Mrtvo slovo ili? Može li Hrvatska zaista ignorirati odluku Arbitražnog suda o granici sa Slovenijom

Niti će objavom arbitražne odluke Slovenija išta dobiti, niti će Hrvatska išta izgubiti, a vrijedi i obrnuto, uvjeravaju nas naši sugovornici, upućeni u ovaj problem / Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva

Službeni izvori u Zagrebu uvjeravaju kako se nakon objave presude neće dogoditi ništa posebno. Niti će objavom arbitražne odluke Slovenija išta dobiti, niti će Hrvatska išta izgubiti, a vrijedi i obrnuto, uvjeravaju naši sugovornici upućeni u ovaj problem

ZAGREB Arbitražni sud koji odlučuje o granici između Hrvatske i Slovenije priopćio je jučer da je rasprava u ovom predmetu okončana i da će konačna odluka biti objavljena u idućim mjesecima. Točan datum objave odluke bit će naknadno objavljen, stoji u jučerašnjem priopćenju arbitražnog suda, u kojem piše i da je sud o tome već obavijestio Hrvatsku i Sloveniju.

Nadležni za ovo pitanje u Zagrebu, međutim, uvjeravaju kako će odluka arbitražnog suda, kakva god bila, ostati mrtvo slovo na papiru. Iako će objava arbitražne odluke Hrvatsku dovesti pred ozbiljan diplomatski, politički, a vjerojatno i gospodarski izazov, a ionako komplicirane odnose sa Slovenijom do usijanja, što će hrvatsku diplomaciju staviti pred dosad najveći ispit, vjerojatno teži od slamanja slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora 2009., službeni izvori u Zagrebu uvjeravaju kako se nakon objave presude neće dogoditi ništa posebno.

Niti će objavom arbitražne odluke Slovenija išta dobiti, niti će Hrvatska išta izgubiti, a vrijedi i obrnuto, uvjeravaju nas naši sugovornici, upućeni u ovaj problem. Život će se nastaviti kao i dosad, osobito u pograničnim područjima, a Hrvatska će nastaviti nadzirati i štititi svoj teritorij, baš kao što je činila i dosad.

Teško kršenje pravila

Hrvatska nije više stranka u ovom postupku, uvjeravaju naši izvori, podsjetivši da se Hrvatska još u ljeto 2015. godine, odmah nakon što je eksplodirao arbitražni skandal, kojim je razotkriveno kršenje arbitražnih pravila od strane slovenskog arbitra i agentice, koji su zbog toga morali odstupiti, nepovratno povukla iz arbitražnog postupka, proglasivši ga u cijelosti kompromitiranim i mrtvim. Odonda Hrvatska nije dio arbitražnog postupka, a naši izvori napominju da Hrvatska nije istupila iz arbitražnog postupka zbog nezadovoljstva samim procesom, niti zbog straha od arbitražne odluke, nego isključivo zbog toga što je Slovenija teško kompromitirala arbitražu, nakon čega više nije bilo izvjesno da će arbitražni sud donijeti pravednu i nepristranu odluku.

No, Slovenija je i nakon teškog kršenja arbitražnih pravila nastavila tvrdoglavo inzistirati na nastavku arbitraže, što je naposljetku prihvatio i kompromitirani arbitražni sud, presudivši da kršenja arbitražnih pravila od strane Slovenije ne opravdavaju hrvatsko povlačenje. Potom je i Europska komisija, iako formalno nema nikakve nadležnosti nad arbitražom, najprije podržala nastavak rada arbitražnog suda, poručivši da je arbitraža dobar put za rješavanje graničnog spora, a onda nedavno odustala od rezolutne potpore arbitraži, priznavši kako je riječ o bilateralnom pitanju.

