snimio Ivica Galović / PIXSELL
Na portalu nevladinih organizacija zaprimljeno je 328 prijava govora mržnje, a od toga se njih stotinjak mogu okvalificirati kao mrzilački govor i to ponajprije u komentarima na društvenim mrežama. Najčešći razlog prijave je nacionalnost, slijedi seksualna orijentacija, ali i izbjeglički status
Govor mržnje jedan je od karcinoma hrvatskog društva. Postoje načini za borbu protiv govora mržnje, postoje zakonodavna rješenja, institucije koje su zadužene kako za borbu protiv govora mržnje, tako i za njegovo suzbijanje. No, postoji, i to već tri godine, portal dostajemrznje.org koji su zajednički pokrenuli GONG, Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava i na kojemu se može prijaviti govor mržnje. Prema podatcima Tine Đaković iz Kuće ljudskih prava koja radi na tom portalu od srpnja 2016. godine do sada zaprimljeno je 328 prijava. Takav portal nije nikakva hrvatska posebnost. Slični portali postoje u Austriji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji.
Međutim, i taj portal ukazuje za problem nedovoljnog znanja o tome što jest, a što nije govor mržnje. Naime, više od 50 posto prijava ne može se okvalificirati kao govor mržnje nego se može okvalificirati kao vrijeđanje, ponajčešće na društvenim mrežama. Sam portal dostajmrznje.org posvećen je suzbijanju govora mržnje i zaštiti slobode govora. To znači da postupa samo po prijavama u kojima postoji (prema procjeni) govor mržnje koji poziva na nasilje i/ili mržnju prema nekoj skupini ili ljudima iz te skupine bez obzira radi li se o njihovoj nacionalnosti, rasnoj ili vjerskoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji ili nekoj drugoj osobini.
Prijavljuju se i političari
U tri godine zaprimljeno je stotinjak prijava koje se mogu okvalificirati kao govor mržnje i to ponajprije u komentarima na društvenim mrežama. Takvi komentari prijavljuju se izravno društvenim mrežama, traži se njihovo uklanjanje i to se obično i postiže, navodi Đaković. Najviše primjedbi odnosi se na komentare ispisane na Facebooku, a slijedi YouTube, s bitno manjim brojem prijava. Ostale prijave, ovisno o vrsti i sadržaju, s portala nakon što ih zaprime šalju nadležnim tijelima.
Najčešći razlog prijave je nečija nacionalnost, slijedi seksualna orijentacija, odnosno rodni identitet, u posljednje vrijeme i izbjeglički ili migrantski status, a zatim slijede vjeroispovijest ili nečiji ateizam.
Đaković navodi da su u posljednje vrijeme primili više prijava, odnose se na društvene mreže, koje predstavljaju govor mržnje prema migrantima. Riječ je o internetskim stranicima i grupama koje pozivaju na nasilje i mržnju prema izbjeglicama, tražiteljima azila, migrantima.
Neutemeljene prijave, dakle većina njih, odnosi se na vrijeđanje. Naprosto jedna osoba prijavi drugu koja nekoga vrijeđa, »naziva neukom, komunjarom, ustašom i slično«, navodi Đaković. Osim toga, građani prijavljuju i članke u medijima, najčešće kolumne, koje smatraju uvredljivima, a prijavljuju i istupe političara, u pravilu one s kojima se ne slažu.
Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije napominje da je već sam govor mržnje bitan jer se radi o vrsti ostrašćenog, diskriminatorskog govora koji može dovesti i do fizičkog obračuna, za što je kao mogući primjer, bez ikakvog prejudiciranja, navela nedavni slučaj u Viškovu između Matka Škalamere i Dobrivoja Arsića.
– Problem je i u tome što se od riječi prelazi na djela, na fizičke napade i takva, mrzilačka vrsta poruke prati takve napade. Mi se brinemo da takva vrsta govora i sukoba ne eskalira. Činjenica je da je, i kada govorimo o prijavama koje primamo, podbacilo političko obrazovanje kako bi se znalo što je što, navela je Senta i dodala da je važnost portala u tome što ako netko i ne želi prijaviti događaj policiji ima nekoga kome se može obratiti s povjerenjem, kao svojevrsno rame za plakanje. Sam portal inače, ako procijeni da u prijavi postoje elementi kaznenog ili prekršajnog djela o tome obavještava nadležne institucije jer one su te koje su ovlaštene reagirati u pravnom i pravosudnom smislu. Stav o takvim slučajevima, svađama koje prerastaju u fizičko nasilje začinjeno govorom mržnje ima i ODIHR, odnosno Ured za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a. Senta je nedavno s predstavnicima tog Ureda razgovarala na konferenciji održanoj u Varšavi i kako nam je kazala, njihov je stav da kada izbije fizičko nasilje, a onda se spomenu i »srpska mater ili cigansko kopile«, iako su se ljudi možda posvađali zbog parkirnog mjesta ili nečeg trećeg, taj motiv događaja treba biti istražen i s aspekta govora mržnje, jer i takvi iskazi mogu upućivati na nečiji motiv i moguću sankciju.
– S obzirom da cilj ove stranice nije samo intervencija s ciljem uklanjanja govora mržnje nego i podizanje svijesti javnosti o govoru mržnje i slobodi govora vrlo je važno da građani razumiju zašto je potrebno stati u obranu slobode govora i što je govor mržnje, navodi Đaković i dodaje da se dio prijava odnosi na mobbing i prijetnje putem interneta, a takve prijavitelje upućuju na nadležna tijela.
Edukativna funkcija
Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije kazala je da je važno imati još nekakav mehanizam, osim formalnih kao što su policija, mediji, HND, pravobranitelji, kojim ljudi mogu reći što im se dogodilo. Osim toga, taj portal ima i važnu edukativnu funkciju jer »ljudi ne znaju razlikovati nešto što je nepristojno ponašanje, uvredljiv komentar, ali ne spada u domenu kaznenih i prekršajnih djela«.
Senta navodi i da u ljudima postoji doza straha, koji se može shvatiti i donekle je opravdan jer se nasilje događa prema ljudima drugačije nacionalne pripadnosti, posebno Srbima.
– To se događa, to nisu izolirani incidenti. Ljudi su u strahu zauzeti se za sebe ili za nekog drugoga jer ne žele biti izloženi možda i fizičkom nasilju, kazala je Senta. Upravo je osnaživanje ljudi namjera portala, zabilježiti ono što je doista govor mržnje i proslijediti nadležnim institucijama. Takvih primjera, prema više od 300 prijava, i nema mnogo, ali bilo je slučajeva koje se itekako može podvesti pod govor mržnje, diskriminaciju, javno poticanje na nasilje.
Govoreći o govoru mržnje u Hrvatskoj Senta je kazala da je problem učestalo izricanje neodgovarajućih sankcija što dovodi do toga da je takav govor postao društveno prihvatljiv pri čemu se dio vladajućih želi i time dodvoriti određenim društvenim skupinama, svojim biračima.
