokojni sociolog Josip Županov poodavno konstatirao i to još u socijalističkom razdoblju hrvatske povijesti Riječ je o fazama odlučivanja. Prva faza je prepoznavanje problema, druga je analiza problema i iznalaženje rješenja, treća je odlučivanje, četvrta je provedba odluke, peta je kontrola i evaluacija provedbe odluke. Županov je konstatirao da u socijalizmu dobro funkcioniraju prve tri faze, ali četvrta i peta su slabost sistema. Socijalističkog poretka u Hrvatskoj više nema, ali slabost je ostala. Da se odluka provodila kako treba i, što je posebno važno, kontrolirala provedba odluke stanje u brodogradnji danas bi bilo bitno drugačije. Ne bi se bilo u tunelu, usred mraka i ovisilo o tanašnoj teoretskoj nadi da će se nekakva žaruljica na kraju tunela pojaviti (i još se k tome nadati da ta žaruljica nije vlak koji dolazi iz suprotnog smjera). Sve to skupa otkriva da je upravljački potencijal u Hrvatskoj veoma slab, a posljedica toga je da se veoma često postupa u skladu s načelom »ma, sve će biti dobro«. To koliko je dobro znaju svi radnici Uljanika i »3. Maja«, a s time koliko je doista dobro tek će se upoznati.