Arbitražni sud, kojemu je na čelu Gilbert Guillaume iz Francuske, a u njemu su još Britanac Vaughan Lowe, Nijemac Bruno Simma te Norvežanin Rolf Einar Fife i Švicarac Nicolas Michel, nije prihvatio hrvatsku argumentaciju, jer bi to automatski značilo i samoraspuštanje tog ad hoc suda. Koliko god to bilo neshvatljivo s obzirom na iznesene kompromitirajuće dokaze, taj čin je razumljiv ako imamo u vidu potrebu članova arbitražnog suda – a uglavnom je riječ o poznatim međunarodnim sucima i pravnim stručnjacima – da se sa što manje ogrebotina izvuku iz velike blamaže. Samoraspuštanje bi, naime, predstavljalo i definitivnu potvrdu krivnje i priznanje odgovornosti.

Zato se arbitražni sud priklonio slovenskoj argumentaciji, »presudivši« da slovensko kršenje arbitražnog sporazuma, koje ni sud ne dovodi u pitanje, nije bilo toliko teško da arbitraža ne bi mogla biti nastavljena, smatrajući da je problem riješen ostavkom kompromitiranog slovenskog arbitra i imenovanjem novog. Iako je to možda mnoge u Hrvatskoj začudilo, no, arbitražni sud time je samo iskoristio svoje ovlasti iz arbitražnog sporazuma, koje su mu dodijelile upravo stranke u sporu, odnosno Slovenija i Hrvatska.

Do kraja travnja objavit će se odluka međunarodnog Arbitražnog suda u Haagu o graničnoj crti između Hrvatske i Slovenije. Tu je informaciju na brifingu prije nekoliko dana premijeru Andreju Plenkoviću i članovima Vlade prenijela Andrea Metelko Zgombić, dugogodišnja članica hrvatskog arbitražnog tima, a vijest je dospjela i do saborskih zastupnika i medija.Zastupnik u Europskom parlamentu Ivan Jakovčić oprezno kaže kako »prije svega treba sačekati objavu arbitražne odluke«- – Već ranije sam govorio da je moguće da će se arbitražna odluka temeljiti u velikoj mjeri na sporazumu Račan-Drnovšek jer je to sporazum koji je ipak bio bilateralno dogovaran. Mada sam tada bio sklon podržati sporazum Račan-Drnovšek, jer je glavna ideja bila namjera rješavanja svih otvorenih pitanja između naših zemalja, danas imam drugačija razmišljanja. Ipak je prošlo petnaestak godina i taj je sporazum sada povijest, a uostalom bio je parafiran samo od strane službenika ministarstava vanjskih poslova« objašnjava Jakovčić. »U međuvremenu arbitražni proces bio je snažno kontaminiran sa slovenske strane i nije logično da netko očekuje prihvaćanje odluke od hrvatske strane. Bit će potrebno puno strpljenja i bilateralnih razgovora kako bi došli do rješenja. Na sreću nemamo nikakvih ozbiljnih posljedica zbog nedefinirane granične crte na moru pa se ne moramo brinuti ako se sadašnja praksa nastavi još neko vrijeme. Osobno sam uvijek aktivno govorio i djelovao u korist dobrosusjedstva sa Slovenijom i to ću činiti i dalje«, poručuje IDS-ov europski zastupnik Ivan Jakovčić.SDP-ov Peđa Grbin kaže kako su u njegovoj stranci čuli za najavu odluke o arbitraži, te kako je zajedno s Orsatom Miljenićem i Joškom Klisovićem poslao zastupničko pitanje premijeru Plenkoviću na tu temu. U zastupničkom pitanju SDP-ovaca navodi se kako Slovenija koristi uredbu o graničnom režimu Europske komisije da bi izvršila pritisak na Hrvatsku te na prihvaćanje arbitražne odluke iz Haaga. Grbin, Klisović i Miljanić zatražili su od Vlade da ih obavijesti čini li se sve što je potrebno u proceduri raskida Sporazuma o arbitraži, a prema pravilima Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora. Zastupnici su zatražili i uvid u korespodenciju sa slovenskom vladom i Vijećem sigurnosti UN, ukoliko ta dokumentacija nema oznaku tajnosti.»Želimo biti sigurni da je Vlada poduzela sve potrebne korake za izlazak iz arbitražnog spora,« kaže Peđa Grbin.Sporazum bivših premijera Hrvatske i Slovenije, Ivice Račana i Janeza Drnovšeka, parafiran je 20. srpnja 2001. u Otočcu na Krki, ali ga Hrvatska sabor nije usvojio. Tim dokumentom bilo je predviđeno da Sloveniji pripadne dvije trećine Piranskog zaljeva, te da dobije izlaz na otvoreno more. Hrvatska bi zadržala morsku granicu s Italijom. Kopnena granica, posebice sporni djelovi na Žumberku i u Međimurju, većim bi djelom pripali Hrvatskoj.Odluka Arbitražnog suda koja se očekuje ovih dana – a koju u Ministarstvu vanjskih poslova još ne žele komentirati – svakako će dodatno zakomplicirati hrvatsko-slovenske odnose. Ceh bi mogli, kroz spor režim prelaska državne granice, platiti turisti i hrvatski turistički sektor, jer je posve jasno kako će Vlada u Ljubljani olakšavanje graničnog režima uvjetovati hrvatskim prihvaćanjem arbitražne odluke.To je nedavno, uostalom, i najavio slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec. Odluka o ishodu granične arbitraže pada u teškom trenutku za Hrvatsku. (D. G.)

Arbitražni suci su, naime, detaljno pregledali sve dokumente u predmetu kako bi provjerili hrvatske tvrdnje da je predmet nepopravljivo »kontaminiran« dokumentima koje je nakon dopuštenog roka ubacivao slovenski sudac Jernej Sekolec, utvrdivši da se radilo o dva dokumenta koja ne sadrže nikakve bitne činjenice koje bi mogle utjecati na buduću odluku arbitražnog suda.

Postupak mirenja

Unatoč Hrvatskom istupanju iz arbitražnog postupka, arbitraža je nastavljena. Hrvatska ne priznaje arbitražni sud, a arbitražni sud nije mogao utjecati na odluku Hrvatske o povlačenju iz arbitražnog postupka. Hrvatska je istupila iz arbitraže pozivajući se na članak 60. Bečke konvencije, koji dopušta razvrgavanje sporazuma u slučaju da je došlo do »bitnog« kršenja sporazuma.

Iako je arbitražni sud presudio da nije bilo »bitnog« kršenja arbitražnog sporazuma, postupak o tome vodi se u skladu s Bečkom konvencijom, koja predviđa jednogodišnji postupak u kojem dvije strane mogu pokušati postići rješenje dogovorom, a ako tog dogovora ne bude, što se i dogodilo, trebao je početi postupak mirenja pod okriljem UN-a. Postupak mirenja još nije počeo, što naši sugovornici objašnjavaju činjenicom da taj postupak svejedno ne bi doveo do konačne i obvezujuće odluke.

Sve to dovodi do ključnog zaključka u ovom trenutku: arbitražni sud uskoro će objaviti svoju konačnu odluku, koja je prema arbitražnom sporazumu obvezujuća, no Hrvatska tu odluku neće priznati niti će po njoj postupiti. I nitko je na to neće moći natjerati. Hrvatska je suverena država, a međunarodno pravo ne poznaje sredstva kojima bi se jednu državu prisililo na bilo kakav arbitražni postupak nakon što je iz njega istupila, zbog čega unatoč formalnom okončanju arbitražnog postupka i objavi odluke koja bi trebala biti implementirana u roku od šest mjeseci, nema formalnog načina da se Hrvatsku prisili da tu odluku prihvati i provede.

Diplomatski pritisci

Ne treba, međutim, sumnjati da će se Slovenija u tu svrhu koristiti ne samo međunarodno-pravnim, nego i drugim mogućnostima koje joj budu stajale na raspolaganju. Osim, dakle, sporova koje će zbog nepoštovanja odluke arbitražnog suda Slovenija najvjerojatnije pokrenuti protiv Hrvatske pred međunarodnim pravosudnim tijelima – premda nas naši službeni izvori uvjeravaju da se nikakav postupak protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde ne može voditi bez pristanka Hrvatske – Hrvatska može računati i na neformalna sredstva i diplomatske pritiske kojima će, primjerice, Ljubljana upravo hrvatskim prihvaćanjem presude arbitražnog suda uvjetovati svoju suglasnost za, primjerice, ulazak Hrvatske u Schengen ili u Eurozonu.

Slovenija velike nade polaže u Europsku uniju, vjerujući da će upravo Bruxelles »natjerati« Hrvatsku da prihvati arbitražnu odluku, ukazujući na nedopustivo ponašanje hrvatske strane, koja krši međunarodne sporazume i međunarodno pravo, dok na hrvatskoj strani ukazuju na činjenicu da u ovom pitanju ne postoji jedinstven stav među članicama EU.

I nedavna krajnje nediplomatska prijetnja slovenskog šefa diplomacije Karla Erjavca, koji je u slučaju da Hrvatska odbije implementaciju odluke arbitražnog suda najavio namjerno otežavanje tranzita turista koji će iz Austrije i Njemačke preko Slovenije putovati u Hrvatsku, najavila je eskalaciju slovensko-hrvatskog prijepora oko sudbine arbitraže i odluke arbitražnog suda.

Premijer Andrej Plenković poručio je i jučer da odluka Arbitražnog suda oko Piranskog zaljeva, koja bi mogla biti donesena i objavljena idućih dana, neće biti obvezujuća za Hrvatsku s obzirom na to da je Hrvatski sabor 2015. donio odluku o izlasku iz arbitražnog sporazuma sa Slovenijom o rješavanju spornih graničnih pitanja na Jadranskom moru. – Odluka Hrvatskog sabora iz ljeta 2015. jasno je artikulirana i objašnjena. Arbitraža neće biti obvezujuća za Hrvatsku. Tek nam predstoji naći rješenje za pitanje granice na kopnu i moru sa Slovenijom – poručio je Plenković. (J. Ma.)

Slovenska politika očekivala je da je promjenom vlade u Zagrebu postojala šansa za promjenu odluke o odustajanju od arbitraže i za vraćanje Hrvatske u taj postupak, no ta su se očekivanja izjalovila nakon što je najprije vlada Tihomira Oreškovića, a zatim i Andreja Plenkovića, jasno dala do znanja da je za nju arbitražni sporazum mrtav.

Hrvatska strana ponudila je slovenskoj strani još jedan pokušaj bilateralnog rješavanja spora, što Ljubljana, očekivano, nije prihvatila, podsjećajući da je arbitraža jedini način da se riješi spor koji dvije države bilateralnim pregovorima nisu uspjele riješiti posljednja dva i pol desetljeća.

Blokada prijelaza

Naši sugovornici u Zagrebu sumnjaju u djelotvornost pokušaja pritisaka na Hrvatsku, bez obzira što i aktualna blokada graničnih prijelaza ukazuje na činjenicu da je slovenski pritisak već počeo. Štoviše, vjeruju da će takvi pokušaji biti kontraproduktivni za Sloveniju, dajući do znanja kako i Hrvatska, u slučaju potrebe, ima mehanizme kojima će zaštiti hrvatske interese. Cilj je Hrvatske »prisiliti« Sloveniju na ponovni dijalog o ovom pitanju, čime bi se fokus udaljio od arbitraže i arbitražne odluke, iako je, barem zasad, teško povjerovati da će takav pristup uroditi plodom.

Napetosti na terenu, međutim, valja očekivati u svakom slučaju. Dok Hrvatska, prema našim izvorima, ne želi ništa posebno poduzimati uoči objave odluke arbitražnog suda, Vlada u Ljubljani naložila je svim državnim tijelima da se pripreme za implementaciju arbitražne presude i izvršavanje suverenih prava na mjestima za koja se presudom utvrdi da su slovenska. To bi, dakako, lako moglo dovesti do novih »bliskih susreta« i incidenata između slovenske i hrvatske policije na spornom morskom području u Piranskom zaljevu, s obzirom na to da Hrvatska neće priznati arbitražnu odluku. Prema našim informacijama s tog područja, posljednjih nekoliko dana vidljivo je pojačano patroliranje hrvatske policije u tom akvatoriju, a nedavno je u blizini viđen i vojni brod, no, to bi mogao biti samo početak u odnosu na ono što će slijediti nakon objave arbitražne odluke.